REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1345/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz P., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku iz P., protiv tuženice Općine F., zastupane po punomoćniku F. S., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda F. S. i L. T., iz P., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-866/2020-3 od 2. ožujka 2021., kojim je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-422/2019-11 od 13. svibnja 2020., u sjednici održanoj 1. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tuženika se djelomično prihvaća a djelomično se odbija, te se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-866/2020-3 od 2. ožujka 2021. preinačava i sudi:

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika i presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-422/2019-11 od 13. svibnja 2020. se potvrđuje.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove povodom revizije od 7.072,70 € (sedam tisuća sedamdeset dva Eura i sedamdeset centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju M. T. zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnice od 1.901.715,00 kuna, za razdoblje od 14. travnja 2017. do 14. listopada 2018. i to u iznosu od 206.775,81 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. svibnja 2019. pa do isplate. Preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati uz već dosuđene kamate, zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnice od 1.901.715,00 kuna, za razdoblje od 29. svibnja 2011. do 13. travnja 2017. u iznosu od 1.213.842,05 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. svibnja 2019. pa do isplate.

2. Protiv te presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 2666/2021-2 od 31. kolovoza 2021. podnosi tužena u skladu sa čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:

„Kada dospijeva obveza plaćanja naknade za zemljište koje je predano u vlasništvo jedinice lokalne samouprave temeljem odredbe čl. 129. st. 1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“, broj 76/07,152/08, 38/09, 49/11, 55/11, 90/11 i 50/12 - dalje: ZPUG) u slučaju kada nije postignut sporazum glede naknade već je naknadu odredio sud u izvanparničnom postupku?“.

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači na način da se odbije žalba tuženice i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 1.901.715,00 kn tekuće od 29. svibnja 2011. pa do 14. listopada 2018.

7. Sud prvog stupnja je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim i naložio je tuženiku da tužitelju isplati 206.775,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2019. pa do isplate, a koji iznos se odnosi na obračunat iznos zakonske zatezne kamate na iznos naknade za zemljište za razdoblje 14. travnja 2017. do 14. listopada 2018. U preostalom dijelu kojim tužitelj traži isplatu zakonske zatezne kamate na isti iznos glavnice za razdoblje od 29. svibnja 2011. do 13. travnja 2017. za iznos obračunate kamate od 1.213.842,05 kn sud prvog stupnja tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan polazeći od pravnog shvaćanja da trenutak nastanka obveze kako je naveden rješenjem kojim je određen iznos naknade ne obvezuje tuženu jer tim rješenjem nije niti tako navedeno, a da je tužena za svoju obvezu u smislu iznosa njene visine saznala tek kada joj je rješenje uručeno.

8. Sud drugog stupnj polazeći od čl. 131. st. 2. Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“, br. 76/07, 38/09, 55/11, 90/11, 50/12, 55/12., 80/13, 153/13, 153/13, 153/13, 78/15 - dalje: ZPUG.) pozivom na čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) tužbeni zahtjev tužitelja ocjenjuje osnovanim i u preostalom dijelu, dakle i za razdoblje od 29. svibnja 2011. do 13. travnja 2017. za iznos obračunate kamate od 1.213.842,05 kn.

9. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 3. ZPP samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

10. Prema sadržaju pravnog pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije spornim proizlazi pravno shvaćanje suda drugog stupnja da tužitelju na iznos naknade za zemljište koji je određen rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola R1- 161/2012 od 13. travnja 2017. pripada zakonska zatezna kamata od dana koji je tim rješenjem naveden kao datum nastanka obveze.

11. Naime, prethodno citiranim rješenjem izvanparničnog suda tužitelju je utvrđena naknada za zemljište koje je predao tuženiku te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 1.901.715,00 kn. Istim rješenjem je navedeno da je ova obveza nastala sa danom 28. svibnja 2011.

