1

                                                                       Broj: Jž-1717/2020

                         

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. V. V. i dr., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.), odlučujući o žalbi okr. V. V. i okr. D. V., podnesenim protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu od 21. srpnja 2020., broj: 27. Pp J – 437/2020-16, u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o     j e

 

I.              Odbijaju se žalbe okr. V. V. i okr. D. V. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II.              Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 144/22), okr. V. V. i okr. D. V. su dužni naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 50,00 (pedeset) eura / 376,76 kuna (tristo sedamdeset šest kuna i sedamdeset šest lipa), u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje             

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu od 21. srpnja 2020., broj: 27. Pp J-437/2020-16, proglašeni su krivima okr. V. V. i okr. D. V. da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji im je, izrečena novčana kazna od 690,00 kuna, a što je protuvrijednost 92,00 eura, svakom okrivljeniku ponaosob, koju kaznu su dužni platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna, svaki.

 

2.              Protiv te presude, oba okrivljenika pravodobno su podnijeli žalbu. Okr. V. V. podnio je žalbu po branitelju odvjetniku I. V. ne naznačujući žalbene osnove, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o izrečenoj novčanoj kazni, a okr. D. V. podnio je žalbu po branitelju odvjetniku S. C. naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Oboje okrivljenih predlažu da se žalbe prihvate.

 

3.              Žalbe nisu osnovane.             

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okr. V. V. u bitnom ističe da je pogrešno prvostupanjski sud prihvaćajući iskaz okr. D. V. te ispitanih svjedoka zaključio da se ponašao na način kako mu se stavlja na teret. Isto tako u svojim žalbenim navodima tvrdi da je postupao u nužnoj obrani odnosno da se branio od napada okr. D. V. i da je ozljeda koju je zadobio i nastala upravo kada je isti ruku podignuo kako bi se zaštitio udarac od udarca u glavu. Isto tako prigovara ocjeni prvostupanjskog suda kojom prihvaća iskaz svjedoka M. Lj. i svjedokinje A. V.

 

5.1.              Međutim, suprotno žalbenim navodima okr. V. V., prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

5.2.              U odnosu na žalbene navode okr. V. V. kojim ističe da se branio od napada okr. D. V. prvenstveno se ističe da se okr. V. V. u svojoj obrani niti u jednom trenutku nije pozivao na postupanje u nužnoj obrani, budući da je u svojoj obrani izričito iskazao „…Dolazeći k meni uzeo je sa strane jedan drveni štap i čim mi je prišao udario me je tim štapom po ruci. U tom trenutku je motorna pila bila na tlu jer sam je ja spustio prije no što sam suokrivljeniku rekao da šta radi. Kad me je udario po podlaktici desne ruke uzeo sam pilu i rekao da idem zvati policiju…“. Dakle, iz takve obrane okrivljenika ne proizlazi da se tom prilikom branio od napada okr. D. V. kao što sad tvrdi u svojim žalbenim navodima.  Isto tako, u odnosu na protupravnu radnju koja mu se stavlja na teret da je „bacio kamen u pravcu M. Lj. koji je pomagao V. u spaljivanju raslinja ali ga nije pogodio…“, i po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud našao u potpunosti dokazanim tu protupravnu radnju okrivljenika, budući da su tom dijelu suglasno, bez ikakvih proturječnosti iskazivali okr. D. V. te svjedok M. Lj.

 

5.3.              Iz navedenih razloga, žalbenim navodima okr. V. V. nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega žalba okr. V. V. nije osnovana. 

 

6.              Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okr. D. V. ističe da je izreka proturječna razlozima presude budući da se okr. D. V. nije stavljalo na teret fizičko obračunavanje i napadanje za što je proglašen krivim, a time da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona.              

 

6.1.              Međutim, takvi žalbeni navodi okr. D. V. nisu osnovani. Iako je točno da mu je izrekom presude na teret stavljeno da se protupravno ponašao na način da je „…u namjeri da okr. V. V. izbije iz ruku motornu pilu kojom je zamahivao, zamahnuo drvenom palicom i zahvatio ga po podlaktici desne ruke…“ jasno je da takva radnja okr. D. V. u opisu cjelokupnog događaja inkriminirane prilike predstavlja fizičko obračunavanje sa suookrivljenikom, a za što je i proglašen krivim. Iz tog razloga, žalba okr. D. V. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

6.2.               Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okr. D. V. ističe kako je inkriminirane prilike postupao u nužnoj obrani odnosno u namjeri da od sebe te od svjedoka Lj. i svjedokinje A. V. otkloni napad motornom pilom od strane okr. V. V.

