REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 224/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. V., OIB ... iz S., koga zastupa punomoćnik D. N., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom društvu R. B. i D. N., odvjetnik u V., protiv tuženika A. b. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupaju punomoćnik Z. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. i p., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2048/2023-3 od 19. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služna u Slatini poslovni broj P-340/2021-37 od 3. srpnja 2023., u sjednici održanoj 1. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2048/2023-3 od 19. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služna u Slatini poslovni broj P-340/2021 od 3. srpnja 2023.
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
„1. Je li sud u pojedinačnom postupku u kojem potrošač zahtjeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi ili je ovlašten utvrditi njihovu nepoštenost i posljedično ništetnost isključivo na temelju utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača?
2. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja iz presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača u pojedinačnom postupku koji je pokrenuo potrošač pozivajući se na ta utvrđenja ako se u pojedinačnom postupku utvrde drukčije činjenične okolnosti od onih koje su utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača?
3. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja presuda za zaštitu kolektivnih prava i interesa u pojedinačnim sudskih postupcima koji su pokrenuti radi vraćanja stečenog bez osnove prije nego što je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19)?
4. Prilikom provođenja kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), je li materijalno pravo pogrešno primijenjeno ako sud zanemari pretpostavku suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja i pretpostavku znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača?
5. U slučaju restitucije na osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli teku li zakonske zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?
6. S obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. o početku tijeka zastare restitucijskog zahtjeva, mogu li zakonske zatezne kamate u takvim zahtjevima početi teći prije pravomoćnog utvrđenja ništetnosti?
7. Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana tako da odredi primjenu fiksne kamatne stope za solemnizirani ugovor o kreditu u kojemu su se stranke jasno opredijelile za ugovaranje promjenjive kamatne stope?
8. Može li se podnošenje tužbe koju je Udruga potrošača podnijela radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača smatrati radnjom vjerovnika iz članka 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja dovodi do prekida zastare u pojedinačnom sudskom postupku koji je pokrenuo potrošač koji nije bio stranka tog kolektivnog spora?
9. Ako sud u pojedinačnom postupku utvrdi ništetnost odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, i time ga pretvori u ugovor o kreditu u hrvatskim kunama bez valutne klauzule s fiksnom kamatnom stopom, smije li sud u tom kreditu (kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom) kao fiksnu kamatnu stopu primijeniti iznos početne ugovorene kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovito naplaćivale za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom u tom razdoblju?
10. Protivi li se članku 154. stavku 4. Zakona o parničnom postupku (NNxxx) utvrđenje suda da tužitelj u parnici nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, ako je ujedno utvrdio da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom u iznosu od 16,45%?“
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Polazeći od odredbe članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, pobijana presuda je u odnosu na ta pitanja utemeljena na suđenju u skladu sa stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom (izraženom, primjerice, u odlukama revizijskog suda poslovni broj Revd-1250/2022-2 od 30. ožujka 2022., Revd-1142/2022-2 od 30. ožujka 2022., Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019.) koju bi upravo stoga što je takva bila i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati.
5.1. U odnosu na prva dva postavljena pravna pitanja, valja dodati da je u konkretnom slučaju izveden dokaz saslušanjem svjedoka, u sporno vrijeme , zaposlenika tuženika, koji je prema tvrdnji tuženika, imao „neposrednih saznanja o sklapanju predmetnog ugovora o kreditu „(dok ostali predloženi svjedoci, također prema njegovoj tvrdnji nisu).
5.2. U odnosu na deseto postavljeno pravno pitanje koje se tiče pitanje naknade troškova postupka u konkretnom postupku, pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz razloga što odgovor na postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.
6. Pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu a obzirom na to kako su formulirana i situaciji u ovom predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu-niti smatrati da u vezi s postavljenim pitanjima postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa, čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
7. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389. b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 1. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
