REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4173/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. Ž. iz D., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., protiv tuženika Z. b. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., K. & P. d.o.o. Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-2772/2023-2 od 22. kolovoza 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, broj P-812/2022-20 od 16. lipnja 2023., na sjednici održanoj 1. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-2772/2023-2 od 22. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, broj P-812/2022-20 od 16. lipnja 2023., postavljajući četiri pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Obzirom na primijenjeni stav VSRH da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1.ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
2. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?
3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?
4. Treba li sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, točnije umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita?“
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje poziva na znanstveni rad dr.sc. M. B. „Stjecanje bez osnove“ Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Godišnjak 27., Zagreb, 2020.; u odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje poziva se na shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-222/04 od 5. ožujka 2004., odluke Vrhovnoga suda Republike Hrvatske broj Rev-2288/2000 od 28. siječnja 2004. i Rev-2563/2014 od 13. lipnja 2018., odluku Županijskog suda u Puli - Pola, broj Gž-948/2016 od 17. rujna 2018. i odluku Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-30/2020 od 17. prosinca 2020. i dr.; u odnosu na treće postavljeno pitanje poziva se na odluke Suda Europske unije u predmetima C-81/19 i C-243/20; dok se u odnosu na četvrto postavljeno pitanje poziva na odluke Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-718/2021 od 8. srpnja 2021., Gž-973/2021 od 11. studenog 2021. i Gž-1336/2021 od 28. travnja 2022., Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-1077/2020 od 2. veljače 2021. te na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Revd-5374/2021 od 11. siječnja 2022.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
5. Naime, postupajući u skladu odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja (prvo i drugo) u kojima predlagatelj problematizira početak tijeka zateznih kamata u odnosu na odredbu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO) nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer ovaj revizijski sud u razlozima prijedloga ne nalazi uporišta za preispitivanje svoje ustaljene prakse o navedenom pitanju. Pri tom se tuženiku ukazuje i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovornih odredaba zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.
6. U trećem postavljenom pitanju predlagatelj problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji imaju direktan učinak i na konkretan predmet te također nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda putem dopuštanja revizije (tako i ovaj sud u Revd 911/2022-2 od 16. ožujka 2022.).
7. Zaključno, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski je sud ocijenio da četvrto postavljeno pravno pitanje koje je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od zauzetog pravnog shvaćanja u odluci ovog suda broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., a koju je u smislu čl. 390. st. 2. ZPP donijelo prošireno vijeće od trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa nije riječ o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.
8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 1. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
