Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

93. Ovr-360/2024-5

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Mateji Vukmir, u pravnoj stvari ovrhovoditelja H.&E. d.o.o. O., OIB: …, kojeg zastupaju opunomoćenici-odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & G. d.o.o. Z., protiv ovršenika A. A. d.o.o. O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. D. P., odvjetnica u Z. odvjetničkom uredu I. M. i M. D. P. iz O., radi odlučivanja o pravnim sredstvima ovršenika, 1. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan ovršenikov prijedlog za odgodom prijenosa s novčanih sredstava ovršenika, odnosno, izravne naplate koju je kod Agencije pokrenuo ovrhovoditelj 5. siječnja 2024. na temelju zadužnice solemnizirane po v.d. javnog bilježnika V. B. iz O., pod brojem Ov-8818/2023 od 19. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Ovršenik je ovome sudu 16. siječnja 2024., sukladno čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16,73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ), podnio prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, prijedlog za odgodom prijenosa s novčanih sredstava ovršenika i žalbu nakon proteka roka.

2. Ovršenik je naveo da je ovrhovoditelj temeljem zadužnice solemnizirane po v.d. javnog bilježnika V. B. iz O., pod brojem Ov-8818/2023 od 19. listopada 2023., podnio zahtjev za izravnom naplatom protiv ovršenika pred Agencijom, i to dana 5. siječnja 2024., za što je ovršenik saznao 8. siječnja 2024., kad mu je blokiran poslovni račun. Zadužnicu da je u ime ovršenika sastavio i podnio na potvrdu direktor Ž.-B. H. 19. listopada 2023., iako mu je mandat prestao 17. listopada 2023., što mu je bilo poznato. Dakle, on da je dva dana nakon isteka mandata dao suglasnost ovrhovoditelju (čiji je direktor majka Ž.-B. H., L. H.) da se s računa ovršenika zapljeni iznos od 2.275,016,67 eura, uvećen za redovnu ugovornu kamatnu stopu od 15% godišnje, te sve ostale troškove. Osim što je izdana od neovlaštene osobe, ovršenik tvrdi da je i nejasno koja tražbina je zadužnicom osigurana, jer ovršenik nema dospjela nepodmirena dugovanja prema ovrhovoditelju u navedenom iznosu. Ovrhovoditelj je trgovačko društvo koje za ovršenika vodi knjigovodstveno- računovodstvene poslove, a od 17. listopada 2023. ovršeniku nije dostupna njegova knjigovodstveno-računovodstvena dokumentacija.

3. Nadalje, ovršenik je naveo da je direktorica ovrhovoditelja L. H. je kao član skupštine ovršenika 17. listopada 2023. potpisala kod javnog bilježnika K. M. Odluku o opozivu i imenovanju direktora od 17. listopada 2023. kojom se Ž.-B. H. opoziva s mjesta direktora s tim danom, što je odluka konstitutivnog karaktera, a onda svjesno i namjerno protupravnim radnjama sačinjenu zadužnicu upotrijebila da bi blokirala račun ovršenika u korist ovrhovoditelja. Za navedenu zadužnicu ovršenik nije znao prije 8. siječnja 2024. pa navedene činjenice nije mogao isticati ranije.

4. Slijedom navedenog, ovršenik je istaknuo žalbu protiv izravne naplate iz čl. 210. u vezi čl. 50. OZ (istaknuvši žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 7. i 10. OZ), te žalbu nakon proteka roka protiv zadužnice koja ima svojstvo ovršne isprave.

5. Ovršenik je naglasio da se u konkretnom slučaju radi o zadužnici koju ovjerava zakonski zastupnik društva, koji je na tu funkciju imenovan ili sa nje opozvan konstitutivnom odlukom koja stupa na snagu u trenutku njezina donošenja, a ne u trenutku izvršenja upisa svojstva zakonskog zastupnika u sudskom registru, koji je deklaratornog karaktera. Iz navedenog razloga, a za razliku od situacije kada se traži proglašenje nedopuštenom ovrhe na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi, u ovome slučaju kada se radi o zadužnici, svojstvo stjecanja ovršnosti ovisi o činjenici tko je zadužnicu izdao, odnosno je li istu izdala ovlaštena ili neovlaštena osoba. U ovom slučaju je više nego jasno da je zadužnicu izdala osoba koja u trenutku izdavanja iste nije bila zakonski zastupnik društva pa predmetna zadužnica ne predstavlja niti ispravu, a kamoli ispravu koja bi mogla steći svojstvo ovršnosti. Naime, kada bi ta isprava mogla steći svojstvo ovršnosti, tada bi svojstvo ovršnosti moglo steći i svako rješenje o ovrsi koje bi izdao sam ovrhovoditelj.

