REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 248/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku u O., protiv tuženika P. b. Z. d.d. Z., OIB: ..., Podružnica ... O., zastupanog po punomoćnici G. A., odvjetnici iz Odvjetničkog društva L. i p., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 62/2019-3 od 15. studenoga 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-836/2017-26 od 9. studenoga 2018., u sjednici održanoj 1. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-62/2019-3 od 15. studenoga 2019. u st. II. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-836/2017-26 od 9. studenoga 2018. u dosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke za iznos od 21.990,11 kn/2.918,50 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa od 1. siječnja 2008. do isplate, kako je to pobliže navedeno u izreci, i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, te odluka o parničnom trošku u st. III. izreke i sudi:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-836/2017-26 od 9. studenoga 2018. i u dijelu toč. II. izreke kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i za iznos od 21.990,11 kn/2.918,50 EUR sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa od 1. siječnja 2008. do isplate, a kako je to pobliže navedeno u izreci, te u odluci o parničnom trošku u toč.

III. izreke.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak u povodu revizije 343,42 EUR, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju tuženika.

IV. Revizija tuženika odbija se.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I/ Utvrđuju se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 9013181376 sklopljenog između P. b. Z. d.d. i M. P. dana 17.10.2007. god. koji je potvrđen kod javnog bilježnika T. K. pod brojem OV-16.821/07 dana 27.10.2007. god., a koja u čl. 4. glasi:"...po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana...".

II/ Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d. Z., OIB: ..., isplatiti tužitelju M. P. iz O., ..., OIB: ..., iznos od ukupno 25.785,66 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.srpnja 2008. god. po stopi od 15%, a od 01.kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, eskontna stopa HNB uvećana za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena i to:

