- 1 -              Rev 919/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 919/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. & p. Z., protiv tuženika D. K. iz K., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku F. Š., odvjetniku u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-859/2022-2 od 21. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj P-145/2020-21 od 17. ožujka 2022., u sjednici održanoj 5. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 34.119,18 kn sa zateznom kamatom od 30. studenog 2018. do isplate, te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.895,50 kn sa zateznom kamatom od 18. ožujka 2022. do isplate.

 

2. Rješenjem ovog suda broj Revd-4522/2022-2 od 14. ožujka 2023., dopuštena je tuženiku revizija protiv drugostupanjske odluke, uz obrazloženje da je odgovor na postavljeno pitanje važan za razvoj prava kroz sudsku praksu, u odnosu na pitanje:

 

„Je li parnična stranka u obvezi staviti dokazni prijedlog u situaciji kada je druga strana već stavila takav isti dokazni prijedlog i to u odnosu na iste okolnosti?“

 

3. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), zbog pitanja u odnosu na koja je revizija dopuštena. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude uz naknadu troškova revizije.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa isplaćenog s osnova kasko osiguranja tuženiku kao vlasniku vozila oštećenog u prometnoj nesreći koja se dogodila 23. listopada 2018.

 

7. Iz obrazloženja nižestupanjskih odluka, a u odnosu na postavljeno pitanje, proizlazi:

 

- da je u prometnoj nesreći koja se dogodila 23. listopada 2018. oštećeno vozilo vlasništvo tuženika i da je nastala šteta u visini od 34.119,18 kn,

 

- da je vozilom upravljala M. B. koja je istim sletjela s kolnika A4 i udarila u stablo pokraj, kod koje je od strane djelatnika policije (nakon dojave o nesreći zaprimljene u 20,13 sati), u KB D. metodom utvrđivanja stupnja alkoholiziranosti uz pomoću uređaja Drager 0820 ARFK 0201 utvrđeno, nekoliko sati nakon prometne nesreće (u 23,10 sati), 0,25 g/kg koncentracije alkohola u krvi što uz dopuštenu pogrešku mjerenja od 0,1 g/kg iznosi 0,15 g/kg, a prema nalogu policije i vađenjem krvi i urina (u 23,20 sati vađenjem krvi a uzorak urina u 23,15 sati) od 0,26 g/kg koncentracije alkohola u krvi,

 

- da je tužitelj temeljem Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 14. studenog 2018., isplatio tuženiku 30. studenoga 2018. iznos od 34.119,18 kn,

 

- da je obveznim prekršajnim nalogom br. 511-19-44/5-OPN-705/2019 od 21. siječnja 2019., pravomoćnim 8. ožujka 2019., M. B. novčano kažnjena, među ostalim, i za upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola (s obzirom da je koncentracija alkohola u krvi bila najmanje 0,60 g/kg), time da je stupanj alkoholiziranosti vozačice u vrijeme prometne nesreće utvrđen vještačenjem, provedenim po nalogu PU Zagrebačke, putem Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I. V.“, od najmanje 0,60 g/kg koncentracije alkohola u krvi,

 

- da je odredbom čl. 21. st.1. toč. 2. Uvjeta za kasko osiguranje vozila, koji su sastavni dio ugovora o osiguranju, predviđeno da osiguranik gubi prava iz osiguranja za vrijeme dok vozilom upravlja vozač pod utjecajem alkohola, a smatra se da je vozač pod utjecajem alkohola ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja koncentracije alkohola u krvi utvrdi da količina alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više.

 

8. Na temelju navedenog, nižestupanjski sud u bitnom navodi da je tužitelj prije zaključenja prethodnog postupka predlagao toksikološko vještačenje da bi, nakon pribave prekršajnog spisa i saslušanja svjedoka - policajca, na okolnosti utvrđivanja činjenice stupnja alkoholiziranosti M. B., na ročištu od 15. veljače 2022. odustao od tog svog prijedloga. Isti prijedlog za provođenje toksikološkog vještačenja dao je i tuženik u podnesku od 2. veljače 2022. te je nižestupanjski sud odluku o njegovu neprovođenju obrazložio time da je taj prijedlog dat nakon zaključenja prethodnog postupka pa da je tuženik prekludiran u iznošenju dokaznih prijedloga sukladno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP.

