Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Kž-26/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivić i Jadranke Biga Milutin kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marijane Lokas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. L. O., zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21 i 114/22, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi opt. L. O., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 3. srpnja 2023. br. K-635/23-10, u sjednici vijeća održanoj dana 1. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e:
Žalba opt. L. O. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje:
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim L. O. zbog počinjenja u stjecaju tri kaznena djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, jednog kaznenog djela prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 i jednog kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, pa su mu na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 za svako od tih kaznenih djela utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te temeljem čl. 179.a KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa je uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.
1.1. Temeljem čl. 57. st. 1. KZ/11 opt. L. O. izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne na koju je optuženik osuđen iznosi 1 (jednu) godinu i 3 (tri) mjeseca koji se ima izvršiti, dok uvjetovani dio kazne također iznosi jednu godinu i tri mjeseca se neće izvršiti ako optuženik u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku L. O. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. svibnja 2023. do 3. srpnja 2023.
1.3. Temeljem čl. 69. st. 3. KZ/11 opt. L. O. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, za vrijeme trajanja izvršenja kazne zatvora.
1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP/08) opt. L. O. obvezan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.190,87 EUR, od čega iznos od 496,13 EUR predstavlja nagradu stalnom sudskom vještaku dr. S. B. za izradu pisanog nalaza i mišljenja, a iznos od 68,25 EUR nagrada istom vještaku za pristup na raspravu i usmenu dopunu nalaza i mišljenja, iznos od 315,00 EUR predstavlja nagradu stalnom sudskom vještaku dr. A. A. za izradu pisanog nalaza i mišljenja, iznos od 111,49 EUR predstavlja nagradu stalnom sudskom vještaku dr. Š. A. za izradu pisanog nalaza i mišljenja te iznos od 200,00 EUR predstavlja paušalnu svotu, koji iznos troška je optuženik obvezan podmiriti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žali se opt. L. O., po branitelju T. M., odvjetniku u S., zbog odluke o kaznenoj sankciji da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne blaža sankcija.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
5. Žalba opt. L. O. nije osnovana.
6. U žalbi optuženika se navodi da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o vrsti i visini sankcije nije u dovoljnoj mjeri cijenio utvrđene olakotne okolnosti na njegovoj strani, njegovo priznanje počinjenja kaznenih djela za koja se tereti, čime je ubrzao dovršenje predmetnog kaznenog postupka, izraženu svijest o protupravnosti vlastitog ponašanja, žaljenje i kajanje zbog počinjenih djela, što ukazuje da je spreman prihvatiti odgovornost zbog počinjenja istih. Osim toga, smatra žalitelj, prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio okolnost da je bio smanjeno ubrojiv, ne bitno te da je kazneno neosuđivana osoba, a s druge strane precijenio utvrđene otegotne okolnosti na njegovoj strani.
7. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela.
8. Prilikom odluke o okolnostima koje utječu na vrstu i mjeru kazne prvostupanjski sud je ispravno opt. L. O. cijenio kao olakotnu okolnost loše osobne prilike, priznanje kaznenih djela za koja se tereti, da je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, ne bitno, te da je kazneno neosuđivan, dok mu je kao otegotno cijenio raniju prekršajnu osuđivanost zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i čl. 119. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u razdoblju od 18. srpnja 2021. do 1. veljače 2022.
9. Imajući na umu sve ovako utvrđene okolnosti, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (čl. 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio pojedinačne kazne za svako kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim, za tri kaznena djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11, kazne zatvora u trajanju od po jedne godine, za kazneno djelo prijetnje temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci te za kazneno djelo nasilja u obitelji temeljem čl. 179.a KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te optuženika L. O. osudio na primjerenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, uz izricanje na temelju čl. 57. KZ/11 djelomične uvjetne osude na način da neuvjetovani dio kazne iznosi jednu godinu i tri mjeseca, a uvjetovani dio kazne također jednu godinu i tri mjeseca, time da se uvjetovani dio kazne neće izvršiti ako optuženik u roku od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. I po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, izrečena kazna opt. L. O. po prvostupanjskoj presudi takva da može ispuniti sve zahtjeve specijalne prevencije, odnosno razdoblje od jedne godine i tri mjeseca izvršavanja neuvjetovanog dijela kazne će u dostatnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, dok će se kroz uvjetovani dio kazne u istom trajanju, pod prijetnjom opoziva iste dati prilika opt. L. O. da u budućnosti ne čini kaznena djela pa neće morati izvršavati uvjetovani dio kazne u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, a ispunit će se zahtjevi generalne prevencije, utjecati i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.
10. U odnosu na navode optuženika u žalbi da se on pomirio sa žrtvom T. B. i da je s njom ''odlučio ići zajednički na liječenje i savjetovanje'', pa da je to dodatna olakotna okolnost koja postoji na njegovoj strani, sve da su ti navodi i točni oni ne dovode u pitanje opravdanost izrečene kazne optuženiku po prvostupanjskom sudu, ali je za primijetiti da je optuženik iznoseći svoju obranu na ročištu rasprave od 3. srpnja 2023. kazao da je u postupku razvoda sa žrtvom T. B. i da su prošli tjedan imali raspravu, ali da postupak nije još okončan, sa svojom suprugom žrtvom T. B. da je prekinuo kad ga je posljednji put prijavila i da više s njom nema namjeru kontaktirati, da je neće tražiti niti je želi slušati, a u žalbi koja je podnesena 14. srpnja 2023., dakle jedanaest dana nakon te izjave, proizlazilo bi da se pomirio sa žrtvom.
11. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (čl. 476. st. 1. u svezi čl. 467. ZKP/08).
12. Ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
13. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom čl. 482. st. 1. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
U Šibeniku, 1. veljače 2024.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nives Nikolac, v.r.