- iznos od 4,01 kn od

01.01.2008. god pa sve do isplate,

- iznos od 4,02 kn od

01.02.2008. god pa sve do isplate,

- iznos od 412,23 kn od

01.03.2008. god pa sve do isplate,

- iznos od 411,88 kn od

01.04.2008. god pa sve do isplate,

- iznos od 411,52 kn od

01.05.2008. god pa sve do isplate,

- iznos od 411,16 kn od

01.06.2008. god pa sve do isplate,

- iznos od 410,80 kn od

01.07.2008. god pa sve do isplate,

- iznos od 410,42 kn od

01.08.2008. god pa sve do isplate,

- iznos od 410,04 kn od

01.09.2008. god pa sve do isplate,

- iznos od 409,66 kn od

01.10.2008. god pa sve do isplate,

- iznos od 409,27 kn od

01.11.2008. god pa sve do isplate,

- iznos od 408,87 kn od

01.12.2008. god pa sve do isplate,

- iznos od 408,47 kn od

01.01.2009. god pa sve do isplate,

- iznos od 408,06 kn od

01.02.2009. god pa sve do isplate,

- iznos od 407,64 kn od

01.03.2009. god pa sve do isplate,

- iznos od 407,22 kn od

01.04.2009. god pa sve do isplate,

- iznos od 406,80 kn od

01.05.2009. god pa sve do isplate,

- iznos od 406,36 kn od

01.06.2009. god pa sve do isplate,

- iznos od 405,92 kn od

01.07.2009. god pa sve do isplate,

- iznos od 405,47 kn od

01.08.2009. god pa sve do isplate,

- iznos od 405,01 kn od

01.09.2009. god pa sve do isplate,

- iznos od 404,55 kn od

01.10.2009. god pa sve do isplate,

- iznos od 404,09 kn od

01.11.2009. god pa sve do isplate,

- iznos od 403,62 kn od

01.12.2009. god pa sve do isplate,

- iznos od 403,13 kn od

01.01.2010. god pa sve do isplate,

- iznos od 402,64 kn od

01.02.2010. god pa sve do isplate,

- iznos od 402,15 kn od

01.03.2010. god pa sve do isplate,

- iznos od 401,64 kn od

01.04.2010. god pa sve do isplate,

- iznos od 401,13 kn od

01.05.2010. god pa sve do isplate,

- iznos od 400,61 kn od

01.06.2010. god pa sve do isplate,

- iznos od 400,09 kn od

01.07.2010. god pa sve do isplate,

- iznos od 399,56 kn od

01.08.2010. god pa sve do isplate,

- iznos od 399,02 kn od

01.09.2010. god pa sve do isplate,

- iznos od 398,48 kn od

01.10.2010. god pa sve do isplate,

- iznos od 397,92 kn od

01.11.2010. god pa sve do isplate,

- iznos od 397,36 kn od

01.12.2010. god pa sve do isplate,

- iznos od 396,80 kn od

01.01.2011. god pa sve do isplate,

- iznos od 396,22 kn od

01.02.2011. god pa sve do isplate,

- iznos od 395,64 kn od

01.03.2011. god pa sve do isplate,

- iznos od 395,04 kn od

01.04.2011. god pa sve do isplate,

- iznos od 394,44 kn od

01.05.2011. god pa sve do isplate,

- iznos od 393,83 kn od

01.06.2011. god pa sve do isplate,

- iznos od 393,22 kn od

01.07.2011. god pa sve do isplate,

- iznos od 392,60 kn od

01.08.2011. god pa sve do isplate,

- iznos od 391,97 kn od

01.09.2011. god pa sve do isplate,

- iznos od 391,33 kn od

01.10.2011. god pa sve do isplate,

- iznos od 390,69 kn od

01.12.2011. god pa sve do isplate,

- iznos od 390,03 kn od

01.12.2011. god pa sve do isplate,

- iznos od 389,37 kn od

01.01.2012. god pa sve do isplate,

- iznos od 388,70 kn od

01.02.2012. god pa sve do isplate,

- iznos od 388,02 kn od

01.03.2012. god pa sve do isplate,

- iznos od 387,34 kn od

01.04.2012. god pa sve do isplate,

- iznos od 386,64 kn od

01.05.2012. god pa sve do isplate,

- iznos od 385,93 kn od

01.06.2012. god pa sve do isplate,

- iznos od 385,22 kn od

01.07.2012. god pa sve do isplate,

- iznos od 384,50 kn od

01.08.2012. god pa sve do isplate,

- iznos od 383,76 kn od

01.09.2012. god pa sve do isplate,

- iznos od 38302 kn od

01.10.2012. god pa sve do isplate,

- iznos od 382,28 kn od

01.11.2012. god pa sve do isplate,

- iznos od 381,53 kn od

01.12.2012. god pa sve do isplate,

- iznos od 380,76 kn od

01.01.2013. god pa sve do isplate,

- iznos od 379,99 kn od

01.02.2013. god pa sve do isplate,

- iznos od 379,20 kn od

01.03.2013. god pa sve do isplate,

- iznos od 378,40 kn od

01.04.2013. god pa sve do isplate,

- iznos od 377,60 kn od

01.05.2013. god pa sve do isplate,

- iznos od 376,80 kn od

01.06.2013. god pa sve do isplate,

- iznos od 375,97 kn od

01.07.2013. god pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznos od 11.950,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana donošenja presude pa sve do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na tanja kredita odobrenih za referentno razdoblje dulje do godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-836/2017-26 od 9. studenoga 2018. pod točkom I. izreke i u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju ukupan iznos od 3.795,55 kuna sa zateznom kamatom od 1. listopada 2012. do 31. srpnja 2015. godine po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a, prema eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena i to na:

- iznos od 383,02 kn od

1.10.2012. sve do isplate,

- iznos od 382,28 kn od

1.11.2012. sve do isplate,

- iznos od 381,53 kn od

1.12.2012. sve do isplate,

- iznos od 380,76 kn od

1.01.2013. sve do isplate,

- iznos od 379,99 kn od

1.02.2013. sve do isplate,

- iznos od 379,20 kn od

1.03.2013. sve do isplate,

- iznos od 378,40 kn od

1.04.2013. sve do isplate,

- iznos od 377,60 kn od

1.05.2013. sve do isplate,

- iznos od 376,80 kn od

1.06.2013. sve do isplate,

- iznos od 375,97 kn od

1.07.2013. sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-836/2017-26 od 9. studenoga 2018. u dijelu pod točkom II. izreke i odbija dio tužbenog zahtjeva za isplatu ukupnog iznosa od 21.990,11 kuna sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa od 1. siječnja 2008. po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi propisanoj članka 29. stavka 2. ZOO-a, prema eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena i to na:

