2 UsI-2460/2023-24

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Milki Škaro Grozdanić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. M. iz

Z., K. I. ., zastupanog po opunomoćeniku M. K., odvjetniku u

Z., V. .., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike

Hrvatske (ranije: Ministarstvo branitelja), Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravnom odjelu, Split, Gundulićeva 29a, radi oglašavanja rješenja ništavim, bez rasprave, 30. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se glavni tužbeni zahtjev, poništava rješenje Ministarstva branitelja KLASA: UP/II-562-02/13-0015/21, URBROJ: 522-04/1-4-13-2 od 31. srpnja 2013. te obustavlja upravni postupak.

II. Odbija se sporedni zahtjev tužitelja za naknadom štete koji glasi:

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj Ministarstvu branitelja tužitelju Milanu Mirkoviću platiti 50.000,00 kuna na ime naknade štete, zbog povrede prava osobnosti.

III. O troškovima upravnog spora će se odlučiti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Tužitelj je osporio zakonitost rješenja tuženika zbog, u biti, svih zakonskih razloga. Istaknuo je da je rješenje koje je oglašeno ništavim donijeto prema dokumentaciji koja se u trenutku njegovog donošenja tražila. Istaknuo je da je osporeno rješenje utemeljeno na odredbi članka 42. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji iz 2012. te da se ta odredba ne može primijeniti retroaktivno na pravomoćno završen postupak, s obzirom na to da se primjenjuje materijalno pravo koje je na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva, a sve s ciljem poštivanja vladavine prava i osiguravanja pravne sigurnosti. Istaknuo je i da je on status hrvatskog ratnog vojnog invalida (u daljnjem tekstu: RVI) stekao pravomoćnim, konačnim i izvršnim rješenjem te da nisu bili ispunjeni uvjeti za pokretanje upravnog postupka koji je prethodio sporu, jer su time, smatra, grubo prekršena načela pravne sigurnost i vladavine prava, ali i temeljna načela upravnog postupka, i to načelo zakonitosti, načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, načelo pomoći stranci, načelo utvrđivanja materijalne istine te načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza. Smatra i da su prekršena ustavna načela stečenih prava (pravne sigurnosti) i legitimnih očekivanja, s obzirom na to da je rješenje oglašeno ništavim bez obavijesti i njegova sudjelovanja u postupku. Istaknuo je i da je rješenje iz 1997. donijeto od ovlaštenog tijela u zakonitom postupku na temelju valjane dokumentacije koja je bila propisana tada važećim zakonima, a prvostupanjsko rješenje također je prošlo postupak revizije od nadležnog tijela u kojemu je potvrđen njegov status i dodijeljeno mu pravo za stalno. Istaknuo je i da potvrde i dopisi Ministarstva obrane nisu i ne mogu biti dokazna sredstva u smislu članka 60. i 159. Zakona o općem upravnom postupku te da je uvid u registar hrvatskih branitelja informacijskog karaktera i da stoga nije riječ o ispravi na temelju koje bi se moglo ukinuti ili priznati pravo prema članku 109. i 123. ZHBDR-a te da eventualni propust u vođenju evidencija nadležnog tijela ne može ići na štetu stranke. Stoga je zatražio oglasiti ništavim, alternativno poništiti osporeno rješenje te mu dosuditi naknadu neimovinske štete, kako je to citirano u točki II. izreke.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom rješenju. Njime je oglašeno ništavim rješenje Ministarstva branitelja iz Domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji i Županije zagrebačke, Područne jedinice Centar Klasa: UP/I-562-02/99-01/15249 od 10. studenoga 1999., a kojim je tužitelju priznat status ratnog vojnog invalida VI. Grupe sa 60% oštećenja organizma, za stalno, s osnova ranjavanja 11. travnja 1992. i 11. travnja 1994. na „južnom bojištu“, s pravom na osobnu invalidninu i posebni doplatak od 1. svibnja 1994. Taj status mu je priznat na temelju nalaza i mišljenja liječničke komisije za pregled osoba obuhvaćenih Zakonom o zaštiti vojnih invalida i obitelji, poginulih i nestalih branitelja i na temelju ovjerene prijave stradavanja Specijalne postrojbe MORH-a iz prosinca 1997., koja je potpisana od zapovjednika Ljube Ćesića.

