Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 10 Kž-827/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Koraljke Bunči, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristina Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog HA, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, broj: K-96/2021 od 24. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Žalba optuženog HA odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu, broj: K-96/2021 od 24. travnja 2023., optuženi HA proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11., činjenično opisano izrekom te presude, nakon čega je na temelje članka 117. stavka 2. KZ/1., osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.
1.1. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22., dalje u tekstu ZKP/08.), optuženik je oslobođen obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08., koji se odnose na sudski paušal te nagrade i nužnih troškova branitelja postavljen po službenoj dužnosti.
2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženi HA po branitelju Josipu Vugrinu, odvjetniku iz Čakovca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne blaža kazna. Ujedno je zatražio da branitelj bude obaviješten o sjednici drugostupanjskog vijeća, a čemu je i udovoljeno. 3. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)
5. Na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik, optuženi HA, njegov branitelj Josip Vugrin, odvjetnik iz Čakovca, nakon čega je vijeće odlučilo da se održi sjednica u njihovoj odsutnosti.
6. Žalba nije osnovana.
7. Žaleći se zbog bitne povrede kaznenog postupka, optuženik je zakonski ne označava, a niti obrazlaže, već ističe da je prvostupanjski sud odbio da se „…ponovo neposredno ispitaju svjedoci te eventualno sudskomedicinski vještak kao odugovlačeći…“, što se očito odnosi na ostvarivanje konfrontacijskog prava i zakonitosti ispitivanja svjedoka, upirući na taj način na povredu kaznenog postupka iz članka iz članka 468. stavka 2. i 3. ZKP/08.
7.1. Ukratko valja pojasniti da je konfrontacijsko pravo, pravo optuženika ali ne i njegova dužnost, što znači da se tog prava može odreći, nakon čega odricanje ima učinak i u odnosu na kontradiktornost, koje pravo se prvenstveno sastoji u tome da može svjedoku optužbe postavljati pitanja, kojima će moći provjeriti ili staviti na kušnju pouzdanost i istinitost njegovog iskaza, a što čini srž načela kontradiktornosti koje dolazi do (punog) izražaja tijekom rasprave.
7.2. Naime, iz sadržaja zapisnika s rasprave održane 20. travnja 2023. (list167-173spisa), proizlazi da su se obje stranke suglasile da se pročitaju iskazi „svih svjedoka ispitanih tijekom postupka“, iskazom (nalaz i mišljenje) sudsko medicinskog vještaka dr. Roberta Grudića ali i sa svim ostalim izvedenim dokazima i pročitanim ispravama, na koji način se je optuženik odrekao svog konfrontacijskog prava, na već ranije neposredno ispitanih svjedoka tijekom rasprave ali i iskaza sudsko medicinskog vještaka.
7.3. Na izložen način, optuženiku je bila omogućena kontradiktornost u mjeri u kojoj je on to tražio, s tim da je bio i prisutan izvođenju tih dokaza na ranijoj raspravi (koje su održane pred istim predsjednikom vijeća) iz kojih razloga je prvostupanjski sud poštivao načelo kontradiktornosti, jer se je odrekao konfrontacijskog prava. Samo odbijanje dokaznog prijedloga za „ponovnim i neposredno“ ispitivanje svjedoka s kojima se je optuženik prethodno suglasio s njihovim čitanjem, ne dovodi ni do povrede načela pravičnog postupka, pri čemu svakako treba imati u vidu da u prijedlogu, a niti u razlozima žalbe ne navodi nikakve konkretne okolnosti na koje svjedoke još treba ispitati.
8. Uvodno u žalbi, optuženik tek formalno ističe da se žali zbog povrede kaznenog zakona, pri čemu ne navodi o kojoj bi se povredi radilo iz članka 469. ZKP/08., ali iz sadržaja žalbe proizlazi da ovu povredu ističe kao posrednu povredu, ukazujući da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da nije postupio u nužnoj obrani i da je na tako pogrešno činjenično stanje nepravilno primijenio odredbe kaznenog zakona.
8.1. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanja, pravilno primijenio kazneni zakon kada je kazneno djelo optuženika pravno označio po članku 117. stavka 1. i 2. KZ/11., s obzirom da su utvrđene sve odlučne činjenice koje čine obilježja ovog kaznenog djela. Kada presudu pobija zbog povrede kaznenog zakona na takav posredan način, presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Kod takvog stanja stvari, postupak u cjelini bio je zakonit i nije bio ni nepošten, tako da nisu ostvarene istaknute povrede kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona, a ni bilo koje druge povrede koje bi proizlazile iz žalbenih razloga.
10. Optuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da je kritične zgode postupio u nužnoj obrani (pozivajući se na svoju obranu danu na raspravi), pri čemu ne iznosi nikakvu kritiku glede izvedenih dokaza i njihovu ocjenu, koju je u obrazloženju dao prvostupanjski sud, niti nudi neke nove činjenice ili dokaze.
10.1. U konkretnom slučaju, prema rezultatima izvedenih dokaza i utvrđenja prvostupanjskog suda, nije bilo osnova za primjenu članka 21. stavka 2. KZ/11., jer žalba u tom pravcu ne daje bilo kakve razloge, osim što iznosi „puku tvrdnju“ da se je radilo o nužnoj obrani, unatoč tome što je njegova izvanbračna supruga prihvatila blagodat ne svjedočenja. Naime, prvostupanjski sud je utemeljeno utvrdio da je optuženik kritične zgode u obiteljskoj kući u kojoj živi s izvanbračnom suprugom ČA „…znajući da se nalazi u alkoholiziranom stanju, pristao da je tjelesno ozljedi, kada ju je otvorenom dlanom ruke udario u lice zbog čega je pala, pri tome udarila glavom, uslijed čega je zadobila tjelesnu ozljedu lake naravi“, kako je to opisano u njenoj izreci. Ove činjenice su utvrđene na temelju obrane optuženika dane u prethodnom postupku, koju je prihvatio i ocijenio kao vjerodostojnu i istinitu. Kad je na raspravi izmijenio svoju obranu i porekao počinjenja predmetnog djela, upravo tada nije govorio istinu, a njegova obrana posebno je pokrijepljena iskazom (nalazom i mišljenjem) sudsko medicinskog vještaka dr. Roberta Grudića, pregledanim fotografijama oštećene (list 21-23 spisa) i pročitanom medicinskom dokumentacijom, uslijed čega optuženik nije postupio u nužnoj obrani, kako se to neosnovano ističe u žalbi.
10.2. Naime, optuženik je vrlo detaljno opisao način počinjenja kaznenog djela, koje je priznao u svojim prvotnim obranama pred redarstvenim vlastima i državnim odvjetnikom, dajući cjelovit i okolnosan iskaz, koji je potvrđen rečenim dokazima, koje je prvostupanjski sud savjesnom i pravilnom ocjenom, kako svakog za sebe tako i u njihovu međusobnom odnosu, pravilno utvrđujući činjenično stanje pobliže opisano u izreci pobijane presude, što je naznačeno u obrazloženju, koje sadrži logične i uvjerljive razloge o svim važnim i odlučnim činjenicama, koja činjenična utvrđivanja u svemu prihvaća i ovaj sud, za koja su dani argumentirani razlozi, na koje se upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
10.3. Uslijed iznesenih razloga, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Nije u pravu optuženik niti kad se žali zbog odluke o kazni i da je izrečena kazna zatvora „preteška i neopravdana“, jer u navodima žalbe ne iznosi niti jednu novu okolnost koju prvostupanjski sud nije utvrdio ili cijenio, već traži njihovu preocjenu.
11.1. Razmotrivši odluku o kazni, prvostupanjski sud je pravilno pristupio pri odmjeravanju vrste i mjere kazne optuženiku, ocijenivši sve okolnosti konkretnog slučaja ali i one istaknute u žalbi, koje okolnosti je u dostatnoj mjeri cijenio i vrednovao prilikom izricanja kazne zatvora, tako da njihova preocjena nije potrebna.
11.2. Prvostupanjski sud je na strani optuženika opravdano kao olakotno cijenio da je otac šestero djece od kojih za dvoje skrbi, nezaposlen i loših imovinski prilika, dok je kao otegotno cijenio dosadašnju višekratnu osuđivanost pretežno za kaznena djela protiv imovine, ali u jednom navratu i za kazneno djelo protiv osobne slobode i prijetnje iz članak 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, koja je bila zamijenjena radom za opće dobro, što sve ukazuje na njegovu upornost u činjenju kaznenih djela i nasilničko ponašanje.
11.3. Kada se uz ovako utvrđene i ocjenjene okolnosti, uzme u obzir pobuda iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je optuženik živio prije i nakon počinjenja djela, što sve u svojoj ukupnosti opravdava da mu se izreke kazna zatvora u trajanju od jedne godine, koja je i izrečena od strane prvostupanjskog suda.
11.4. Ovako izrečena kazna zatvora optuženiku i po ocjeni ovoga suda primjerena je stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti djela za koje je proglašen krivim, koja je u svemu pravična i podobna da se ostvari svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na njega i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).
11.5. Zbog svih tih razloga, nije bilo utemeljene osnove za bilo kakvu preinaku ili korekciju izrečene kazne zatvora koju mu je izrekao prvostupanjski sud, a na način kako su to žalitelji pledirali u žalbama.
12. Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti žalbu optuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 30 siječnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Gordana Mihela Grahovac