- iznos od 0,53 EUR od

01.01.2008. sve do isplate,

- iznos od 0,53 EUR od

01.02.2008. sve do isplate,

- iznos od 54,71 EUR od

01.03.2008. sve do isplate,

- iznos od 54,67 EUR od

01.04.2008. sve do isplate,

- iznos od 54,62 EUR od

01.05.2008. sve do isplate,

- iznos od 54,57 EUR od

01.06.2008. sve do isplate,

- iznos od 54,52 EUR od

01.07.2008. sve do isplate,

- iznos od 54,47 EUR od

01.08.2008. sve do isplate,

- iznos od 54,42 EUR od

01.09.2008. sve do isplate,

- iznos od 54,37 EUR od

01.10.2008. sve do isplate,

- iznos od 54,32 EUR od

01.11.2008. sve do isplate,

- iznos od 54,27 EUR od

01.12.2008. sve do isplate,

- iznos od 54,21 EUR od

01.01.2009. sve do isplate,

- iznos od 54,16 EUR od

01.02.2009. sve do isplate,

- iznos od 54,10 EUR od

01.03.2009. sve do isplate,

- iznos od 54,05 EUR od

01.04.2009. sve do isplate,

- iznos od 53,99 EUR od

01.05.2009. sve do isplate,

- iznos od 53,93 EUR od

01.06.2009. sve do isplate,

- iznos od 53,87 EUR od

01.07.2009. sve do isplate,

- iznos od 53,82 EUR od

01.08.2009. sve do isplate,

- iznos od 53,75 EUR od

01.09.2009. sve do isplate,

- iznos od 53,69 EUR od

01.10.2009. sve do isplate,

- iznos od 53,63 EUR od

01.11.2009. sve do isplate,

- iznos od 53,57 EUR od

01.12.2009. sve do isplate,

- iznos od 53,50 EUR od

01.01.2010. sve do isplate,

- iznos od 53,44 EUR od

01.02.2010. sve do isplate,

- iznos od 53,37 EUR od

01.03.2010. sve do isplate,

- iznos od 53,31 EUR od

01.04.2010. sve do isplate,

- iznos od 53,24 EUR od

01.05.2010. sve do isplate,

- iznos od 53,17 EUR od

01.06.2010. sve do isplate,

- iznos od 53,10 EUR od

01.07.2010. sve do isplate,

- iznos od 53,03 EUR od

01.08.2010. sve do isplate,

- iznos od 52,96 EUR od

01.09.2010. sve do isplate,

- iznos od 52,89 EUR od

01.10.2010. sve do isplate,

- iznos od 52,81 EUR od

01.11.2010. sve do isplate,

- iznos od 52,74 EUR od

01.12.2010. sve do isplate,

- iznos od 52,66 EUR od

01.01.2011. sve do isplate,

- iznos od 52,59 EUR od

01.02.2011. sve do isplate,

- iznos od 52,51 EUR od

01.03.2011. sve do isplate,

- iznos od 52,43 EUR od

01.04.2011. sve do isplate,

- iznos od 52,35 EUR od

01.05.2011. sve do isplate,

- iznos od 52,27 EUR od

01.06.2011. sve do isplate,

- iznos od 52,19 EUR od

01.07.2011. sve do isplate,

- iznos od 52,11 EUR od

01.08.2011. sve do isplate,

- iznos od 52,02 EUR od

01.09.2011. sve do isplate,

- iznos od 51,94 EUR od

01.10.2011. sve do isplate,

- iznos od 51,85 EUR od

01.12.2011. sve do isplate,

- iznos od 51,77 EUR od

01.12.2011. sve do isplate,

- iznos od 51,68 EUR od

01.01.2012. sve do isplate,

- iznos od 51,59 EUR od

01.02.2012. sve do isplate,

- iznos od 51,50 EUR od

01.03.2012. sve do isplate,

- iznos od 51,41 EUR od

01.04.2012. sve do isplate,

- iznos od 51,32 EUR od

01.05.2012. sve do isplate,

- iznos od 51,22 EUR od

01.06.2012. sve do isplate,

- iznos od 51,13 EUR od

01.07.2012. sve do isplate,

- iznos od 51,03 EUR od

01.08.2012. sve do isplate,

- iznos od 50,93 EUR od

01.09.2012. sve do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 547/2020-2 od 19. studenoga 2020. dopustio tužitelju i tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja od tužitelja koja glase:

"1. Primjenjuje li se presuda u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1402/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i na korisnike kredita u drugim valutama (HRK i EUR) ili samo na korisnike kredita vezanih uz CHF?