2.1. Tuženik je istaknuo i da je osporeno rješenje donijeto u postupku primjene odredbe članka 42. stavka 2. ZIDZOPHBDR-a, koji je na snagu stupio 17. prosinca 2012., da je iz očitovanja Ministarstva obrane iz 2013. (kao i uvida u Registar hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata) razvidno da tužitelj nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sukladno članku 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10. i 55/11; u daljnjem tekstu: ZPHBDR), odnosno da on nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sukladno članku 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (“Narodne novine“ broj 108/96. i 23/01.). Istaknuo je i da je činjenica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i stradavanja u ovoj upravnoj stvari utvrđena putem pisanih dokaza, pribavljenih od ovlaštenog tijela Ministarstva obrane, a koje tijelo sukladno zakonu vodi službenu evidenciju o priznatim statusima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (članak 2. i 109. navedenog Zakona). Smatra da ranije izdane potvrde o stradavanju nisu upravni akti i nemaju značenje ni sadržaj rješenja koje bi moglo steći svojstvo konačnosti i pravomoćnosti, već se njima daje izvod iz službene evidencije i potvrđuju činjenice o kojima se vodi službena evidencija, a da je dopušteno dokazivati da su u ispravi činjenice neistinito utvrđene ili da je ona neispravno sastavljena. Tvrdi da, prema pisanom očitovanju Ministarstva obrane iz 2013. tužitelj nema evidentiranu pripadnost oružanim snagama Republike Hrvatske. Shodno tomu smatra da je na tako utvrđeno pravilno primijenjeno materijalno pravo.

3. Postupajući po navedenoj tužbi sud je presudom od 21. siječnja 2021. odbio tužbeni zahtjev, koja je, povodom tužiteljeve žalbe, potvrđena od višeg suda presudom od 10. ožujka 2022.

4. Nakon pravomoćnosti konkretnog upravnog spora Ustavni sud Republike Hrvatske je, odlukom poslovni broj U-III-2259/22 od 28. rujna 2023., usvojio ustavnu tužbu, ukinuo presude upravnih sudova i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.

4.1. Ustavni sud je istaknuo da su upravni sudovi povrijedili tužitelju pravo na pravično suđenje, zanemarivši da je u trenutku odlučivanja na snazi Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: br. 121/17., stupio na snagu 14. prosinca 2017.; u daljnjem tekstu: ZHBDR/17), a koji drukčije uređuje status i prava pripadnika Hrvatskog vijeća obrane te da su oni propustili uzeti u obzir legitiman cilj odredbe članka 139. toga Zakona u skladu s kojim se načelom zaštite stečenih prava i zaštite legitimnih očekivanja pojedinaca nastojalo dodatno zaštiti stečena prava pripadnika Hrvatskog vijeća obrane koji su već ostvarili status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i pravo na osobnu invalidninu.

5. Podneskom od 19. prosinca 2023. tuženik je istaknuo da je uvidom u podatke spisa nesporno utvrđeno da tužitelj nikada nije bio na redovnoj isplati osobne invalidnine pa tako ni na dan stupanja na snagu članka 139. Zakona. Smatra da legitimna očekivanja tužitelja moraju biti utemeljena na zakonskim propisima, a kako ni jednim zakonom u Republici Hrvatskoj nije propisano da pripadnici Hrvatskog vijeća obrane, tj. vojske druge države mogu u Republici Hrvatskoj ostvariti status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata. Istaknuo je i da Vrhovnom sudu Republike Hrvatske podnijet zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4/23-6 od 15. ožujka 2023.

6. U (ponovnom) dokaznom postupku pregledan je spis upravnog tijela KLASA: UP/II-562-02/13-0015/21.

6.1. Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

7. Tužitelj je popisao troškove spora, a tuženik to nije učinio do donošenja ove odluke.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Premet ovoga spora je ocjena zakonitosti rješenja, kojim je, po službenoj dužnosti, oglašeno ništavim rješenje kojim se tužitelju priznaje status ratnog vojnog invalida, a kojeg je on stekao na temelju odredbe članka 72. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (Narodne novine, broj: 33/92.; u daljnjem tekstu: ZoZVCIR), koji je bio u primjeni u trenutku donošenja toga rješenja. Prema toj zakonskoj odredbi postojanje rane, povrede, ozljede ili bolesti zadobivane u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđuje se samo pisanim dokaznim sredstvima, a pisanim dokaznom sredstvom smatra se potvrda o uzorku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio izdan od nadležne vojne jedinice ili ustanove odnosno od nadležnog tijela.

