Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-509/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. L., OIB: …, M. K. 4, R., kojeg zastupa punomoćnica D. B. G., odvjetnica u Z., protiv tuženice S. L., OIB: …, …, Z., koju zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P-7/2019- 34 od 13. travnja 2023., u sjednici održanoj 31. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj:P-7/2019-34 od 13. travnja 2023., se potvrđuje.

II. Odbijaju se zahtjevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženici S. L. iz Z., …, OIB: … isplatiti tužitelju A. L. iz R., …, OIB: …, iznos od 4.767.629,80 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 27.12.2018. god. pa sve do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju prosječnu kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2 i st. 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), kao i nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 39.551,40 eura / 298.000,00 kn (slovima:tridesetdevettisuća petstopedesetjedaneuroičetrdesetcenti/dvjestodevedesetosamtisućakuna).

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 4.745,60 eura (slovima:četiritisućesedamstočetrdesetpeteurai šezdesetcenti)".

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužitelj, zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, dakle svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev usvojiti, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje novom sucu. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.

3. Tuženica je na žalbu odgovorila i predložila ju je odbiti kao neosnovanu. Zatražila je naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za povratom zajma kojeg da je tužitelj dao tuženici u razdoblju od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2015. u visini od 4.763.029,80 kuna, te 1.116.175,00 kuna.

6. Tuženica je osporavala postojanje zajma i tvrdila je da je novac uložila u društvo M. d.o.o. u postupku povećanja temeljnog kapitala, a što je tužitelj, kao član uprave društva predložio.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- su stranke u utuženom razdoblju bile u bračnoj zajednici,

- da se pregled/specifikacija uplata (izrađen od strane tužitelja, op. drugostupanjskog suda) u razdoblju od 1. siječnja 2012. do 20. listopada 2014. u iznosu od 4.763.029,80 kn odnosi na uplate u kapitalne pričuve,

- da je iz Potvrda Z. banke d.d. od 21. prosinca 2011. i 28. ožujka 2012. vidljivo da je su s računa tuženice na račun pravne osobe M. d.o.o. uplaćena sredstva za dokapitalizaciju u ukupnom iznosu od 2.928.028,40 kn,

- da je ovdje tuženica osnivač i član društva M. d.o.o., sada M. d.o.o. u stečaju,

- da je tužitelj od 8. svibnja 2013. do 1. travnja 2015. bio član nadzornog odbora i zamjenik predsjednika nadozornog odbora pravne osobe M. d.o.o.,

- da je tužitelj 23. ožujka 2015. postao direktor pravne osobe M. d.o.o.,

- da je 18. siječnja 2012. donesena Odluka o povećanju temeljnog kapitala M. d.o.o. s 20.000,00 kn na 7.460.200,00 kn te da nakon povećanja temeljenog kapitala nominalni iznos poslovnog udjela S. L. iznosi 4.625.500,00 kn,

- da je ovdje tužitelj protiv ovdje tuženice Trgovačkom sudu u Zagrebu … podnio tužbu radi sklapanja ugovora o prijenosu poslovnog udjela kojim se između ostalog utvrđuje da je tužiteljica imateljica jednog poslovnog udjela u društvu M. d.o.o. u nominalnom iznosu od 4.158.500,00 kn, koji je unesen u temeljni kapital društva koji ukupno iznosi 7.460.200,00 kn te da je S. L. suglasna da se izvrši prijenos navedenog poslovnog udjela na stjecatelja A. L. bez naknade,

- da tužitelj navedenu tužbu temelji na činjeničnoj tvrdnji da su ovdje stranke 21. kolovoza 2017. zaključile Sporazum kojim su regulirali podjelu nekretnina, pokretnina, novčanih sredstava i prava i obveza kao supružnika prilikom raskida bračne zajednice te da je čl. 8. Sporazuma ugovoreno kako se poslovni udjeli u tvrtki M. d.o.o. dijele na jednake dijelove, da sve dionice (pravilno poslovni udjeli) ostaju na ime tuženice, a danom prodaje dobiveni iznos dijeli se u odnosu 60% za korist tužitelja, odnosno 40% u korist tuženice dok obveze za ukupan broj poslovnih udjela u slučaju stečaja ili bilo kakvih drugih bankovnih i sličnih potraživanja preuzima tužitelj,

- da je tužitelj 26. listopada 2018. tuženici poslao elektroničku poštu sljedećeg sadržaja:

S.

Trazim ocitovanje s tvoje strane u roku od sedam dana kada ces mi izvrsit povrat pozajmica koje sam ti osobno dao putem pologa/pozajmice na tvoje osobne bankovne racune i gotovinski, a sve za potrebe uloga u kapitalne pricuve i pozajmice za drustvo M. d.o.o. R..

Povrat pozajmica (saldo pozajmica u prilogu) zahtjevam da se izvrsi najkasnije u roku od trideset dana (na moj bankovni racun koji ce ti biti naknadno javljen od strane mojih odvjetnika).