2. Je li zastara potraživanja korisnika kredita prema bankama prekinuta samo u predmetima u kojima je ugovor sklopljen s valutnom klauzulom u CHF ili je zastara prekinuta i u predmetima u kojima je ugovor sklopljen u drugoj valuti (HRK i EUR)?

i postavljenih pitanja tuženika koja glase:

1. Može li se tužitelj pozivati na utvrđenja iz kolektivnog spora "Potrošač" ako nije riječ o ugovoru o kreditu ugovorenom s valutom CHF?

2. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?

3. Može li se odredba čl. 502.c Zakona o parničnom postupku koja propisuje da je sud vezan pravnim utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u individualnoj parnici koju pokrene fizička ili pravna osoba pozivajući se na navedenu presudu, primijeniti u situacijama u kojima se predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici ne odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa o kojima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, odnosno

je li sud u individualnoj parnici koju potrošač pokrene pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača vezan pravnim utvrđenjima iz takve presude ako se u individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa koji su bili predmetom odlučivanja u parnici vođenoj po čl. 502.a ZPP-a?

4. Smatra li se promjenjiva kamatna stopa iz odgovarajuće ugovorne odredbe nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom ako do stupanja na snagu Zakona o izmjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojalo zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba o postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju stranke su podnijele reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP). Tužitelj je u reviziji predložio preinačiti pobijanu presudu u dijelu s kojim nije uspio u postupku, podredno u tom dijelu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak, time da je zatražio trošak revizije. Tuženik je predložio njegovu reviziju prihvatiti te preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te dosuditi mu trošak parničnog postupka, podredno nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženik je zatražio i trošak revizije.

5. Na reviziju tužitelja nije odgovoreno, dok je tužitelj odgovorio na reviziju tuženika, time da je zatražio trošak tog odgovora.

6. Revizija tužitelja je osnovana, a revizija tuženika neosnovana.

7. Pobijana (drugostupanjska) presuda je ispitana u skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao potrošača za zaštitu od nepoštenih odredbi.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 17. listopada 2007. sklopili Ugovor broj 9013181376, po kojem ugovoru je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 403.512,00 kn s rokom otplate kredita od 240 mjeseci,

- da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana, time da se u čl. 4. Ugovora navodi da kamatna stopa iznosi 4,78% godišnje te da je promjenjiva za cijelo razdoblje od dana plaćanja,

- da je za trajanja otplate kredita kamatna stopa s početnih 4,78% godišnje, više puta mijenjana i to u rasponu od 4,90% do 6,00%,

- da je financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od prosinca 2007. do siječnja 2017. preplatio iznos ugovorene kamate za ukupno 25.785,66 kn/3.422,35 EUR (razlika između početnog iznosa anuiteta i iznosa anuiteta nakon promjene kamatne stope).

10. Prvostupanjski je sud, polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti pozivajući se pritom na odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03) koji je bio na snazi od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP) i to odredbe čl. 96. i čl. 97. ZZP u bitnom uz obrazloženje da je tuženik koristio u ugovoru o kreditu ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnik kreditnih usluga kao potrošač, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tuženik promjeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Pritom je sud prvog stupnja ocijenio prigovor zastare neosnovanim.