12. Ova naknada određena je za zemljište koje je tužitelj - vlasnik neizgrađenog zemljišta na kojemu je detaljnim planom uređenja ili urbanističkim planom uređenja planirano građenje građevina i uređaja komunalne ili druge infrastrukture ili druga građevina javne namjene koje ne može biti vlasnik, predao u vlasništvo jedinice lokalne samouprave (čl. 129. ZPUG)

13. Člankom 131. st. 1. ZPUG je propisano da za predano zemljište iz članka 129. ovoga Zakona vlasniku pripada naknada u visini tržišne vrijednosti predanog zemljišta u vrijeme predaje. Stavkom drugim istoga članka je propisano da je naknadu iz stavka prvog dužna je isplatiti jedinica lokalne samouprave, najkasnije u roku od dvije godine od dana predaje zemljišta, odnosno sklapanja ugovora.

14. Nadalje, čl. 132. st. 5. ZPUG propisano je da će ako vlasnik zemljišta i jedinica lokalne samouprave ne postignu sporazum u pogledu naknade nadležni sud u izvanparničnom postupku na zahtjev vlasnika odrediti naknadu.

15. Iz sadržaja rješenja kojim je određen iznos naknade proizlazi da je naknada za predanu nekretninu određena prema cijenama na dan predaje zemljišta tuženoj – 28. svibnja 2009., dakle u skladu sa čl. 131. st. 1. ZPUG.

16. Imajući u vidu sadržaj prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi odgovor na postavljeno pravno pitanje:

Obveza plaćanja naknade za zemljište koje je predano u vlasništvo jedinice lokalne samouprave temeljem čl. 129. st. 1. ZPUG u slučaju kada nije postignut sporazum glede naknade dospijeva donošenjem rješenja izvanparničnog suda kojim je određena visina te naknade jer tek tada obveznik plaćanja ima saznanje o opsegu i visini svoje obveze.

17. Naime, iako obveza plaćanja naknade proizlazi iz Zakona (čl. 131. ZPUG) ova obveza je tek priznata, no sve dok ne bude utvrđena – u konkretnom slučaju odlukom suda, obveznik plaćanja naknade nema saznanja o visini naknade koju je dužan platiti.

18. Pritom je bitna okolnost da je zakonom propisano da je samo vlasnik zemljišta ovlašten podnijeti zahtjev sudu radi određivanja naknade za predano zemljište te stoga o raspolaganju vlasnika ovisi kada će ta naknada biti određena.

19. Stoga, sud u izvanparničnom postupku samo određuje visinu naknade koja vlasniku zemljišta pripada i koju je jedinica lokalne samouprave kojoj je zemljište predano obvezna podmiriti najkasnije protekom roka od dvije godine od predaje zemljišta.

20. Naime, čl. 183. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) je propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Stavkom drugim istoga članka je propisano da ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze.

21. U konkretnom slučaju obveza plaćanja naknade je nastala protekom roka od dvije godine od predaje zemljišta tuženiku. Međutim, tek je donošenjem rješenja kojim je određena naknada tuženik u skladu sa čl. 183. st. 2. ZOO mogao doći u zakašnjenje, a ne podnošenjem prijedloga za određivanje visine naknade (koji je podnesen i prije nego li je protekao rok od dvije godine nakon kojeg dospijeva obveza u smislu čl. 131. st. 2. ZPUG).

22. Stoga, a kako je prvostupanjska presuda u skladu sa pravnim shvaćanjem iznijetim u odgovoru na postavljeno pravno pitanje, primjenom čl. 395. st. 1. ZPP pobijana drugostupanjska presuda je preinačena na način da su odbijene žalbe stranaka i prvostupanjska presuda je potvrđena, dok u preostalom dijelu revizija tuženika nije osnovana.

23. Temeljem čl. 166. st. 2. ZPP tuženiku je dosuđena naknada parničnih troškova povodom revizije. Trošak tuženika je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje: OT) i to za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i revizije temeljem Tbr. 10. toč. 5. uvećano za PDV od 25% temeljem Tbr. 42. u ukupno zatraženom iznosu 3.536,20 € za svaki podnesak, odnosno ukupno 7.072,70 €.

Zagreb, 1. veljače 2024.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa, v.r.