10. Nije sporno da je tuženik, utemeljujući osporeno rješenje na članku 128. stavku 1. točki 6. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09.), ocijenio da su u konkretnom predmetu ispunjeni uvjeti/razlozi za oglašavanjem ništavim rješenja, jer ono sadrži nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

10.1. Nije sporno ni da je osporeno rješenje donijeto po službenoj dužnosti u primjeni odredbe članka 42. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 140/12., u daljnjem tekstu: ZIDZPHBDR; stupio na snagu 17. prosinca 2012.), prema kojoj je ništavo rješenje o statusu ratnog vojnog invalida odnosno HRVI iz Domovinskog rata kao i statusu člana obitelji poginulog ili umrlog hrvatskog branitelja, te o pravu na osobnu i obiteljsku invalidninu i druge novčane naknade po osnovi oštećenja organizma, odnosno rečenih statusa, ako sadržava sljedeću nepravilnost: osoba kojoj se priznaje ili od koje se izvodi status i pripadajuća prava temeljem rješenja iz ovoga članka, nije sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sukladno članku 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", br. 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10. i 55/11.) odnosno nije sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sukladno članku 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", br. 108/96. i 23/01.). Stavkom 2. toga članka je propisano da će ministarstvo o oglašavanju ništavim pojedinačnih rješenja iz stavka 1. toga članka donijeti rješenja u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu toga zakona.

10.2. Nije sporno ni da je osporena odluka utemeljena na pisanom očitovanju Ministarstva obrane Republike Hrvatske iz 2013. i podatcima iz Registra hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, prema kojima tužitelj nije bio evidentiran kao hrvatski branitelj. Tuženik je ocijenio da je tužitelj bio pripadnik Hrvatskog vijeća za obranu i da prijava o stradavanju koja je izdana od Specijalne postrojbe, ovjerena pečatom Ministarstva obrane Republike Hrvatske i potpisana od generala bojnika Lj. Ć. nije potpisana od ovlaštene osobe i nije izdana u skladu s podacima sadržanim u službenoj evidenciji. Stoga je zaključio da tužitelj kao pripadnik postrojbi HVO-a nije mogao ostvariti prava po Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 108/96., koji je tada bio na snazi), budući da je tim, a i kasnijim zakonima definirano da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata dragovoljac i pripadnik oružanih snaga Republike Hrvatske (Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova) koji je organizirano sudjelovao u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske te da se status hrvatskog branitelja dokazuje potvrdom Ministarstva obrane, odnosno Ministarstva unutarnjih poslova.

11. Pokazalo se spornim je li osporeno rješenje ništavo. Pokazalo se spornim i jesu li bili ispunjeni zakonski uvjeti/razlozi za oglašavanje ništavim rješenja kojim je tužitelju priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida (skraćeno: HRVI).

12. Razlozi koje je istaknuo tužitelj ne može se podvesti ni pod ijedan razlog za oglašavanje ništavim rješenja iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP).

13. No, sud smatra da postoje razlozi za poništavanjem osporene odluke zbog sljedećih razloga.

14. Iz izloženog nespornog činjeničnog stanja može se zaključiti da je postupak oglašavanja ništavim pravomoćnog i konačnog rješenja kojim je tužitelju priznat status HRVI i pripadajuća prava po toj osnovi pokrenut po službenoj dužnosti preispitivanjem činjeničnog stanja. S tim u vezi sud ocjenjuje da je tužitelju trebalo omogućiti izjasniti se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima bitnim za rješavanje upravne stvari, a što je tuženik propustio učiniti i čime je povrijedio članak 30. ZUP-a.

15. Sud smatra i da je osporena odluka protivna i temeljnim odredbama i načelima ZUP-a, osobito načelu zaštite stečenih prava stranaka iz njegova članka 13., a prema kojem se odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u situacijama propisanim zakonom. Te situacije moraju biti propisane, a zakonska norma primijenjena sukladno članku 3. stavku 1. ZUP-a uključivši poštivanje načela upravnog postupka, koja su, u biti, razrada ustavnog načela zaštite stečenih prava koje proizlazi iz vladavine prava i načela pravne sigurnosti i s njim povezanog načela zaštite legitimnih očekivanja.

