REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3350/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.. d.o.o., S., , OIB…, kojeg zastupa punomoćnik S. G., odvjetnik u S., protiv tuženice T. K., rođ. P. iz I., …, OIB 24591648693, koju zastupa punomoćnica I. K., odvjetnica u M., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-85/2022-3 od 21. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom broj P-1632/2019-44 od 22. rujna 2021., u sjednici održanoj 1. veljače 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-85/2022-3 od 21. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom broj P-1632/2019-44 od 22. rujna 2021., u kojem postavlja sljedeće pitanje:
„Čini li sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka i onemogućuje li stranku u raspravljanju, ako odbije izvođenje dokaza koje je stranka predložila do zaključenja prethodnog postupka, a dostavila je taj dokaz na glavnoj raspravi?“.
1.1. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tužitelj se poziva na odluku revizijskog suda broj Rev-526/2022-2 od 6. srpnja 2022.
1.2. U prijedlogu tužitelj tvrdi i da mu je povrijeđeno pravo jamstva jednakog položaja na tržištu (članak 49. Ustava Republike Hrvatske) i pravo jednakosti pred Zakonom (članak 14. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske).
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. U odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga jer postavljeno pitanje predstavlja prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba članka 385.a stavak 1. ZPP. U tom smislu treba reći da se pod pravnim pitanjima shodno odredbi članka 385.a stavak 1. ZPP ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni. Dakako, to pitanje mora biti povezano i s konkretnim predmetom u kojem se podnosi revizija (rješenje u sporu mora ovisiti o tom pitanju), pa pozivanje na odluku ovoga suda (broj Rev-526/2022-2 od 6. srpnja 2022. u kojoj odluci je utvrđeno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer je sud onemogućio stranku u raspravljanju…) kao razlog važnosti postavljenog pitanja, nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se ne odnosi na predmetnu pravnu situaciju.
4. Nadalje, prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda i kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
5.1. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.
6. Kako, u odnosu na naznačeno pitanje nije riječ o pravnom pitanju važnom za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.
7. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna prava, u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 1. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
