REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 294/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Vuković, odvjetnik u Križevcima, protiv tuženice Privredna banka Zagreb, d.d., OIB 02535697732, sa sjedištem u [adresa], koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-556/2023-2 od 19. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-306/2021- 16 od 3. veljače 2023., u sjednici održanoj 30. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženici revizija protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-556/2023-2 od 19. listopada 2023. radi pravnih pitanja: 1) Jesu li odredbe ugovora o kreditu, kojima se ugovara naknada za obradu kreditnog zahtjeva u postotku od ugovorenog iznosa kredita sukladno odlukama o naknadama kao općim uvjetima ugovora, protivne ili sukladne odredbi članka 1024. stavka 3. i članka 345. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima;
2) Je li sud u parničnom postupku radi utvrđenja ništetnosti odredbe prema kojoj je davatelj kredita ovlašten na iznos kredita obračunati naknadu za njegovu obradu sukladno svojoj odluci o naknadama, a kojeg je pokrenuo potrošač, dužan utvrđivati u svakom pojedinačnom postupku pretpostavke za nepoštenost pojedine ugovorne odredbe iz članka 96. stavak 1. i članka 99. ZZP/07 ili je ovlašten proglasiti ugovornu odredbu nepoštenom isključivo na temelju utvrđenja da se o takvoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da jedna strana određuje iznos naknade?''
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-556/2023-2 od 19. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-306/2021-16 od 3. veljače 2023.
2. Prijedlog je utemeljen na tvrdnji da su pitanja navedena u njemu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a naznačena pitanja glase:
1) Jesu li odredbe ugovora o kreditu, kojima se ugovara naknada za obradu kreditnog zahtjeva u postotku od ugovorenog iznosa kredita sukladno odlukama o naknadama kao općim uvjetima ugovora, protivne ili sukladne odredbi članka 1024. stavka 3. i članka 345. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima;
2) Ima li banka - davatelj kredita (načelno) pravo na naknadu stvarne štete propisane člankom 1024. stavka 3. ZOO u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapana ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz članka 1024. ZOO, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava u fiksnom iznosu od iznosa ugovorenog kredita; 3) Je li sud u parničnom postupku radi utvrđenja ništetnosti odredbe prema kojoj je davatelj kredita ovlašten na iznos kredita obračunati naknadu za njegovu obradu sukladno svojoj odluci o naknadama, a kojeg je pokrenuo potrošač, dužan utvrđivati u svakom pojedinačnom postupku pretpostavke za nepoštenost pojedine ugovorne odredbe iz članka 96. stavak 1. i članka 99. ZZP/07 ili je ovlašten proglasiti ugovornu odredbu nepoštenom isključivo na temelju utvrđenja da se o takvoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da jedna strana određuje iznos naknade; 4) Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredbe članka 1115. Zakona o obveznim odnosima u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredbe članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ne podrazumijeva i mora se utvrđivati u svakom pojedinom slučaju?
3. Obrazlažući razloge važnosti revidentica ističe da o prva tri postavljena pitanja nema prakse revizijskog suda, dok praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena, a u odnosu na četvrto postavljeno pitanje istaknuto je da je protivno praksi revizijskog suda izraženoj u pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. travnja 2004.
4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženice.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da su prvo i treće postavljeno pitanje važni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je riječ o pitanjima o kojima postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova zato što je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nepodudarno s pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Županijskog suda Splitu, broj Gž- 1215/2020 od 24. veljače 2021., Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-311/2018 od 3. rujna 2018., Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-464/2019 od 24. rujna 2020., Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-86/18 od 28. ožujka 2019. i dr.
6. Stoga su u odnosu na ta pitanja ostvarene pretpostavke za dopuštenje revizije iz članka 385.a stavka 1. ZPP radi čega je riješeno kao u izreci na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 3. ZPP.
7. Za ostala pravna pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije uzima se, a u skladu s odredbom članka 389.b stavka 3. ZPP, da je u odnosu na njih prijedlog povučen.
Zagreb, 30. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
