REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 224/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja M. P. iz Z.,… , OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica N. G., odvjetnica iz O. društva G. i partneri, Z., protiv tuženika M. P. d.d., Z., …., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na posao, te u pravnoj stvari po protutužbi tuženika M. P. d.d., Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u Z., protiv tužitelja M. P. iz Z., …, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica N. G., odvjetnica iz O. društva G. i partneri, Z., radi sudskog raskida, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-572/2020-2 od 27. kolovoza 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5638/2018-35 od 25. veljače 2020., u sjednici održanoj 1. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R- 572/2020-2 od 27. kolovoza 2020. pod točkom I. izreke se odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopuštena Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 30. prosinca 2014. i odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu prava od 22. siječnja 2015. (stavak 1.), te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad na poslove vatrogasca/vratara koje je obavljao prije donošenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu odnosno na druge odgovarajuće poslove koji odgovaraju tužiteljevoj stručnoj spremi i radnom iskustvu (stavak 2.), da se naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka (točka I. izreke). Odbijen je tuženik sa protutužbenim zahtjevom da se sudski raskine Ugovor o radu od 8. kolovoza 2011. sklopljen između tužitelja i tuženika, s danom 31. ožujka 2015. (točka II. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (točka III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke (točka I. izreke). Odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke (točka II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude pod točkom I. izreke tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382.a stavak 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. i točka 11. ZPP, članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 8., člankom 220. i člankom 299. ZPP, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati, nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Postupajući sukladno odredbi članka 391. stavak 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz članka 382.a ZPP ispituje pobijanu presudu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Tužitelj je u reviziji naveo da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP jer je odbio dokazne prijedloge tužitelja i time onemogućio tužitelju raspravljanje pred sudom, a dokaze da je ocijenio protivno odredbi članka 8. ZPP, kao i da je odlučivao na temelju dokaza koje je tuženik predložio nakon zaključenja prethodnog postupka, a koje povrede drugostupanjski sud nije po žalbi tužitelja sankcionirao. Nadalje je naveo da su i prvostupanjski i drugostupanjski sud počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP zato što presude nemaju razloga o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su izneseni da su proturječni.

7.1. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP, koja prema toj odredbi postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Tužitelju je omogućeno raspravljanje pred sudom a on je to svoje pravo i iskoristio. Tužitelj se na ročištu od 15. ožujka 2016. (list 65 spisa) suglasio da se svi dokazi provedeni u predmetu broj Pr-404/2015 koriste u ovom predmetu i da se iskaz tužitelja u postupku broj Pr-404/2015 (gdje je saslušan kao svjedok) koristi kao stranački iskaz, dok je na ročištu od 10. prosinca 2019. (list 171 spisa) provedeno saslušanje tužitelja.

7.2. Tvrdnje tužitelja da mu je prvostupanjski sud nezakonito odbio dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka ukazivale bi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 220. stavak 2. ZPP učinjenu pred prvostupanjskim sudom. U odnosu na ove navode valja imati na umu da prema odredbi članka 220. stavak 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa postupanjem prema toj ovlasti i time što izvedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tužitelja, nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP.

7.3. Suprotno sadržaju revizije, time što sud ocjenjuje izvedene dokaze i izvodi drugačije zaključke od revidenta, sud ne čini povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 8. ZPP, jer je ocjena dokaza pridržana za sud.

7.4. Vezano za revizijski navod da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 299. ZPP, potrebno je napomenuti da je drugostupanjski sud obrazložio da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je Županijski sud u Splitu 30. listopada 2018. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje, a tuženik je prije bilo kakve odluke suda podneskom predložio ponovno saslušanje svjedoka sukladno danoj uputi Županijskog suda u Splitu, te izvođenjem tih dokaza prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 299. ZPP.

7.5. Prema odredbi članka 299. ZPP stranke su dužne u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne strane. Prema naprijed iznesenom neosnovano tužitelj tvrdi da je prvostupanjski sud odlučivao na temelju dokaza koje je tuženik predložio nakon zaključenja prethodnog postupka s obzirom da su ponovno saslušani stranke i svjedoci radi postupanja u skladu sa danom uputom u ukidnoj odluci Županijskog suda u Splitu. Što se tiče, izvršenog uvida u Prekršajni spis broj Pp G-1575/2016, prvostupanjska presuda nije zasnovana na odluci Prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp G-1575/2016, pa taj dokaz nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke te time i na osnovanost revizije, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se revident poziva.