16. Sud ocjenjuje i da razlozi koje je iznio tuženik, zaključivši da nisu bile ispunjene pretpostavke za priznanjem tužitelju statusa HRVI na temelju novo utvrđenih činjenica, ne podrazumijevaju postojanje razloga za oglašavanje rješenja ništavim. Naime, na ništavost se, kao na najtežu vrstu nezakonitosti, pazi po službenoj dužnosti pa su i razlozi zbog kojih se nezakonito rješenje oglašava ništavim u svako doba, bez ikakvog vremenskog ograničenja, u zakonu taksativno i strogo propisani. Riječ je o zatvorenom krugu zakonom propisanih razloga ništavosti, koji ne podrazumijevaju i oglašavanje ništavim rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje je možda dovelo i do pogrešne primijene materijalnog propisa. Pravomoćna rješenja koja nisu ništava, već su zbog njihove nezakonitosti samo pobojna, mogu se poništavati primjenom izvanrednih pravnih lijekova, unutar propisanih zakonskih, prekluzivnih rokova.

17. Vezano za tvrdnju tuženika da prijava stradavanja nije izdana u skladu s podatcima iz službene evidencije Ministarstva obrane, valja istaknuti da je Ustavni sud Republike Hrvatske, u odluci poslovni broj U-III-2666/2010 od 7. ožujka 2012., ali i Europski sud za ljudska prava u presudi u predmetu Čakarević protiv Hrvatske (zahtjev br. 48921/13) ocijenio da propust državnog tijela ne može ići na štetu stranke koja na to nije mogla utjecati.

18. U izloženom sud ocjenjuje da osporeno rješenje nije zakonito i da ga je trebalo poništiti bez vraćanja na ponovni postupak. Sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti za vraćanje predmeta na ponovni postupak, s obzirom na to da je osporena odluka donijeta po službenoj dužnosti a ne po zahtjevu stranke te uzimajući u obzir da je stupanjem na snagu ZHBDR/17 prestao važiti ZPHBDR iz 2004., pa i naknadno implementirani članak 42. stavak 1. ZIDZPHBDR-a. Osim toga, člankom 139. ZHBDR/17 je propisano e da pripadnici HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je priznat status ratnog vojnog invalida odnosno HRVI-a iz Domovinskog rata i pravo na osobnu invalidninu u upravnom postupku provedenom u Republici Hrvatskoj i koji se na dan stupanja na snagu ovog Zakona nalaze na redovitoj mjesečnoj isplati osobne invalidnine, imaju pravo na nastavak isplate odnosno korištenje priznatog prava na osobnu invalidninu bez pravnih smetnji u svezi sa statusom hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Intencija zakonodavca pri inkorporiranju regulacije toga članka, prema obrazloženju prijedloga zakona, bila je u duhu načela zaštite legitimnih očekivanja, koje je srodno načelu zaštite stečenih prava, kao jednom od osnovnih načela upravnog postupka, dodatno zaštititi stečena prava pripadnika HVO-a koji su već ostvarili status ratnog vojnog invalida, odnosno HRVI-a iz Domovinskog rata i pravo na osobnu invalidninu, iako u tom trenutku nisu imali status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

19. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUS), s obzirom na prirodu upravne stvari koja to dopušta, u granicama tužbenog zahtjeva, usvojiti glavni tužbeni zahtjev, poništiti osporeno rješenje te, odgovarajućom primjenom odredbe članka 46. stavka 5. ZUP-a, sam riješiti upravnu stvar, tako što će se obustaviti upravni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke.

20. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao postojanje neposredne uzročno- posljedične veze između izvršenja osporenih odluka i nastanka štete te budući da nije dokazao ispunjenje svih kumulativno određenih pretpostavki odgovornosti za štetu, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. u vezi s člankom 59. stavkom 1. ZUS-a, odbiti sporedni zahtjev tužitelja za naknadom štete, odnosno presuditi kao pod točkom II. izreke.

21. O troškovima upravnog spora će se odlučiti posebnim rješenjem u skladu s odredbom članka 79. stavka 6. ZUS-a.

U Splitu 30. siječnja 2024.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 1. i 5. i članak 66.a stavak 1. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja M. K., odvjetniku u Z., V.

..,

- tuženiku po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko- upravnom odjelu, Split, Gundulićeva 29a, a spis upravnog tijela KLASA:

UP/II-562-02/13-0015/21 vratiti nakon pravomoćnosti presude,

- u spis.