6. Kako ovršenik nije imao saznanja o navedenoj zadužnici do dana 8. siječnja 2024., niti je zadužnica izdana od ovlaštene osobe, jer u vrijeme izdavanja iste Ž.-B. H. nije više bio direktor ovršenika, a ne postoji niti dospjela tražbina ovrhovoditelja prema ovršeniku u navedenom iznosu, ali sve i da ista postoji, ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave, nije imao niti ima pravo zahtijevati ispunjenje navedene tražbine od ovršenika kao dužnika, a kamoli svoju nedospjelu tražbinu temeljem solemnizirane zadužnice izdane od strane koja nije ovlaštena zastupati ovršenika, naplatiti u postupku izravne naplate pred Agencijom. U konkretnom slučaju radilo se o izravnoj naplati zatraženoj od strane ovrhovoditelja putem Agencije temeljem zadužnice koju mu nije izdao ovršenik po ovlaštenoj osobi, pa shodno tome niti ovrha nije tražena na temelju odluke donesene u postupku u kojemu bi ovršenici mogli istaknuti prethodno istaknute činjenice (takav postupak se nije niti vodio).

7. Ovršenik je predložio da se pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava na računu ovršenika u navedenom postupku izravne naplate kod Agencije po zahtjevu ovrhovoditelja od 5. siječnja 2024. proglase nedopuštenima.

8. Ovršenik je istaknuo da je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i žalbu iz čl. 53. OZ (pa je ispunjen uvjet iz čl. 65. st. 1. točka 5. OZ), a prijenosom zaplijenjenih sredstava u tako velikom iznosu, temeljem zadužnice koja je izdana od neovlaštene osobe, i to za tražbinu koja u trenutku izdavanja zadužnice i podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu nije postojala u navedenom iznosu, niti je samim time bila dospjela na naplatu predstavljala „zlouporabu pravnih propisa“, ovršenik trpi nesporno nenadoknadivu štetu - poslovni račun mu je od dana 8. siječnja 2024. u blokadi, ne može plaćati tekuće obveze, isplaćivati plaće radnicima niti plaćati ostale dospjele obveze, čime je ugroženo cjelokupno poslovanje ovršenika i prijeti mu stečaj.

9. Slijedom navedenog, ovršenik je predložio donošenje rješenja kojim će se naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na računu ovršenik, a koja odgoda traje do prihvaćanja ovog prijedloga, odnosno žalbe nakon proteka roka, ukidanja provedenih radnji i obustave predmetnu ovrhu/izravne naplate prema ovršeniku u cijelosti, odnosno do donošenja odluke o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava nedopuštenim, odnosno, ukoliko se ovršenik povodom toga prijedloga uputi pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, tada do završetka te parnice.

10. Ovršenik je uz prijedlog priložio punomoć, zahtjev za izravnu naplatu od 5. siječnja 2024., punomoć ovrhovoditelja, specifikaciju tražbine, zadužnicu, povijesni izvadak iz sudskog registra za ovršenika i za ovrhovoditelja, odluku o opozivu i imenovanju direktora od 17. listopada 2023., ispis e-mail komunikacije između stranaka, ugovor o obavljanju knjigovodstvenih poslova, aneks ugovora, izjavu o otkazu ugovora i potvrdu o primitku.

11. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na odgovor, a podneskom od 25. siječnja 2024. ovrhovoditelj se očitovao na način da je istaknuo da su neosnovani navodi ovršenika.

12. Ovrhovoditelj je istaknuo da je ovršna isprava izdana od strane osobe ovlaštene za zastupanje ovršenika, a podnesena je na naplatu radi dospjele tražbine koju ovrhovoditelj ima prema ovršeniku. Odredbom čl. 424. Zakona o trgovačkim društvima propisan je način opoziva imenovanja članova uprave društva s ograničenom odgovornošću, a iz kojih proizlazi da je odluku ovlaštena donijeti isključivo skupština društva i da opoziv djeluje od trenutka kada se priopći osobi čije se imenovanja opoziva. Ž.-B. H. nikad nije od strane društva A. A.. d.o.o. službeno obaviješten o tome da mu je prestao mandat u upravi društva, a o opozivu ga je obavijestila 19. listopada 2023. njegova majka L. H. (direktorica ovrhovoditelja i članica ovršenika) u kasnim poslijepodnevnim danima, nakon što je potpisala odluku o opozivu. Dakle, Ž.-B. H. bio je ovlašten za zastupanje ovršenika, a izdavanje ovršne isprave bilo je, s obzirom na dugovanje ovršenika prema ovrhovoditelju, razumljivo i unaprijed ugovoreno s ovršenikom (drugim članovima uprave), kao i s drugim članovima društva ovršenika.

13. Dakle, i kada bi predmetna odluka o opozivu imenovanja bila valjana, Ž.-B. H. je u trenutku izdavanja zadužnice bio ovlašten zastupati ovršenika, s obzirom da mu je odluka o opozivu imenovanja priopćena tek nakon izdavanja zadužnice. Međutim, odluka o opozivu imenovanja je ništetna te je posljedica kaznenog djela počinjenog od strane javnog bilježnika K. M. iz O..