7.6. Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP u donošenju prvostupanjske i drugostupanjske presude, a koji postoji kad presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati.

7.7. Tužitelj u bitnome polazi od toga da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o iskazima danim u postupku i zapisnika o saslušanju svjedoka.

7.8. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje revizijom, jer se pobijana presuda može ispitati. Obrazloženje presude sadrži razloge o činjenicama odlučnim za donošenje odluke. Suprotno revizijskim navodima tužitelja ovaj sud nije našao da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7.9. Tužitelj u reviziji iznosi niz činjeničnih navoda kojima u bitnome osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključak sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Takvi činjenični navodi tužitelja izneseni u reviziji, ovaj sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje osnovanosti tih navoda jer prema odredbi članka 386. stavak 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i zahtjev tužitelja da se vrati na poslove radnog mjesta „vatrogasca-vratara“ ili drugo odgovarajuće radno mjesto. 8.1. Predmet protutužbenog zahtjeva je zahtjev tuženika za sudski raskid Ugovora o radu.

9. Sporno je i u revizijskom stupnju postupku je li dopuštena Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredaba članka 115. te članka 135. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 - dalje: ZR).

10. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:

- da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na temelju Ugovora o radu od 8. kolovoza 2011. na neodređeno vrijeme na radnom mjestu vatrogasac - vratar,

- da je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 30. prosinca 2014. tužitelju otkazan Ugovor o radu zbog organizacijskih razloga,

- da iz sadržaja Odluke otkaza ugovora o radu proizlazi da se kod tuženika provodio postupak reorganizacije poslovanja kao posljedica gospodarskih razloga i novih organizacijskih procesa, a što je dovelo do potrebe korištenja vanjske agencije za pružanje usluga tjelesne zaštite i vatrogasnog dežurstva,

- da su Ugovorom broj 165-TZ/214 o pružanju usluga tjelesne zaštite i vatrogasnog dežurstva od 15. prosinca 2014., tuženik i S. d.o.o. Z., ugovorili da će S. d.o.o. za klijenta - tuženika pružati zaštitarske usluge tjelesne zaštite osoba i imovine, te usluge vatrogasnog dežurstva,

- da je Ugovorom broj 091-DUT/2014 o dobavi, ugradnji i najmu uređaja tehničke zaštite sklopljenim između tuženika i S. d.o.o. od 16. prosinca 2014. ugovorne strane suglasno ugovorile da će S. d.o.o. za klijenta - tuženika nabaviti, ugraditi i pustiti u rad uređaje tehničke zaštite sukladno o Zakonu o privatnoj zaštiti, podzakonskim aktima i općim uvjetima poslovanja,

- da je tuženik, tužitelju ponudio sklapanje ugovora o radu sa S. d.o.o., što je tužitelj odbio,

- da je tuženik pokušao uručiti Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju, a da je tužitelj Odluku odbio primiti (zapisnik od 30. prosinca 2014.), te da je tuženik Odluku o otkazu ugovora o radu stavio na oglasnu ploču sukladno odredbi članka 101. Pravilnika o radu.

11. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, nižestupanjski sudovi su zaključili da je poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu dopušten, te da prilikom donošenja Odluke o otkazu, tuženik nije postupio protivno odredbi članka 115. ZR. Tuženik postupajući u smislu odredbe članka 101. Pravilnika, kojom odredbom je propisano da se sve odluke o pravu i obvezi radnika u radnom odnosu, odnosno sva pismena neposredno uručuju radniku na njegovom poslu uz naznaku datuma uručenja i potpis radnika kojim potvrđuje da je primio pismeno, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ako radnik odbije primiti pismeno iz stavka 1., osoba koja dostavlja pismeno će o tome sačiniti zabilješku, a spomenuto će pismeno istog dana staviti na oglasnu ploču Društva, je pravilno postupio kada je Odluku o otkazu stavio na oglasnu ploču, pored utvrđenja da je tužitelj odbio potpisati primitak Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu.