 

6.3.               Naime,  već iz same obrane okr. D. V. ne proizlazi da bi njegovo postupanje bilo u nužnoj obrani budući da je isti iskazao „…U jednom trenutku je spustio motornu pilu na tlo i pokušavao ju upaliti i pritom je vikao da će prerezati onoga tko prolazi preko njegovog. To je činio u više navrata ali nije upalio pilu. Tada smo se stali približavati jedan prema drugom. On je u ruci nosio pilu…Vidjevši da dolazi sa pilom ja sam uzeo štap sa strane…Kad je došao u blizinu mahao je pilom energično lijevo desno.  U jednom trenutku me zahvatio po tuti i ogrebao. Ja sam tada zamahnuo štapom s namjerom da ga udarim po pili ali sam ga nenamjerno udario po podlaktici….“. Dakle, iz takve obrane jasno je da je okr. D. V. pristao na međusoban obračun sa suookrivljenikom,  što jasno proizlazi iz dijela obrane kada ističe da se dobrovoljno počeo približavati okr. V. V., a potom da je udario suookrivljenika po podlaktici u namjeri da ga udari po pili. Osim toga, iz obrane okr. D. V. te svjedoka M. Lj. i svjedokinje A. V. ne proizlazi da je okr. V. V. napadao s motornom pilom, već proizlazi da je isti mahao motornom pilom lijevo desno u širokom luku pa je jasno da je okr. D. V. imao i mogućnost drugačijeg postupanja odnosno da se odmakne od suookrivljenika.

 

6.4.              U vezi s naprijed navedenim, ističe se da je člankom 18. stavak 2. Prekršajnog zakona, propisano da je nužna obrana ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napada. Dakle, da bi se postupanje okrivljenika moglo cijeniti kao postupanje u nužnoj obrani takvo postupanje mora biti neophodno za odbijanje napada, o čemu se u konkretnom slučaju nije radilo, budući da se okrivljenik  unatoč činjenici da je vidio da je okr. V. V. donio motoru pilu dobrovoljno počeo približavati suookrivljeniku, a što je obrazloženo u točki 6.3. obrazloženja ove odluke. 

6.5.              Slijedom navedenog, žalba okr. D. V. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

7.              Odluka o novčanoj kazni razmatrana je u povodu žalbe okr. V. V. kao i sukladno članku 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, budući da iz sadržaja žalbe okr. D. V. proizlazi da se isti nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

7.1.              Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenicima, svakom ponaosob, za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu koja je i više nego primjerena težini počinjenog prekršaja, količini protupravnog postupanja oba okrivljenika, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona, budući da im je izrečena novčana kazna kao blaža vrsta kazne, obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od 50 do 100 DEM, odnosno novčana protuvrijednost izražena u kunama, odnosno kao  teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 30 dana.

 

7.2.               Ističe se da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/2022.), kao posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022., 88/2022.), a koji u konkretnom slučaju zbog konverzije novčane valute propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne ( u iznosu od 20,00 do 100,00 eura, što prema fiksnom tečaju konverzije – 7.53450, iznosi 150,69 do 753,45 kuna), dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 50 dem do 200 dem, revalorizirano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001., odnosno od 25,56 do 102,30 eura prema obračunskom koeficijentu konverzije DEM-a u eur-e Hrvatske narodne banke na dan 1. siječnja 2002.).  Budući da je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu i okrivljenicima za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, izrekao novčanu kaznu u iznosu od 690,00 kuna, a koja je unutra okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, kao i unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mir, ovaj drugostupanjski sud novi zakon nije primijenio, ocijenivši da je  prema načelu konkretnosti, novčana kazna pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja.

 

8.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 50,00 eura kuna, dakle u iznosu neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje su isti eventualno dužni uzdržavati.

 

8.              Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

 

 

Zagreb, 5. prosinca 2023.

 

 

 

Zapisničarka:                                                                 Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić,v.r.                                                        Kristina Gašparac Orlić,v.r.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.