14. Naime, 17. listopada 2023. nije se sastala skupština ovršenika koja je ovlaštena donijeti odluku o opozivu imenovanja člana uprave. Dana 17. listopada 2023. pristupila su samo dva člana ovršenika – B. B. i Z. B. – radi ovjere potpisa na predmetnoj odluci o opozivu imenovanja. L. H., direktorica ovrhovoditelja i trećeg člana ovšrenika, predmetnu odluku potpisala je u prostorijama javnog bilježnika M. tek 19. listopada 2023. u kasnim poslijepodnevnim satima. Dakle, odluku o opozivu nije donijela skupština ovršenika, niti se ikad održala skupština na kojoj je donesena sporna odluka, a radi čega je odluka ništetna, u odnosu na što će ovrhovoditelj pokrenuti odgovarajuće sudske postupke, budući da se radi o kaznenom djelu iz čl. 278. i 279. Kaznenog zakona.

15. Tražbina ovrhovoditelja temelji se na dvanaest ugovora o zajmu zaključenih između ovrhovoditelja i ovršenika u periodu od kolovoza 2022. do listopada 2023. Štoviše, tražbina koju ima ovrhovoditelj prema ovršeniku veća je od one koja se prisilno naplaćuje na temelju sporne zadužnice, ali zbog ograničenja iznosa radi čijeg osiguranja naplate je izdana zadužnica ovrhovoditelj nije bio ovlašten temeljem zadužnice prisilno naplaćivati cjelokupnu tražbinu koju ima prema ovršeniku.

16. Glede prijedloga za odgodom, ovrhovoditelj je istaknuo da je ispunjen samo jedan uvjet iz čl. 65. OZ za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, budući da ovršenik samo paušalno navodi da će mu provedbom ovrhe nastati šteta, ne predlažući nikakve dokaze na navedenu okolnost.

17. Ovrhovoditelj je uz podnesak priložio tekst iz knjige Prava društava Jakše Barbića, sentencu Visokog trgovačkog suda Pž-3859/04, ispis poruka, konto kartice ovrhovoditelja.

18. Na prijedlog za odgodom pljenidbe i prijenosa, sukladno čl. 210. st. 2. OZ na odgovarajući način primjenjuju se odredbe OZ o odgodi ovrhe. Temeljem čl. 65. st. 1. OZ, sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini da vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako ispuni jedan od uvjeta iz čl. 65. st. 1. t. 1 – 10. OZ, tj. ako ovršenik ispuni subjektivne i objektivne uvjete iz čl. 65. st. 1. OZ.

19. Valja naglasiti da svojim prijedlogom ovršenik predložio odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika, a da se nije niti upustio u dokazivanje ispunjenih subjektivnih uvjeta iz čl. 65. st. 1. OZ.

20. Iako je ovršenik podnio prijedlog radi proglašenja prijenosa i pljenidbe nedopuštenima (pa i žalbu nakon proteka roka protiv zadužnice na temelju koje je pokrenuta izravna naplata) i time ispunio objektivni uvjet za odgodu, nije ispunjen subjektivni uvjet iz čl. 65. st. 1. OZ. Valja reći da sama činjenica da je s računa ovršenika zaplijenjen iznos od 2.275,016,67 eura nije dovoljna da se pretpostavlja da on trpi nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Osim toga, iako bi činjenicu da trpi takvu štetu trebao konkretizirati i priložiti dokaze koji govore njegovim navodima u prilog, ovršenik je tek paušalno naveo da je njegov poslovni račun blokiran, da ne može plaćati tekuće obveze ni isplaćivati plaće radnicima, čime je ugroženo cjelokupno poslovanje ovršenika i prijeti mu stečaj. U odnosu na te navode ovršenika valja istaknuti da odgoda provedbe ovrhe ne predstavlja deblokadu računa, već odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava pa da ovršenik ni u slučaju odgode prijenosa ne bi mogao raspolagati svojim sredstvima.

21. Osim toga, ovršenik nije doveo u pitanje likvidnosti i solventnost ovrhovoditelja. Naime, kad se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Ovršenik nije naveo ni činjenice ni priložio dokaze na okolnost da bi, u slučaju da se ovrha proglasi nedopuštenom, bio u nemogućnosti namiriti se od ovrhovoditelja, koji je pravna osoba. Slijedom navedenog, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi pretrpio nenadoknadivu štetu prijenosom zaplijenjenih sredstava.

22. Budući da nisu kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 65. st. 1. OZ, riješeno je kao u izreci ovog rješenja, dok će o prijedlogu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sud odlučiti posebnim zaključkom.

U Osijeku 1. veljače 2024.

S u d a c

Mateja Vukmir, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana računajući od dana dostave ovjerenog prijepisa istog.

Dostaviti:

- ovrhovoditelju po pun.

- ovršeniku po pun.