11. Drugostupanjski je sud, prihvatio utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, osim u dijelu kojim je prigovor zastare ocijenjen neosnovanim. Stoga je pozivom na odredbe čl. 96. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP, te odredbe čl. 295., čl. 322. st. 1., čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) odlučio kao u st. I. izreke. Međutim, drugostupanjski sud je suprotno prvostupanjskom sudu, prigovor zastare ocijenio djelomično osnovanim, navodeći da je od plaćanja prvog iznosa za kojeg tužitelj traži vraćanje tj. od 1. siječnja 2008. do podnošenja tužbe 20. rujna 2005. protekao opći zastarni rok od pet godina iz odredbe čl. 225. ZOO, a u vezi čl. 1111. ZOO radi čega da tužitelj nema pravo na isplatu iznosa od 21.990,11 kn/2.918,59 EUR za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 1. rujna 2017. sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate jer je za to razdoblje nastupila zastara. Naime, shvaćanje drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošač pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koja je podnesena 4. travnja 2012. te zastara ne može početi teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, a to je 13. lipnja 2014. jer se u tom slučaju radi o kreditima u švicarskim francima, a u ovom sporu riječ je o kreditu u kunama. Stoga je odlučio kao u st. II. izreke drugostupanjske presude.

12. Imajući na umu činjenična utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji te pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na prvo pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija tužitelju, treba reći, da je ovaj sud u činjenično i pravno podudarnoj situaciji u odluci broj Rev 1089/2020-2 od 25. travnja 2023. zauzeo shvaćanje:

"... Učinci kolektivne tužbe iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa okončane u odnosu na utvrđenja o ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., koja je u tom dijelu potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 249/14 od 9. travnja 2015. odnose se na kredite sklopljene u vezi CHF valute. Navedena odluka za to nema učinak na kredite u kojima je ugovorena druga valuta vezana za glavnicu, kao u konkretnom slučaju."

13. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, odgovor na prvo pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija tužitelju glasi:

"Presuda u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj P-1401/12 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj Pž-7129/13-4 ne primjenjuje se na korisnike kredita u drugim valutama (HRK i EUR)."

14. Kako nižestupanjske presude u konkretnom slučaju nisu vezane uz presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu (iako ju prvostupanjski sud spominje), to odgovor na navedeno pitanje nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda (st. I. izreke drugostupanjske presude).

15. Glede drugog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija tužitelju u činjenično i pravno podudarnoj situaciji ovaj sud je u odluci broj Rev 396/2021-3 od 24. siječnja 2023. zauzeo shvaćanje:

"U odnosu na prvo pitanje koje se odnosi na zastaru tražbine, prema shvaćanju ovoga suda, podnošenje kolektivne tužbe u slučaju "Potrošač", (koji se odnosi na kredite u CHF) nema učinak prekida zastare u smislu odredbe članka 241. ZOO-a u obveznom odnosu potrošača i banke u ugovorima o kreditu u kunama bez ugovorene valutne klauzule. Stoga se potrošač u takvoj pojedinačnoj parnici ne može pozivati na pravna utvrđenja iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača za kredite u CHF, pa ni na zastaru jer se ona odnosi isključivo na stambene kredite ugovorene s valutnom klauzulom u CHF, zbog čega se ni presuda na koju su se tužiteljica i drugostupanjski sud pozvali (Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.) nikako se ne bi mogla izravno primijeniti na konkretan slučaj jer zaštita kolektivnih interesa u navedenom sporu nije tražena u odnosu na ugovore o kreditu u kunama, već na ugovore o kreditima u švicarskim francima."

No neovisno o tome u pogledu prvog postavljenog pitanja valja odgovoriti da je ovaj sud izrazio pravno shvaćanje u pogledu početka tijeka roka zastare na sjednici Građanskog odjela ovog suda Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. broj 1/20 koje glasi:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05., kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena tek pobijanom presudom donesenom u ovom sporu, u ovom slučaju nije ni moglo doći do zastare tražbine tužitelja.

Slijedom navedenog nije osnovana tvrdnja tuženice o zastari tužiteljičine tražbine, neovisno o pogrešnom "podrednom" obrazloženju drugostupanjskog suda kojim je odlučio o prigovoru zastare. Pobijana presuda se glede pitanja zastare temelji na pravnom shvaćanju koje je u skladu s navedenim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda RH."

16. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, a jer je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena tek pobijanom presudom donesenom u ovom sporu pa do zastare tražbine tužitelja nije moglo niti doći, proizlazi da je drugostupanjski sud pogrešno ocijenio prigovor zastare djelomično osnovanim.

17. Stoga, valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti drugostupanjsku presudu u dijelu s kojim tužitelj nije uspio u postupku, kao i u odluci o trošku, te na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, odlučiti kao u st. I. izreke ove presude.