 

9. Revident u revizijskim navodima čak tvrdi da on uopće nije ni predlagao toksikološko vještačenje što međutim, ne koincidira sadržaju podneska od 2. veljače 2022.

 

10. Temeljem odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP, stranke su dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoje zahtjeve ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika, sve najkasnije na pripremnom ročištu (čl. 299. st. 1. ZPP). Sud neće uzeti u obzir nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele ili predložile tijekom glavne rasprave protivno st. 2. tog članka (čl. 299. st. 3. ZPP).

 

11. Odgovor na postavljeno pitanje, imajući u vidu navedene odredbe, prema pravnom shvaćanju ovog suda, glasio bi:

 

„Parnična stranka nije u obvezi staviti dokazni prijedlog u situaciji kada je druga strana već stavila takav isti dokazni prijedlog u odnosu na iste okolnosti, ali pritom snosi rizik mogućih pravnih posljedica takvog svog nepostupanja u slučaju odustanka od prijedloga stranke koja je predložila takav dokaz.“

 

12. Naime, prema odredbi čl. 299. st. 2. ZPP, stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Tuženik nije u navedenom smislu obrazložio svoj prijedlog za provođenje toksikološkog vještačenja, odnosno, ustrajao u njemu.

 

12.1. U situaciji da tuženik eventualno i nije predložio provođenje dokaza toksikološkim vještačenjem, on je mogao, nakon što je od tog dokaznog prijedloga tužitelj odustao (a što je stvar dispozicije stranke i sukladno je načelu slobode raspolaganja zahtjevima koje su stranke stavile tijekom postupka), spriječiti učinak takvog odustanka predloživši taj dokaz uz odgovarajuće obrazloženje o ne/mogućnosti podnošenja tog prijedloga, bez svoje krivnje, do zaključenja prethodnog postupka što bi sud potom cijenio i odlučio o provođenju ili neprovođenju tog dokaza.

 

12.2. Kako to tuženik nije učinio na navedeni način, a imajući u vidu sve iznijete okolnosti konkretnog slučaja, to on snosi pravne posljedice takvog svog insuficijentnog prijedloga, podnesenog u konkretnom slučaju prije odustanka tužitelja od predmetnog dokaznog prijedloga.

 

13. U tom smislu i u ovosudnoj odluci broj Revr 198/16-3 od 4. srpnja 2018. navodi se:

 

"U situaciji kada je prvostupanjski sud protivno odredbi čl. 299. ZPP propustio održati pripremno ročište te zaključiti prethodni postupak, već je odmah održao glavnu raspravu, a tuženik je tek na drugom ročištu za glavnu raspravu predložio izvođenje određenih dokaza koji su izvedeni nakon tog ročišta, iz kojih dokaza su izvedene nove činjenice na kojima se zasniva prvostupanjska presuda i u odnosu na koje nije utvrđeno da ih stranka nije bez svoje krivnje mogla ranije iznijeti, počinjena je relativno bitna povreda parničnog postupka koja je utjecala na zakonitost nižestupanjskih odluka. Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda, ista povreda nije sanirana time što je prihvaćen i dokazni prijedlog protivne stranke (tužiteljice) također predložen nakon prvog ročišta za glavnu raspravu."

 

14. Ovo osobito kada se imaju u vidu pravila o teretu dokazivanja u svezi činjenice stupnja alkoholiziranosti vozačice vozila tuženika kritične prigode, koja pravila je imao u vidu nižestupanjski sud smatrajući da je teret dokaza, kraj okolnosti postojanja obveznog prekršajnog naloga i vještva Centra za vještačenja, na tuženiku.

 

14.1. Pravnim shvaćanjem, izraženim u ovosudnoj odluci broj Rev 659/2021-2 od 6. srpnja 2022., u svezi sadržajno iste odredbe uvjeta osiguranja, navodi se:

 

"Takva odredba predstavlja presumpciju - " smatra se" - o alkoholiziranosti. U toj situaciji prebačen je teret dokazivanja sa osiguratelja na oštećenika ...".

 

15. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, reviziju tuženika valjalo je odbiti pozivom na odredbu čl.  399. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 368. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 5. prosinca 2023.