1              Poslovni broj: 6 Kž-334/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 6 Kž-334/2023-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

          Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća, te Renate Miličević i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I.P., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., ispravak 61/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: K-1131/2018-28 od 22. veljače 2023., podnio okrivljeni I.P., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2023.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba okrivljenog I.P. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.               Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu broj: K-1131/2018-28 od 22. veljače 2023., na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1131/2018-3 od 27. studenog 2018. (toč.I.) Istom presudom okrivljeni I.P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavku 2. KZ/11 te je, na temelju istog zakonskog članka, osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Sud je na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 obvezao okrivljenika da naknadi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 66,36 eura (šezdesetšest eura i tridesetišest centa)1 / 500,00 kuna (petsto kuna) u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

2.               Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni I.P. po braniteljici A.R., odvjetnici iz S., a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3.               Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu te predlaže da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana.

4.              Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5.              Žalba okrivljenog I.P. nije osnovana.

6.              Okrivljenik u uvodu presude navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali u navodima žalbe jedino osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da nije dokazano da je počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim što čini žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koju žalbenu osnovu on također ističe u žalbi. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao jasne, valjane i u svemu dostatne razloge za svoja utvrđenja bez proturječja, bilo međusobnog, bilo u odnosu na zapisnike koji se nalaze u spisu predmeta, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Pritom je prvostupanjski sud ocijenio istinitost i vjerodostojnost, kako obrane okrivljenika, tako i iskaza ispitanih svjedoka, dovodeći ih u međusobnu vezu. Na temelju tako raščlanjenih svih izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je za inkriminirano djelo naveo iz čega proizlaze činjenična utvrđenja, obrazloživši pritom i sve bitne elemente djela, kao i sve elemente krivnje, te odluku o kazni i troškovima postupka što u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud zbog čega žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

7.               Nije u pravu okrivljenik niti kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naime, okrivljenik osporava vjerodostojnost iskaza oštećenog M.R. i svjedokinje S.K., navodeći da su oni radni kolege, pa svjedokinja K. svojim iskazom pogoduje oštećenom. No iz iskaza oštećenog R. i svjedokinje K. sud je ispravno utvrdio da su oni bili radni kolege bez posebnih bliskih i prijateljskih odnosa, a kako više ne rade zajedno to svjedokinja K. nema razloga svojim iskazom pogodovati oštećenom ili lažno iskazivati. Svjedokinja K. jedina je bila prisutna događaju i događaj je u bitnome opisala jednako kao oštećeni R. Iz njihovih iskaza proizlazi da je okrivljeni inkriminiranog dana ušao u caffe bar "F." i oštećenom rekao „Izbušit ću te ko citku, razbit ću te teleskopskom palicom! Progutat će te noć, ubit ću te!". Stoga je ispravno prvostupanjski sud prihvatio iskaze oštećenog M.R. i svjedokinje S.K. kao životne, logične i vjerodostojne jer su međusobno u bitnome suglasni i podudarni i u skladu s ostalim provedenim dokazima u postupku. Nasuprot toga svjedoci K.Đ., šurjak okrivljenog, i T.V. prijatelj s kojim je okrivljenik sjedio na piću, nemaju neposrednih saznanja što se događalo u unutrašnjosti kafića. Da je istinita obrana okrivljenika i svjedoka K.Đ. i T.V., da je oštećeni R. krenuo nožem na okrivljenog, tada je za očekivati da bi netko od njih ili pak netko od prolaznika alarmirao policiju, jer nije uobičajeno da se za nekim trči po ulici s nožem u ruci pogotovo kada se ima na umu da je događaj bio u prijepodnevnim satima radnog dana na mjestu gdje prolazi puno ljudi.

7.1.               Kaznenim djelom prijetnje štiti se osobna sigurnost kao psihički uvjet osjećaja osobne slobode. Za postojanje kaznenog djela prijetnje dovoljno je da ponašanje počinitelja po svom sadržaju, okolnostima i načinu iznošenja je objektivno podoban da izazove osjećaj straha, osobne ugroženosti i nesigurnosti kod bilo koje osobe kojoj bi takva prijetnja bila upućena. U konkretnom slučaju utvrđene riječi koje je okrivljenik rekao oštećenom, „Izbušit ću te, razbit ću te, progutat će te noć, ubit ću te“, su objektivno podobne da kod oštećenog, ali i kod svake druge osobe izazovu osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti. U konkretnom slučaju oštećeni M.R. je događaj prijavio policiji tražeći zaštitu svoje osobne sigurnosti, pa nije u pravu okrivljenik kada smatra da izgovorene riječi nisu podobne da kod oštećenog izazovu osjećaj straha i uznemirenosti.

7.2.               Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i ispravnom analizom svih provedenih dokaza pravilno utvrdio da je okrivljenik drugome, M.R., ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, čime je počinio inkriminirano mu kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. Za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je u obrazloženju iznio jasne i valjane razloge koje je u cijelosti prihvatio i ovaj drugostupanjski sud. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. Stoga žalba okrivljenika niti u ovom dijelu nije osnovana.

8.               Okrivljenik uvodno navodi da se žali zbog odluke o kazni, ali tu žalbenu osnovu ne obrazlaže. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 464. stavak 7. ZKP/08, uzeo da se okrivljenik žali na izrečenu kaznu jer žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, te je taj žalbeni osnov razmatran kao da je žalba okrivljenog podnesena s prijedlogom da se blaže kazni.

8.1.               Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja, te je sve okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Tako je, ispravno, prvostupanjski sud na strani okrivljenika kao olakotno cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost i njegove obiteljske prilike kao oca malodobnog djeteta dok je otegotnim cijenio rasprostranjenost ove vrste kaznenih djela. Imajući na umu da je od kaznenog djela prošlo više od četiri godine i vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, te izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 2 (dvije) godine u cijelosti primjerena svim utvrđenim okolnostima, te će se njome ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje okrivljenika nije osnovano.

9.               Okrivljenik u žalbi ističe da se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, ali tu žalbenu osnovu ne obrazlaže. No, unatoč tome što na tu žalbenu osnovu drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, treba reći da je odluka o troškovima postupka, s obzirom na stanje spisa predmeta, sukladna zakonu, te je visina paušalnog iznosa određena sukladno osobnim, obiteljskim i imovinskim prilikama okrivljenika, te dužini, složenosti i trajanju kaznenog postupka.

10.               Kako žalbenim razlozima okrivljenog I.P. nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, i nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11.               Stoga je, primjenom članka 482. ZKP/08, valjalo presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 5. prosinca 2023.