18. S tim u vezi, tužitelju je dosuđen trošak u povodu revizije jer je sa istom uspio u cijelosti i to u iznosu od 343,42 EUR – čl. 166. st. 2. ZPP (st. II. izreke).

19. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju tuženika jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu čl. 155. st. 1. ZPP (st. III. izreke).

20. Nadalje, na prvo pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija tuženiku protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspio u postupku, odgovoreno je u činjenično i pravno podudarnom predmetu u odluci ovoga suda broj Rev 953/2020-2 od 11. siječnja 2023., prema kojem se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz kolektivnog spora "Potrošač" ako nije riječ o ugovoru o kreditu ugovorenom s valutom CHF. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud nije vezao odluku uz presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu.

21. Na drugo pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija tuženiku odgovor je sadržan u toč. 12., 13. i 14. obrazloženja ove presude.

22. Glede trećeg pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija tuženiku valja ukazati na pravno shvaćanje (u činjenično i pravno podudarnoj situaciji) iz odluke Rev 953/2020-2 od 11. siječnja 2023., a koje glasi:

"Odredba čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, koja propisuje da je sud vezan pravnim utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u individualnoj parnici koju pokrene fizička ili pravna osoba pozivajući se na navedenu presudu, ne može se primijeniti i u situacijama u kojima se predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici ne odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa (s obzirom na drugu valutu obveze iz ugovora o kreditu), o kojima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača,

odnosno,

Sud u individualnoj parnici koju potrošač pokrene pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu nije vezan pravnim utvrđenjima iz takve presude ukoliko se u takvoj individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa (ugovor o kreditu s drugom valutom obveze) koji su bili predmetom odlučivanja u parnici vođenoj po čl. 502.a ZPP.

Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja, sudovi ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nisu vezali uz presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, iako je ta odluka spomenuta u drugostupanjskoj presudi, već su osnovanost tužbenog zahtjeva raspravili neovisno o toj odluci, i to kroz primjenu mjerodavnih odredaba ZZP, ZPK i ZOO i primjenom tih propisa utvrdili pravno odlučne činjenice, i to da je pobijana odredba Ugovora o kreditu nepoštena i da je kao takva dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka. Pritom valja naglasiti da postavljena pitanja nisu usmjerena na ocjenu pravilnosti utvrđenja navedenih odlučnih činjenica. Utoliko, usprkos afirmativnom odgovoru na prva dva postavljena pitanja, nije bilo mjesta preinaci prvostupanjske presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen."

23. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, a jer u okolnostima konkretnog slučaja sudovi nisu ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva vezali uz presudu donesenu postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, iako je ta odluka spomenuta u prvostupanjskoj presudi, već su osnovanost tužbenog zahtjeva raspravili neovisno o toj odluci i to kroz primjenu mjerodavnih odredbi ZZP i ZOO i primjenom tih propisa utvrdili pravno odlučne činjenice i to da je pobijana odredba ugovora o kreditu nepoštena i da je kao takva dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka. Stoga odgovor na treće pitanje zbog kojeg je tuženiku dopuštena revizija, kao i odgovori na prvo i drugo pitanje, ne mogu dovesti do drugačije odluke.

24. Nadalje, na četvrto pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija tuženiku u činjenično i pravno podudarnoj situaciji, ovaj sud je u odluci broj Rev 396/2021-3 od 24. siječnja 2023. na pitanje identičnog sadržaja odgovorio:

"Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po Odluci banke u ugovorima o kunskom kreditu smatra se nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom neovisno o tome što do stupanja na snagu ZID ZPK/13 nije postojala zakonska obveza izmjene ili usklađivanja odredaba o postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti."

Reafirmirajući izneseno pravno shvaćanje, za zaključiti je (a suprotno navodima tuženika), da niti odgovor na četvrto pitanje pri činjeničnim utvrđenjima i okolnostima konkretnog slučaja ne može dovesti do drugačije odluke.

25. Zbog svega navedenog, valjalo je reviziju tuženika odbiti i na temelju čl. 393. ZPP, odlučiti kao u st. IV izreke.

Zagreb, 1. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.