Od dana 01.01.2012. do 20.10.2014. pozajmio sam ti osobno iznos od 4.763.029,50 kuna (kartica stanja u prilogu) u obliku pologa na tvoj bankovni racun na Z. i P., kao i gotovinski."

- da tuženica u utuženom razdoblju nije imala aktivan račun u P. banci Z. d.d.,

- da je tužitelj na račun tuženice u Z. banci d.d. uplatio ukupan iznos od 3.057.650,00 kuna, s time da je na uplatama za ukupno 687.000,00 kuna svrha uplate bila naznačena „pozajmica“ dok za preostali iznos nema dokaza o svrsi uplate,

- da nije sporno da su uplaćeni iznosi uloženi u temeljni kapital pravne osobe M. d.o.o.

8. Prvostupanjski je sud naveo i sadržaj iskaza tuženice pa je tako tuženica osporila da bi bila riječ o zajmu, da je svrha plaćanja bila za M. d.o.o. koja je isto imala otvoren račun kod Z. banke d.d., da je njezin račun bio samo protočan račun preko kojeg su sredstva uplaćivana za M. d.o.o., da su uplate na njezin račun bile do 100.000,00 kuna da se ne bi ispitivalo porijeklo imovine i da je sve bilo tako jer je tužitelj tako odlučio.

9. Prvostupanjski je sud ocjenom provedenih dokaza utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi bila riječ o pozajmici koju tuženica nije vratila jer bi za takav pravni posao bila potrebna suglasnost volja ugovornih strana o onome što taj ugovor predstavlja, a to je obveza zajmodavca predati zajmoprimcu, u ovom slučaju, određeni iznos novca i s druge strane obveza zajmoprimca vraćanja istog iznosa novca, budući iz navedenih dokaza proizlazi da su novčane uplate koje je tužitelj vršio na račun tuženice, svoje supruge, bile radi ulaganja u društvo M. d.o.o., u vezi vlasništva poslovnih udjela u kojem tužitelj pokrenuo postupak pred Trgovačkim sudom nakon što je došlo do prestanka bračne zajednice parničnih stranaka.

9.1. Prvostupanjski je sud ukazao i na činjenicu da je novac koji je tužitelj uplaćivao na račun tuženice otvoren u Z. banci d.o.o. uplaćivan za vrijeme trajanja bračne zajednice, a tužitelj nije dokazao da bi bilo riječi o njegovoj posebnoj imovini pa da bi sav uplaćeni iznos na tužiteljičin račun predstavljao njegovu imovinu, sve da je i uplaćena svota u visini u kojoj on to tvrdi, a nije, a niti je istinita tvrdnja da je uplaćivao tuženici novac na račun u P. banci Z. d.d., jer tuženica na toj banci uopće nije račun niti imala.

10. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev odbio a tužitelja obvezao tuženici naknaditi troškove postupka temeljeći svoju odluku na odredbama članaka 154. stavak 1. , članka 155. i 164. ZPP-a.

11. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa dakle ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upire žalitelj pri tom ukazujući da je tužitelj tuženici, kao zajmoprimki, sigurno isplatio 687.000,00 kuna.

11.1. Navedena povreda nije počinjena jer premda je prvostupanjski sud utvrdio da je za ukupno navedenu svotu svrha uplate bila navedena „zajam“ ne znači da je prvostupanjski sud utvrdio da je doista o zajmu bila riječ. Svrhu uplate označava uplatitelj, dakle u ovom slučaju to je činio tužitelj, ali s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja – da su parnične stranke bile bračni drugovi da je tužiteljica bila članica društva M. d.o.o., ali tužitelj poslovan čovjek i onaj koji je donosio odluke koje su se ticale tog društva, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ugovor o zajmu, kako je to tužitelj tvrdio i na kojim je činjeničnim navodima temeljio tužbu, nije zaključen pa nema ni obveze vraćanja pozajmice, već je riječ o novcu uloženom u društvo M. d.o.o., ulog u društvu M. d.o.o. može biti predmet bračne tečevine, što i jest s obzirom na utvrđenja o postojanju postupka koji je tužitelj započeo pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, temeljenom na Sporazumu o podjeli imovine nakon raskida bračne zajednice.

11.2. Nije počinjena niti bitna povreda članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a na koju žalitelj ukazuje kada tvrdi da je sud ovu povredu počinio time što nije saslušao tužitelja, štoviše odlučio je da taj dokaz neće izvesti, a saslušao je tuženicu, a s tim u vezi žalitelj tvrdi i da mu je tako povrijeđeno pravo na pošteno suđenje. Naime, prvostupanjski je sud obrazložio svoje postupanje odnosno donošenje odluke o saslušanju stranaka, saslušanje tuženice i odustajanje od saslušanja tužitelja, koji razlozi su ovom sudu u potpunosti prihvatljivi i zbog kojih ovaj sud ne nalazi da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a time što tužitelj nije saslušan.

11.3. Dakle, prvostupanjski je sud odluku o saslušanju stranaka donio na ročištu održanom 4. srpnja 2019., a tužitelju je poziv za saslušanje na ročištu kojeg je sud zakazao za 11. listopada 2019, dakle za tri mjeseca, uručen putem njegova punomoćnika na ročištu od 4. srpnja 2019. Tužitelj na ročište nije pristupio, nije zatražio odlaganje ročišta zbog nemogućnosti dolaska na tri mjeseca unaprijed zakazano ročište, već je o njegovoj spriječenosti sud na samom ročištu sud obavijestio njegov punomoćnik dostavom preslike potvrde rezervacije preko Booking.com u „L. M. V.“ iz koje nije bilo vidljivo na koga rezervacija glasi i da je izvršena u poslovne svrhe. Tužitelj je naknadno dostavio dokumentaciju iz koje proizlazi da je tužitelj, kao direktor društva „L. energija“ d.o.o. iz K., S., izdao A. L. iz R. (sebi) putni nalog za razdoblje od 10. – 16. listopada 2019. radi „susreta s poslovnim partnerima u S., M., A. sa zadaćom kupnje i prodaje sirovina“, da je putovanje za razdoblje od 10. do 16. listopada 2019. pravdano računima za cestarinu u S., M. i A., sve za dan 10. listopada 2019. (dan prije ročišta), te da je 11. listopada 2019. plaćen račun u „L. M. V.“ za tužiteljev boravak u tom smještaju na dan 10. listopada 2019. S obzirom na sve okolnosti navedenog slučaja pravilno je prvostupanjski sud na ročištu održanom 11. listopada 2019. zaključio da nisu ostvarene okolnosti zbog kojih je tužitelj bio opravdano spriječen pristupiti na ročište zakazano za tri mjeseca unaprijed, niti je opravdanost svog izostanka tužitelj naknadno dokazao. Naime, logično je zaključiti da je susrete s poslovnim partnerima, kao direktor društva, svakako sam dogovarao, a sve da je bio primoran sastati se s nekima od njih (onima u A., jer je S. i M. proputovao već dan ranije) baš na dan za kada je imao tri mjeseca unaprijed zakazano saslušanje, to je bilo vremena i načina o spriječenosti obavijestiti sud, eventualno zatražiti odgodu ročišta i svakako dokumentirano (barem preslikom putnog naloga) opravdati svoj izostanak. Kako to nije učinjeno pravilno je prvostupanjski sud proveo dokaz saslušanjem tuženice, a s obzirom na provedene dokaze nije bilo potrebe saslušati tužitelja, jer sam iskaz tužitelja, s obzirom na činjenice na kojima se tužba i tužbeni zahtjev temelje, te sve druge provedene dokaze, ne bi promijenilo pravilno utvrđeno činjenično stanje, za potpunost i pravilnost kojeg utvrđenja nije bio od utjecaja ni iskaz tuženice.

12. Nije dakle ostvaren niti žalbeni razlog bitne povrede parničnog postupka, niti je činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.

13. Netočno je i da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer da se rukovodio svrhom radi koje je tuženici trebao novac. Svrha je relevantna tek za utvrđenje osnovanost tužiteljeve tvrdnje da je on tuženici, tada svojoj supruzi, posuđivao novac. Tužitelj nije dokazao da je tuženici novac uopće trebao, niti da ga je od tužitelja tražila, a niti je životno logično da bi žena od muža posuđivala njegov novac da bi ga ulagala u društvo kojeg je tužitelj direktor, ujedno vlasnik i direktor drugog društva, L. d.o.o., R. (što proizlazi iz isprave na listu spisa 64 - 71, točnije izvatka iz sudskog registra za „L.“ d.o.o., R.), koje je protiv tog društva (M.) pokrenulo ovršni postupak na temelju zadužnica što ih je „M.“ d.o.o. izdalo „L.“ d.o.o. (list spisa 44 – 64).

14. Žalba ne sadrži niti jedan navod zbog čega se pobija odluka o troškovima, pa je pobijanje očito utemeljeno samo na tvrdnji da je o glavnoj stvari pogrešno odlučeno. Ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi u odnosu na odluku o troškovima bio ostvaren neki od žalbenih razloga na koji pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a

15. Slijedom navedenog žalbeni navodi nisu osnovani, pa tako niti tvrdnja da bi tužitelju bilo povrijeđeno pravo na pošteno suđenje, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

16. Kako tužitelj sa žalbom nije uspio, a odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje postupka to je o zahtjevima obiju stranaka odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 166. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u odnosu na tužitelja, a članka 155. ZPP-a, u odnosu na tuženicu.

U Dubrovniku, 31. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi,v.r.