REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 215/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća,, u pravnoj stvari tužitelja prvotužitelja I. Ć., OIB …, Z., drugotužiteljice D. Ć., OIB …, Z., i trećetužiteljice M. Ć., OIB …, Z., koje sve zastupa punomoćnik S. T., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika I. B., OIB …, Z., drugotuženika V. B., OIB …, Z., i trežetužene N. B., OIB …, Z., koje sve zastupa punomoćnik K. T., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1500/2021-8 od 24. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-256/2017- 55 od 12. ožujka 2021., u sjednici održanoj 1. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. U odnosu na 7. do 9. postavljeno pitanje i na povredu temeljnih ljudskih prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. U odnosu na 1. do 6. postavljeno pravno pitanje, prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1500/2021-8 od 24. svibnja 2023. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-256/2017-55 od 12. ožujka 2021., tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

„1. Je li sud kada u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama i obrazložio drugostupanjsku odluku u smislu čl. 369. st. 1. ZPP-a počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a?

2. Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrditi žalbene navode neosnovanima, a bez da je iz obrazloženja presude jasno vidljivo na koje žalbene navode se obrazloženje drugostupanjske odluke odnosi?

3. Je li prvostupanjski sud primjenjujući odredbu 220. st. 2. ZPP-a ovlašten odbiti dokazne prijedloge stranke predložene upravo radi utvrđivanja činjenica za koje u obrazloženju presude smatra odlučujućima za svoju odluku?

4. Smatra li se stjecatelj iz ugovora o zajmu koji je ništav zbog protuzakonito ugovorenog plaćanja u stranoj valuti savjesnim stjecateljem u smislu čl. 1115. ZOO?

5. Duguje li stjecatelj iz ugovora o zajmu koji je ništav zbog protuzakonito ugovorenog plaćanja u stranoj valuti zateznu kamatu na stečeni iznos od dana stjecanja ili od dana podnošenja zahtjeva za vraćanje?

6. Ima li ugovorna strana iz ugovora o zajmu koji je ništav zbog protuzakonito ugovorenog plaćanja u stranoj valuti koja zahtijeva povrat iznosa isplaćenog temeljem takvog ništetnog ugovora pravo na zateznu kamatu od dana isplate ili od dana podnošenja zahtjeva za vraćanje isplaćenog?

7. Je li sud kada u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama i obrazložio drugostupanjsku odluku u smislu čl. 369. st. 1. ZPP-a počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a?

8. Je li drugostupanjski sud ovlašten zauzeti stajalište o odlučnim okolnostima za donošenje odluke, a da za isto ne navede razloge?

9. Je li drugostupanjski sud ovlašten utemeljiti presudu na činjenicama i razlozima koje prvostupanjski sud uopće nije razmatrao niti utvrđivao, a bez navođenja bilo kakvog utvrđenja ili obrazloženja u odnosu na te činjenice i razloge?“.

2. Tuženici su predmetni prijedlog za dopuštenje revizije podnijeli i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a smatrajući da su im u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena ljudska prava i temeljene slobode zajamčene Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer je došlo do povrede prava na pravično suđenje jer je pobijana odluka arbitrarna i proizvoljna te ne obrazložena.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Prema ocijeni ovog revizijskog suda u odnosu na prva tri postavljena pravna pitanja nije riječ o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. To stoga, što se priložena sudska praksa, u odnosu na prva tri postavljena pitanja (Rev 1260/14, Rev 1317/91, Rev 2217/00 i Rev 837/10), odnosi na pravne situacije, u kojima nižestupanjske odluke, nisu obrazložene i nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama. U konkretnom slučaju činjenična utvrđenja ne odgovaraju navedenoj praksi revizijskog suda. To stoga, što su dani razlozi zbog kojih su odbijeni dokazni prijedlozi za provođenje psihijatrijskog i financijskog vještačenja i pribavom dokumentacije od Z. d.d. Naime, tim predloženim dokazima tuženici nisu mogli dokazati da su zajam predniku tužitelja vratili, da su pozajmili iznos koji je niži od utuženog te pozajmica nije bila isplaćena u kunama već u eurima.

4.2. U odnosu na četvrto do šesto pitanje ista se baziraju da je pozajmica isplaćena u stranoj valuti, a što je također u suprotnosti s utvrđenjem nižestupanjskih sudova koji su utvrdili da je pozajmica isplaćena u domaćoj valuti u kunama.

4.3. U odnosu na sedmo do deveto pitanje tuženik ne navodi razloge važnosti, te se u odnosu na ova pitanja ne navodi određena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske s kojom pobijana odluka nije podudarna, a niti praksa viših sudova koja nije jedinstvena.

5. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, neosnovano tuženici ističu da su nižestupanjske odluke arbitrarne, da iste nisu obrazložene te da je zbog toga došlo do povrede prava na pravično suđenje. Naime, pobijane odluke su obrazložene, dani su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te je nižestupanjske odluke moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Dani su razlozi zbog kojih su odbijeni tuženikovi dokazni prijedlozi pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a, a niti bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a.

6. Naime, psihijatrijsko vještačenje na okolnost psihičkog stanja trećetužene u razdoblju od 2009. do 2013., a niti financijsko vještačenje na okolnost visine iznosa koje je trećetužena primila od prodaje svoje nekretnine bilo je nepotrebno jer se tim dokaznim sredstvima nije mogao dokazati iznos koji je primljen na ime zajma, valuta u kojoj je dan zajam, a niti je li trećetužena predniku tužitelja vratila zajam.

7. Odbijen je prijedlog za pribavu dokumentacije od Z. iz razloga što su tužitelji nakon uvida u izvornike priložene dokumentacije prestali osporavati dostavljenu dokumentaciju u spisu.

8. Dakle, tuženici nisu učinili vjerojatnim da im je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a. st. 2. ZPP-a.

9. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja odnosno na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 1. veljače 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.