REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4271/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. T. iz Z., …, sa boravištem u Slovačkoj, B., …, OIB…, koju zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika I. T., iz Z., …, sa boravištem u Slovačkoj, B., …, OIB…, kojeg zastupa punomoćnik I. Ć., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-563/18-2 od 21. ožujka 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2977/15-20 od 17. srpnja 2018. u sjednici održanoj 1. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da su stranke suvlasnici svaki u ½ dijela stana u II (drugom) katu, desno, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija ukupne površine 45,90 čm, a koji se nalazi u stambenoj zgradi …, Z., sagrađenoj na čest.br…., po novoj izmjeri čest. br. …k.o. C., upisan u zk.ul. …/poduložak … k.o. G. Z., što je tuženik dužan priznati i tužiteljici izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njezinog suvlasničkog dijela na navedenim nekretninama, što će u protivnom zamijeniti ova presuda, te joj naknaditi trošak postupka, sve u roku od 15 dana.“

Nalaže se tužiteljici G. T. naknaditi tuženom I. T. troškove postupka 31.250,00 kuna, u roku od 15 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Nije priznat tuženiku trošak sastava odgovora na žalbu.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje odnosno podredno preinači.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužiteljica.

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

9. Predmet spora je utvrđenje prava suvlasništva tužiteljice i tuženika za ½ dijela svaki na predmetnoj nekretnini.

10. Nižestupanjski sudovi su utvrdili sljedeće činjenično stanje:

- da su stranke sklopile brak 24. listopada 1998. koji je razveden pred sudom u B., Slovačka, 2013. godine

- da su stranke 3. ožujka 2014. potpisale Sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice,

- da je člankom I. toč. 3. Sporazuma utvrđeno da je predmet istoga rješavanje stvari, imovinskih prava i zajedničkih obveza definiranih u tom članku sporazuma koja prava i obveze pripadaju u masu bračne stečevine sudionika tog sporazuma na dan njenog razvrgnuća,

- da su u toč. 4. A istog članka navedene nekretnine koje su stekle stranke kao suvlasnici, te je pod točkom Aab/ 1. izričito navedena i predmetna nekretnina u Z., …,

- da je člankom II. toč. 2. Sporazuma navedeno da su se stranke dogovorile da vlasničko pravo na nepokretnim stvarima koje su specificirane u čl. I, u točki 3., pod slovom Aab/, točke 1. i 2. sporazuma, uzajamno rješavaju u smislu važećih propisa Republike Hrvatske sa sadržajem da vlasnik predmetnih nekretnina isključivo postaje prvi sudionik ovog sporazuma (I. T., ovdje tuženik).

11. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su pravilno odbili tužbeni zahtjev tužiteljice sa obrazloženjem da su stranke zaključile navedeni Sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice 3. ožujka 2014. iz kojeg proizlazi koje nekretnine su stranke stekle, te kako žele podijeliti imovinu. Iz navedenog Sporazuma nedvojbeno proizlazi da je vlasnik predmetnog stana tuženik.

12. Odredbom iz čl. 21. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 88/01, 101/17) koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju odredbe čl. 78. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17, 67/23) propisano je: „Za ugovore koji se odnose na nekretnine isključivo je mjerodavno pravo države na čijem se teritoriju nalazi nekretnina.“

13. Odredbom čl. 34. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15 - dalje ObZ) propisano je da se na imovinske odnose bračnih drugova primjenjuju odredbe toga Zakona o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova ako bračni drugovi nisu imovinske odnose uredili bračnim ugovorom. Sukladno čl. 36. st. 1. i 3. ObZ, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

14. Odredbom čl. 40. ObZ propisano je da se bračnim ugovorom mogu urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini. Bračni ugovor sklapa se u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni kod javnog bilježnika, dok je odredbom čl. 42. ObZ propisano da nije dopušteno bračnim ugovorom ugovoriti primjenu stranoga prava na imovinskopravne odnose.

15. Sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 3. ožujka 2014. predstavlja bračni ugovor sklopljen u skladu sa odredbom čl. 40. ObZ i u cijelosti ispunjava sve tim propisom predviđene uvjete valjanosti, te su navedenim sporazumom stranke uredile svoje imovinskopravne odnose glede imovine stečene za vrijeme trajanja njihovog braka, pa tako i predmetnog stana.

16. Iz samog sadržaja sporazuma i to njegove odredbe čl. II. toč. 2. jasno proizlazi namjera stranaka da predmetni stan bude isključivo vlasništvo tuženika, te su stoga pravilno nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev tužiteljice.

17. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 1. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.