REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 478/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz G., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik N. K. odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & K. j.t.d. K., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u V., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-289/2019-2 od 20. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr-24/18-18 od 17. svibnja 2019., u sjednici održanoj 31. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-289/2019-2 od 20. travnja 2020. kao i presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr-24/18-18 od 17. svibnja 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom na ime naknade štete, iznosa 17.467,50 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos pobliže naveden u izreci pod točkom I. citirane presude, te je ujedno naloženo pod točkom II. izreke tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 6.750,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1994/2020 od 22. prosinca 2020. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pitanja:

„Da li u slučaju kada poslodavac nije pravilno obračunavao i isplaćivao naknade na plaću radniku kao i visinu mirovinskih doprinosa na temelju kojih mu je utvrđena mirovina, radnik ima pravo na naknadu štete s osnova manje isplaćene mu mirovine u razdoblju od odlaska u mirovinu pa sve do pravomoćne sudske odluke kojom je utvrđeno da poslodavac nije pravilno obračunao plaću radniku i kojom je poslodavcu naloženo da istu razliku naknade na plaću isplati radniku zajedno sa uvećanim mirovinskim doprinosima?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da ukine pobijane nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Predmet konkretnog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike između isplaćene mirovine i mirovine koju je tužitelj trebao ostvariti u utuženom razdoblju iz razloga što u mirovinsku osnovicu nisu uvršteni iznosi dodataka na plaću koji su mu priznati pravomoćnom sudskom presudom donesenom nakon tužiteljevog odlaska u mirovinu.

7. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporno ima li radnik u takvim slučajevima pravo na naknadu štete (zbog umanjenja mirovine) odnosno isključuje li primjenu općih odredbi Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na naknadu štete (umanjenje mirovine) činjenica da je tuženik isplatio tužitelju dodatke na plaću po pravomoćnoj presudi.

8. Na temelju utvrđenja :

- da je tužitelj bio djelatna vojna osoba do 1. srpnja 2012. i da mu je vojna služba prestala zbog profesionalne nesposobnosti za rad,

- da je za vrijeme trajanja vojne službe podnio tužbu protiv tuženice radi isplate neisplaćene razlike plaće (tužba je podnesena 17. rujna 2010.),

- da je HZMO donio konačno rješenje 12. studenog 2012. kojim je utvrđeno da tužitelju pripada pravo na mirovinu u iznosu od 2.813,36 kn od 1. srpnja 2012.,

- da je presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1573/2011-21 od 25. rujna 2014. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-2179/2014-2 od 19. studenog 2014., naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 157.230,01 kn sa pripadajućom zateznom kamatom (riječ o neisplaćenim dodacima na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima),

- da je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske izvršilo isplatu po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Karlovcu i da je iz specifikacije plaćanja vidljivo da je ukupno plaćeno na ime doprinosa 44.150,65 kn, od čega na ime glavnice 23.584,43 kn, zatezne kamate u iznosu 20.566,22 kn, na ime doprinosa u II. mirovinski stup ukupno iznos od 14.439,61 kn, od čega na ime glavnice iznos od 7.711,39 kn i na ime zatezne kamate iznos od 6.728,22 kn,

- da je tužitelj 28. travnja 2015. podnio zahtjev za ponovni izračun mirovine nakon primitka presude Županijskog suda u Karlovcu,

- da je HZMO dana 26. siječnja 2016. donio rješenje kojim je povećana mirovina tužitelja od 1. svibnja 2015. pa nadalje na iznos od 3.327,11 kn, ali ne i retroaktivno, od kada mu je prvi puta priznato pravo na mirovinu, sukladno odredbi čl. 134. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 139/10, 61/11 i 114/11, dalje: ZOMO),

- da je tužitelj protiv tog rješenja izjavio žalbu zbog toga što mu povećanje mirovine nije priznato od 1. srpnja 2012. do 1. svibnja 2015.,

nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocjenjujući da u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao u čemu se sastoji šteta koju je trpio zbog činjenice što je tuženica isplaćivala manju plaću. Pri tom sudovi navode da je po pravomoćnoj presudi tuženica izvršila isplatu, da je HZMO donio novo rješenje kojim je tužitelju priznato pravo na veću mirovinu, te da iz dokaza priloženih u spisu, ne proizlazi u čemu se sastoji šteta tužitelja.

9. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno te je u suprotnosti sa shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odlukama Revr 223/14-2 od 5. listopada 2016. kao i Revr-2013/2016-2 od 20. prosinca 2016., na koje odluke se revident u reviziji pravilno i pozvao.

10. Naime, sukladno čl. 103. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 - dalje: ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Dok se sukladno st. 2. istog članka pravo na naknadu štete iz prethodnog stavka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

11. Sukladno čl. 98. st. 1. ZOMO obveznici obračunavanja i plaćanja doprinosa dužni su Zavodu dostavljati podatke propisane ovim Zakonom i općim aktom Zavoda na propisanim prijavama. Nadalje, sukladno čl. 101. st. 1. toč. 2. ZOMO podatke o početku osiguranja, prestanku osiguranja, promjenama tijekom osiguranja, kao i promjene podataka (za vođenje matične evidencije) obveznici dostavljaju u roku od 8 dana od dana početka zaposlenja ili osiguranja ili od pravomoćnosti rješenja o svojstvu osiguranika i osnovici osiguranja, od dana prestanka zaposlenja ili osiguranja, odnosno od dana promjena tijekom osiguranja.

12. Prema već ranije izraženom shvaćanju ovoga suda, upravo je zbog postupanja tuženice, koja nije na vrijeme tužitelju isplatila sve dodatke na plaću i dužne doprinose te o tome nije na vrijeme obavijestila na odgovarajućem obrascu HZMO, tužitelj pretrpio štetu u vidu manjeg iznosa mirovine koja mu je bila isplaćena u utuženom razdoblju. Naime, tuženica kao poslodavac je takvim postupanjem uzrokovala štetu tužitelju kao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa zbog toga što nije tužitelju isplaćivala plaću i doprinose na plaću u pripadajućem iznosu (naknadno utvrđene presudom P-1573/11-21 od 25. rujna 2014.) kada je tužitelj radio, radi čega je tužitelju nastupila šteta u vidu manje isplaćene mirovine koja se je obračunavala prema manjoj osnovici, nego što bi tužitelju pripadalo.

13. Slijedom iznesenog, kako nižestupanjski sudovi zbog pogrešno pravnog pristupa odnosno pogrešne primjene materijalnog prava nisu utvrdili visinu nastale štete, pa nema uvjeta za preinaku presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 31. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.