11.1. Nadalje, poslodavac prilikom otkazivanja ugovora o radu mora voditi računa o kriterijima propisanim odredbom članka 115. stavak 2. ZR, međutim, u konkretnom slučaju ugovor o radu je otkazan svim radnicima koji su bili zaposleni na radnom mjestu „vatrogasac-vratar“, budući da više nije bilo potrebe kod tuženika za tim radnim mjestom, pa nižestupanjski sudovi zaključuju da u konkretnom slučaju nije ni dolazilo do primjene odredbe članka 115. stavak 2. ZR.

11.2. Slijedom navedenoga, sudovi su odbili tužbeni zahtjev, a posljedično tome i protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom predmetnog Ugovora o radu.

12. Neosnovano tužitelj ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Prema odredbi članka 115. stavak 1. točka 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Pri tome za dopuštenost otkaza poslodavac mora dokazati i ostvarenje dodatnih kriterija iz članka 115. stavak 2. ZR, prema kojemu pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

14. Polazeći od toga da dopuštenost otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, te imajući na umu da je otkazu prethodilo ukidanje radnog mjesta „vatrogasac-vratar“ na kojem je radio tužitelj, slijedi da otkaz Ugovora o radu tužitelju nije dan suprotno odredbi članka 115. stavak 1. točka 1. ZR. Tuženik je dokazao da je uslijed prestanka potrebe za radom tužitelja imao opravdani razlog za redoviti, poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju, zbog organizacijskih razloga.

15. Kako je zbog reorganizacije poslovanja kao posljedice gospodarskih razloga i novih organizacijskih procesa došlo do potrebe korištenja vanjske agencije za pružanje usluga tjelesne zaštite i vatrogasnog dežurstva, to suprotno revizijskim navodima je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženik imao opravdani razlog da tužitelju otkaže Ugovor o radu temeljem odrede članka 115. stavak 1. točka 1. ZR kao i da je postupak otkazivanja ugovora o radu proveden pravilno i zakonito. 16. Autonomno je pravo poslodavca da odlučuje o načinu i organizaciji procesa rada u cilju postizanja ekonomski uspješnijeg poslovanja, te je pobijana Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu posljedica reorganizacije poslovanja, zbog čega je prestala potreba za radom tužitelja kod tuženika. Što se tiče revizijskih navoda koji se odnose na dostavu Odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju radi se o ponovljenim tvrdnjama revidenta o kojima su sudovi dali valjane razloge pozivajući se na odredbu članka 120. stavak 3. ZR i odredbu članka 101. Pravilnika o radu tuženika.

17. Pravilan je i zaključak sudova da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta za primjenu odredbe članka 115. stavak 2. ZR budući je ugovor o radu otkazan svim radnicima koji su radili na poslovima „vatrogasac-vratar“.

18. Budući je utvrđeno da je postupak otkazivanja ugovora o radu tužitelju proveden pravilno i zakonito to jest da je otkaz poslodavca dopušten, pravilno su sudovi primijenili i odredbu članka 124. stavak 1. ZR.

19. S tim u svezi, nisu osnovani ni revizijski navodi tužitelja da mu je povrijeđeno pravo na rad, u situaciji kada je tuženik zbog reorganizacije poslovanja kao posljedice gospodarskih razloga odlučio se za korištenje vanjske agencije za pružanje usluga tjelesne zaštite i vatrogasnog dežurstva, što je njegovo autonomno pravo, te ukinuo radno mjesto tužitelja.

20. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje. Što se tiče prigovora koji se odnosi na povredu prava na djelotvorno pravno sredstvo, tužitelj je na raspolaganju imao tužbu i žalbu kojima se i koristio. Činjenica da nije uspio u sporu ne čini ta pravna sredstva nedjelotvornima.

21. Zbog iznijetih razloga, suprotno tvrdnji tužitelja, tužbeni zahtjev je odbijen pravilnom primjenom materijalnog prava.

22. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe članka 393. stavak 2. ZPP, reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 1. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.