Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-137/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća, Tomislava Juriše i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ME zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. siječnja 2022. broj K-6/2020., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ME kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi ME proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv gospodarstva zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. činjenično i pravno opisanog u izreci te presude pa je na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.
1.1. Na temelju članka 557. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br.: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) u vezi sa člankom 77. stavak 1. i 2. KZ/11. od optuženika je oduzeta imovinska korist u iznosu od 1.601.833,00 kuna pa je na temelju članka 560. ZKP/08. u vezi sa člankom 557. st. 2. ZKP/08. utvrđeno da je optuženik učinom kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. KZ/11. opisanim u izreci presude ostvario imovinsku korist u iznosu od 1.601.833,00 kuna. Nakon toga je utvrđeno da je navedeni novčani iznos imovina Republike Hrvatske pa je nalaženo optuženiku da naprijed naznačeni novčani iznos uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08., optuženiku je naloženo snositi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna, trošak knjigovodstveno – financijskog vještačenja u iznosu od 7.618,00 kuna, te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja po službenoj dužnosti o visini kojih troškova će se na temelju članka 148. stavak 4. ZKP/08. odlučiti posebnim rješenjem.
2. Protiv te presude žali se optuženik po branitelju, odvjetniku Miroslavu Vlašiću zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku presudu i vrati na ponovno raspravljanje ili preinači na način da optuženika oslobodi od optužbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Optuženik u žalbi ukazuje da u postupku nije dokazano da je optuženik pribavio sebi protupravnu imovinsku korist i prouzročio štetu onome o čijim se imovinskim interesima bio dužan brinuti. Smatra da sama činjenica izostanka dokaza o izvršenim radnjama naznačenim na računima kao i podataka o radnicima koji su obavljali poslove, materijalu za rad i slično ne znači da takvi podaci ne postoje s obzirom da se optuženiku sudilo u odsutnosti te nije mogao predlagati svoje dokaze. Optuženik posebno upućuje na iskaz svjedoka KE o tome da optuženik često nije bio u Zagrebu, da je bio većinu vremena na terenu gdje je sa svojim radnicima obavljao adaptacije hotela.
6.1. Međutim, prvostupanjski sud je u potpunosti prihvatio i detaljno analizirao nalaz i mišljenje vještaka za knjigovodstvo i financije Mate Veselića i zaključio da na žiro račun „Nana interijeri“ d.o.o. otvoren kod Volksbank d.d. je pristigla uplata u iznosu od 1. 605.178,11 kn (točka 7.) te da je taj iznos gotovo u cijelosti podignut i odgovara iznosu navedenom u činjeničnom opisu izreke presude (1.601.833,00 kn) kao i to da nema dokumentacije da je taj novac doista utrošen za materijalne troškove jer nema isplatnice iz blagajne niti računa kojima bi se opravdao podignuti iznos gotovine (točka 15.), a također nema niti blagajničkih izvještaja (točka 16.).
6.2. Prvostupanjski sud prethodno navedena utvrđenja smisleno povezuje s činjenicom na koju također ukazuje vještak i to da je trgovačko društvo „Nana interijeri“ d.o.o., trgovačkim društvima „Alfa gradnja“ d.o.o. i „Willich Trockenbau“ d.o.o. ispostavilo račune samo iz razloga kako bi isti bili podloga za podizanje gotovine sa žiro računa nakon plaćanja, a ta društva su fiktivne račune koristili za odbitak pretporeza koji im je od strane Porezne uprave osporen. To je vidljivo iz činjenice da trgovačka društva prilikom poreznog nadzora nisu predočila dokaze da je „Nana interijeri“ d.o.o. izvelo radove naznačena na tim računima (točka 11.). Stoga, zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik s podignutom gotovinom postupao kao sa svojom vlastitom imovinom iako se radi o imovini trgovačkog društva (treba dodati neovisno o načinu stjecanja i činjenici da se je radilo o fiktivnim pravnim poslovima) a o kojoj je sukladno svojstvo koje mu pripadalo se bio dužan brinuti (točka 25.) i time stekao nepripadnu materijalnu dobit i oštetio trgovačko društvo pa sve da je novac dijelio s trećim osobama (točka 26.) je ispravan i u cijelosti potkrijepljen provedenim dokazima. Te razloge u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i ne dovodi ih u pitanje dio iskaza svjedoka KE o radovima na terenu jer prvostupanjski sud (za razliku od optuženika u žalbi) cjelovito citira i analizira iskaz (točke 18.,19. i 24.) dajući mu odgovarajući značaj.
6.3. Stoga su proizvoljne žalbene tvrdnje kojima se nabrajaju razne mogućnosti trošenja gotovog novca, sugerirajući da je moglo biti i za potrebe društva, jer optuženik, kojemu je suđeno u odsutnosti, nije iznio obranu.
7. Stoga valja zaključiti da je prvostupanjski sud, nakon temeljite analize i ocjene provedenih dokaze, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo valjane zaključke o svim bitnim činjenicama i to ispravno obrazložio u presudi.
8. Na temelju odredbe članka 478. ZKP/08. žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi, između ostalog i žalbu zbog odluke o kazni i odluke o oduzimanju imovinske koristi.
8.1. U odnosu na odluku o kazni prvostupanjski sud je osnovano kao olakotne okolnosti cijenio dosadašnju neosuđivanost, protek vremena od počinjenja kaznenog djela kao i činjenicu da je optuženik prema dostupnim podacima otac četvero djece, dok je kao otegotnu okolnost cijenio visine pribavljene imovinske koristi (točka 28.). Stoga će i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine u cijelosti ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. i ta kazna je primjerena osobnim prilikama optuženika te dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da se utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.
8.2. Prvostupanjski sud je i u odnosu na oduzetu imovinsku korist iznio razloge (točka 31.), ukazujući da se radi o imovinskoj koristi koji je optuženik ostvario počinjenjem terećenog kaznenog djela, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i nema ih potrebe ponavljati.
9. Slijedom navedenog, s obzirom da nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 31. siječnja 2024.
Predsjednica vijeća
dr.sc.Tanja Pavelin
