Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 10 Kž-47/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Koraljke Bumči, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog OŠ, zbog kaznenog djela protiv imovine - krađa iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Požegi, broj: K-105/2023 od 15. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe optuženog OŠ, odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Požegi, broj: K-105/2023-20 od 15. studenog 2023., optuženi OŠ proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine - krađa iz članka 228. stavka 1. KZ/11 i kazneno djelo protiv računalnih sustava, programa i podataka – računalne prijevare iz članka 271. stavka 1. KZ/11. sve u svezi članka 51. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, nakon čega mu je na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, na temelju članka 271. stavka 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

2. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženiku je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 8. kolovoza 2023. pa nadalje.

3. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. – u daljnjem tekstu: ZKP/08), oštećenom CŠ je u cijelosti dosuđen imovinskopravni zahtjev, te je naloženo optuženom OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da oštećeniku CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplati iznos od 947,89 eura[1] (devetsto četrdeset sedam eura i osamdeset devet centa)/ 7.141,88 kuna (sedam tisuća sto četrdeset jedna kuna i osamdeset osam lipa) u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

4. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. ZKP/08. optuženiku je naloženo naknaditi sve troškove kaznenog postupka, koji se odnose na trošak postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti o visini kojeg troška će sud donijeti posebno rješenje, te je dužan na ime paušala uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske iznos od 50,00 eura[1] (petsto eura) / 376,73 kuna (tristo sedamdeset šest kuna i sedamdeset tri lipe).

5. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio osobno optuženi OŠ i po branitelju Dominiku Brekalu, odvjetniku iz [adresa], zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe ili da mu izrekne blažu kazna zatvora ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5.1. S obzirom na sadržaj tih dviju žalbi, one će se razmotriti kao jedinstvena žalba optuženika.

6. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Požegi s prijedlogom da se odbije žalba optuženika kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

7. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)

8. Žalba nije osnovana.

9. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavka 1. točke 2. KZ/11 u odnosu na kazneno djelo iz članka 271. stavka 1. KZ/11, optuženik navodi da postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju, koje ukazuju na postojanje zablude o biću kaznenog djela iz članka 30. KZ/11, s obzirom da mu je „oštećenik u više navrata svojevoljno dao pin svoje kartice“, na koji način mu je „učinio dostupnim pin i karticu“, naglašavajući da nije postupio s „…namjerom, već s nesvjesnim nehajem jer nije bio svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela…“ (članak 29. stavka 3. KZ/11.).

9.1. Ovi žalbeni navodi ne mogu se prihvatiti kao pravilni, jer u takvoj zabludi (o biću kaznenog djela iz članka 30. KZ/11) postupa onaj tko u vrijeme počinjenja djela nije svjestan nekog njegovog obilježja ili drugim riječima nedostaje mu svijest o nekoj okolnosti iz bića djela, što se može odnositi na izostanak svijesti o ponašanju radnji, posljedici, objektu radnji, uzročno posljedičnoj vezi ili nekoj drugoj okolnosti iz sastava zakonskog opisa kaznenog djela.

9.2. Naime, optuženik je u obrani danoj u prethodnom postupku opisao, kako i na koji je način otuđio novčanik oštećenika CŠ, kojeg je protupravno prisvojio, u kojem se je nalazila bankovna kartica i zapisan odgovarajući PIN broja kartice, nakon čega je koristio njegovu karticu, upisivanjem odgovarajućeg PIN broja (na temelju kojeg se na bankomatu odobrava isplata novca) i u tri navrata podigao iznos od 470,00 eura, dok je putem POS uređaja izvršio plaćanje računa u ukupnom iznosu od 7,89 eura, iako za to nije imao ovlaštenje, uslijed čega iz (same) njegove obrane slijedi da je bio svjestan svih zakonskih obilježjima kaznenog djela iz članka 271. stavka 1. KZ/11. Kada je optuženik na raspravi glede ovih potonjih okolnosti izmijenio svoju obranu, upravo tada nije govorio istinu, jer suprotno proizlazi iz prihvaćenog iskaza svjedoka oštećenika CŠ, te svih pročitanih i pregledanih isprava, čiji sadržaji vjerodostojnosti i istinitosti ničim nisu dovedeni u pitanje.

9.3. Stoga, prvostupanjski sud je sa sigurnošću utvrdio da je optuženik u bankomat (neovlašteno i u cilju stjecanja koristi) unio PIN koji služi kao zaporka za ulaz u računalni sustav banke, na koji način je s tekućeg računa izvršio isplatu novca u navedenom iznosu, stekavši tako protupravnu imovinsku korist, a u kojem iznosu je oštećeniku prouzrokovao štetu. Zbog svih iznesenih razloga, potpuno je neutemeljena tvrdnja optuženika da se je nalazio u zabludi o biću kaznenog djela računalne prijevare, jer iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je postupio svjesno i namjerno u pribavljanju protupravne imovinske koristi, čime je ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela računalne prevare.

10. Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ne i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom da ne ističe koje to odlučne činjenice prvostupanjski sud nije utvrđivao, a niti za takve neutvrđene odlučne činjenice nudi bilo kakve dokaze, već prigovara pogrešnoj ocjeni dokaza i pogrešnom izvođenju zaključaka iz takve ocjene dokaza.

10.1. Nasuprot stajalištu optuženika nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja, a niti su iz njega izvedeni pogrešni zaključci prvostupanjskog suda. Na raspravi su provedeni svi potrebni dokazi i njihovom valjanom ocjenom, pravilno je zaključio da je počinio oba kaznena djela koja su mu optužbom stavljena na teret. Pri tome je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi određeno i potpuno izložio obranu optuženika i sve ostale izvedene dokaze, koje je detaljno analizirao i pravilno ocijenio, pojašnjavajući zašto obranu optuženika danu na raspravi dijelom nije prihvatio u odnosu na kazneno djelo krađe i zašto nije prihvatio njegovu obranu kada je poricao počinjenje kaznenog djela računalne prijevare, a zašto je prihvatio iskaz oštećenika UŠ i sve ostale pročitane i pregledane isprave, dajući za sve to dostatne i valjane razloge. Naime, sa sigurnošću je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik u kritično vrijeme počinio oba kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, a za koja je kazneno i odgovoran. Opravdano utvrđuje odlučne činjenice na temelju iskaza navedenog oštećenika, dovodeći ga u vezu sa svim ostalim pregledanim i pročitanim ispravama. U svom iskazivanju glede predmetnih kaznenih djela naveo je više detalja i okolnosti, tako da na dovoljno pouzdan način čini opravdanim osporavano činjenično stanje. Posebno kada se te okolnosti i detalji dovedu u vezu sa svim ostalim pročitanim i pregledanim ispravama, onda sve to u svojoj ukupnosti ukazuje na osnovan zaključak da takvom iskazu treba pokloniti vjeru, jer, niti iz žalbenih razloga, a niti iz sadržaja isprava iz zapisnika o izvedenim dokazima, ne proizlazi da bi oštećenik neistinito teretio optuženika za počinjenje onih radnji kako su one utvrđene u izreci pobijane presude. O svemu tome, prvostupanjski sud posvetio je iznimnu pozornost, analizirajući sve izvedene dokaze kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, utvrđujući da se je u novčaniku (između ostalog) nalazilo i 470,00 eura, koji novac je otuđio optuženik.

10.2. Prema tome, prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio kazneni zakon, pri čemu nije našao da bi u konkretnom slučaju u odnosu na djelo računalne prijevare, postojale okolnosti koje isključuju njegovu krivnju, slijedom čega se žalbeni navodi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (i s tim u svezi povrede kaznenog zakona) ukazuju neosnovanim, a za što je dao argumentirano obrazloženje, koje u svemu prihvaća i ovaj sud, na koje se upućuje optuženik.

10.3. Kod ovakvog stanja stvari, optuženik je skrivljenim i protupravnim radnjama ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenih djela iz članka 228. stavka 1. i članka 271. stavka 1. KZ/11.

11. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik smatra da je prvostupanjski sud kaznu zatvora prestrogo odmjerio.

11.1. Razmotrivši odluku o kazni optuženiku, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti konkretnog slučaja (djelomično priznanje kaznenog djela krađe, lošeg imovnog stanja i dosadašnju višekratnu osuđivanost - list 76-81 spisa) zbog istih i sličnih kaznenih djela, tako da okolnosti istaknute u žalbi, nisu takvog značaja koje bi utjecale na pravilnost utvrđenih pojedinih kazni za pojedina kaznena djela, a ni u odnosu na izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora.

11.2. Na strani optuženika, prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve utvrđene okolnosti, uzimajući pri tome u obzir jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kaznena djela počinio, težinu i posljedice počinjenih djela, kao i njihovu društvenu opasnost, što sve u svojoj ukupnosti opravdava da mu se izrekne jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, koja je kao takva primjerena stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti djela za koja je proglašen krivim. Ona je i logičan rezultat obiju utvrđenih pojedinačnih kazni, ne narušavajući uz to razmjernost između jedinstvene izrečene kazne i pojedinačnih utvrđenih kazni. Samo ovakvom izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora, koju je izrekao prvostupanjski sud (i po ocjeni ovoga suda), ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 (odgojni utjecaj na njega i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).

12. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona, koje ovaj sud povodom žalbi ispituje po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08, valjalo je žalbe optuženika, na temelju članka 482. ZKP/08, odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 30. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac