Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž-35/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Diane Preglej, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužitelja M. A. /OIB:… / iz S. B., koga zastupa N. Š., odvjetniku iz Z., protiv tuženika H. o. k., d.o.o. za osiguranje /OIB:… / iz Z., koga zastupa I. P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu O., P. & P. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-142/2021-68 od 31. kolovoza 2022., ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-142/2021-75 od 7. studenog 2023., na sjednici održanoj 30. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-142/2021-68 od 31. kolovoza 2022., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 142/2021-75 od 7. studenog 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Ispravljenom prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju po osnovi naknade štete iznos od 48.991,02 kuna / 6.502,22 eura[1] sa zateznim kamatama od 17. kolovoza 2020. do isplate (stavak I. izreke) i naknaditi parnične troškove u iznosu od 28.930,00 kuna / 3.839,67 eura sa zateznim kamatama od 31. kolovoza 2022. (donošenja prvostupanjske presude) do isplate (stavak II. izreke).

2. Protiv presude žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999.,

1 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kuna za jedan euro

88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 88/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tuženik predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu 1.562,50 kuna.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu 48.991,02 kuna / 6.502,22 eura na ime naknade štete po osnovi odgovornosti odvjetnika, usmjeren protiv tuženika kao osiguratelja, sa zateznim kamatama i naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđene bitne povrede odredba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Ostalim žalbenim navodima o učinjenim bitnim povredama odredba parničnog postupka (članak 354. stavak 2. točka 11. i članak 354. stavak 1. ZPP-a) tužitelj dovodi u pitanje utvrđenja i pravna shvaćanja prvostupanjskog suda o primjeni materijalnog prava vezano za predmetni spor.

7. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika, odnosno da je odvjetnik M. T. iz S. B. imao sklopljen Ugovor o osiguranju od odgovornosti sa tuženikom kao osigurateljem (članak 44. stavak 1. Zakona o odvjetništvu /Narodne novine, broj: 9/1994., 117/2008., 50/2009., 75/2009., 18/2011., 126/2021., u daljnjem tekstu: ZO-a/).

8. Sporna je po tuženiku odštetna odgovornost njegova osiguranika, odvjetnika M. T. i opseg štete, utoliko što tuženik u žalbi tvrdi da tužitelj na kojem je teret dokazivanja nije dokazao visinu štete, niti uzročno posljedičnu vezu između zakašnjelog ulaganja prigovora na rješenje o ovrsi i nastale štete u iznosu 48.991,02 kuna.

9. Profesionalna odgovornost uopće pa tako i odgovornost odvjetnika, neovisno o tome temelji li se na povredi ugovora o zastupanju ili na deliktu uvijek je subjektivna, što znači da osiguratelj odvjetnika od odgovornosti, odgovara za štetu ako je odvjetnik skrivljeno povrijedio neko od pravila struke ili profesionalne etike (članak 7. ZO-a), odnosno nije upotrijebio profesionalna znanje i vještine, niti postupao s potrebnom pažnjom da bi postigao određeni cilj (pažnja dobrog stručnjaka - arg. članka 10. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., u daljnjem tekstu: ZOO-a/).

10. Dovođenjem u vezu neosporavanog iskaza tužitelja (list 212. – 213. spisa) sa materijalnim dokazima u spisu (Ugovor o izvođenju radova u građevini /list 5. spisa/, prijedlog za ovrhu d 28. kolovoza 2009. /list 6. – 7. spisa/, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-139/2009 /list 8. spisa/, žalbu nakon proteka roka i prijedloga za odgodu ovrhe od 11. lipnja 2010. /list 10. – 11. spisa/, pisana korespondencije između tužitelja i odvjetnika M. T. /list 12. – 13., opomena od 18. kolovoza 2006. / list 103. spisa/), iskazom odvjetnika M. T. saslušanog kao svjedoka (list 191. spisa) i odštetnim zahtjevom (list 17. spisa) kao jedini objektivni zaključak ostaje da je:

- tužitelj odvjetniku M. T. izdao punomoć za zastupanje vezano ugovorene radove na njegovoj kući sa tvrtkom K. d.o.o., u protuvrijednosti od 4.400,00 eura;

- odvjetnik M. T. kao kvalificirani punomoćnik tužitelja uputio 18. kolovoza 2006. opomenu izvođaču radova (K. d.o.o.) da u roku 3 dana počne s otklanjanjem nedostataka učinjenih prilikom polaganja kamena, na što da su i prije upozoravani jer da će u protivnom isti biti otklonjeni po novom izvođaču angažiranom po tužitelju, a sve u svrhu izbjegavanja troškova i štete kao posljedica sudskog rješavanja spora;

- odvjetnik M. T. savjetovao tužitelja da se ne podnosi tužba za naknadu štete protiv izvođača (K. d.o.o.), već da se čeka da izvođač tuži tužitelja;

- izvođač radova (K. d.o.o.) 28. kolovoza 2009. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, otpremnice / računa broj 2006/184 izdanog 18. kolovoza 2006. radi namirenja tražbine u iznosu od 24.711,19 kuna sa zateznim kamatama od 19. kolovoza 2006. do isplate i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu 2.061,80 kuna sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate (list 6. – 7. spisa);

- javni bilježnik 29. kolovoza 2008. izdao rješenje o vrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-138/2009 (list 8. spisa);

- odvjetnik M. T. kao punomoćnik tužitelja protiv rješenja o vrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-138/2009 izjavio 11. lipnja 2010. takozvanu izvanrednu žalbu koju je između ostalog temeljio na tvrdnjama o nezakonitoj dostavi rješenja o ovrsi, i prijedlog za odgodu ovrhe (list 10. – 11. spisa);

- odvjetnik M. T. u korespondenciji sa tužiteljem i odštetnom zahtjevu upućenom tuženiku 5. srpnja 2012. (list 17. spisa) priznao svoj propust (nepodnošenje prigovora protiv rješenja o ovrsi u zakonskom roku) i iskazao žaljenje te namjeru da će poduzeti sve što je moguće (list 17., 206. – 209. spisa);

- po izviješću Agencije od tužitelju na temelju osnove plaćanja (rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-138/2009) naplaćen iznos od 47.703,72 kuna (glavnica – 24.711,19 kuna + ovršni trošak – 2.680,45 kuna + kamate na glavnicu i trošak – 20.312,07 kuna /list 108. spisa/),

- i da po odvjetniku M. T. s obzirom na navode o nezakonitoj dostavi i propuštenom roku za podnošenje redovnog pravnog lijeka protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nije korištena mogućnost podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka iz članka 54. stavka 7. OZ/1996 iz razloga određenih člankom 421. stavkom 1. točkom 2. ZPP-a.

-

11. Prema tome, odvjetnik M. T. jest povrijedio pravila struke i nije upotrijebio profesionalna znanja i vještine, niti postupao s potrebnom pažnjom da bi postigao određeni cilj jer kao ovlašteni kvalificirani punomoćnik tužitelja (u ovršnom predmetu ovršenik), u zakonskom roku nije podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-138/2009 d 29. kolovoza 2008., na koji način bi spriječio nastupanje učinaka pravomoćnost i ovršnost tog rješenje ovrsi i provedbu ovrhe, i otvorio parnicu za razrješenje spora vezano za koji spor su mu bile poznate sve okolnosti, a na što upućuje i činjenica da je savjetovao tužitelju da ne podnosi tužbu protiv izvođača radova 2006. kad su nedostaci utvrđeni po stalnom sudskom vještaku, već da čeka da izvođač tuži tužitelja, a koje povrede pravila struke i izostanak potrebne pažnje imaju obilježja skrivljenog ponašanja i osiguranog slučaja prema odredbi članka 14., članka 15. i članka 18. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti odvjetnika u vezi s člankom 1045. stavkom 1. ZOO-a.

12. Nadalje, nije u pravu tuženik kada tvrdi da tužitelj „… nije na bilo koji način dokazao niti visinu a niti uzročno posljedičnu vezu između zakašnjelog ulaganja prigovora na rješenje o ovrsi i nastale štete u iznosu od 48.991,02 kn …“.

13. Dovođenjem u vezu Ugovora o izvođenju građevinskih radova d 14. lipnja 2006. (list 5. spisa) sa nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka M. D. dipl. ing. arh. od 6. rujna 2006. (list 194. – 200. spisa), nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Ž. Ž. dipl. ing. građ. od 1. veljače 2022. (list 268. – 276. spisa), iskazom svjedoka M. P. (list 189. spisa), uz nespornu činjenicu da je tužitelj izvođaču radova na osnovu nalaza i mišljenja vještaka M. D. uplatio 8. rujna 2006. i iznos od 2.952,00 kuna (list 107. spisa) kao jedini objektivni zaključak ostaje da je tužitelj platio izvođaču (K. d.o.o.) više od utvrđene vrijednosti radova i materijala (utvrđena vrijednost radova i materijala je iznosila 1.760,00 eura, a tužitelj platio izvođaču ukupno 1.791,79 eura /40,72% od ukupno ugovorene cijene/), a što znači da nije bio dužan platiti i iznos od 24.711,19 kuna sa zateznim kamatama od 19. kolovoza 2006. do isplate, koji iznos je naplaćen od tužitelja kao ovršenika na temelju rješenja o vrsi poslovni broj Ovrv-138/2009.

14. Naime, od ukupno ugovorene vrijednost radova i materijala (4.400,00 eura) tužitelj je prilikom potpisivanja Ugovora (14. lipnja 2006.) platio izvođaču K. d.o.o. protuvrijednost u kunama od 1.400,00 eura, a nakon što je po stalnom sudskom vještaku D. utvrđena vrijednost izvedenih radova i materijala (1.760,00 eura) i daljnji iznos od 2.952,00 kuna (8. rujna 2006.), odnosno podmirio svoje obveze prema izvođaču, tri godine prije pokretanja ovrhe.

15. Navedene nekompromitirane činjenice uz priloženu fotodokumentaciju (list 113. spisa) osnova su za zaključak da bi tužitelj, da je odvjetnik M. T. protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-138/2009 izjavio prigovor na pravno relevantan način u nastavku postupka po pravilima parničnog postupka, dokazao, kao što je to dokazao i u predmetnoj parnici, da je izvođač radova K. d.o.o. neosnovano od njega za materijal i radove zahtijevao isplatu daljnjeg iznosa od 24.711,19 kuna sa zateznim kamatama od 19. kolovoza 2006. do isplate i troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama.

16. Stoga se ne mogu prihvatiti navodi tuženika da tužitelj nije dokazao da bi uspio u sporu protiv K. d.o.o. da je redovni pravni lijek protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-138/2009 pravodobno podnesen, odnosno da pored plaćenog iznosa 1.791,79 eura izvođaču (K. d.o.o.) od ukupne ugovorene cijene radova i materijala u iznosu 4.400,00 eura, nije bio u obvezi platiti izvođaču i daljnji iznos od 24.711,19 kuna sa kamatama od 19. kolovoza 2006. do isplate.

17. Kako predmet spora nije naknada štete od izvođača radova, već od tuženika kao osiguratelja od odgovornosti odvjetnika M. T., to se promašenim ukazuju tvrdnje tuženika da je tužitelj mogao pokrenuti sudski postupak radi utvrđenja umanjene vrijednosti „izvedene stvari“ i na taj način „utvrditi i vratiti ovršeni iznos“. U konačnici, tuženik ispušta iz vida da je upravo odvjetnik M. T. savjetovao tužitelja da ne pokreće spor protiv izvođača radi umanjenja cijene i naknade štete, već da čeka da izvođač njega tuži. S tim u vezi pogrešno je i pozivanje tuženika na pravilo o doprinosu oštećenika vlastitoj šteti (članak 1092. ZOO-a).

18. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je pisani nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ž. Ž., dipl. ing. građ. od 1. veljače 2022., kojim su na temelju fotodokumentacije u spisu potvrđeni nedostaci utvrđeni 2006. po stalnom sudskom vještaku M. D. dipl. inž. arh., dostavljen strankama u prvoj polovici ožujka 2022. (list 286. spisa), da stranke u ostavljenom roku za očitovanje na nalaz i mišljenje nisu stavljale primjedbe, a niti na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 16. svibnja 2022. (list 289. spisa).

19. Budući da tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije iznosio prigovore i primjedbe na nalaz i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ž. Ž. dipl. ing. građ. od 1. veljače 2022., to je imajući u vidu sadržaj žalbenih navoda koji se odnose na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ž. Ž., dipl. ing. građ. od 1. veljače 2022. za zaključiti da tuženik u žalbi iznosi nove činjenice, osnovanost kojih ne može biti predmetom razmatranja u žalbenom stadiju postupka (članak 352. stavak 1. ZPP-a).

20. Nije sporno da je po osnovi plaćanja (pravomoćnog i ovršnog rješenja o vrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-138/2009) od tužitelja do lipnja 2012. prisilno naplaćen iznos od 47.703,72 kuna i da je taj iznos isplaćen tvrtki K. d.o.o., da je tužitelj u lipnju 2012. platio troškove zastupanja vezano za predmetni spor po računu broj 27/2011 odvjetnicima M. D. i I. D. Ž. u iznosu od 615,00 kuna (list 109. spisa), odvjetniku M. K. u iznosu od 625,00 kuna (list 110. spisa) i javnobilježničku naknadu u iznosu 45,00 kuna.

21. Dakle, nije u pravu tuženik kada tvrdi da tužitelj nije dokazao uzročno vezu između skrivljenog ponašanja njegovog osiguranika, odvjetnika M. T. i nastale štete, i visinu štete. Naprotiv, kako je navedeno, tužitelj jest dokazao kako uzročnu veze tako i visinu štete.

22. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo (članak 964. – 965. u vezi s člankom 1045. stavak 1., člankom 1046., člankom 1085. stavkom 1. ZOO-a i člankom 22. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti) kad je naložio tuženiku isplatiti tužitelju po osnovi naknade imovinske štete iznos od 48.991,02 kuna / 6.502,22 eura.

23. U prilog dvojnom iskazivanju iznosa novčanih obveza koje tuženik treba ispuniti tužitelju za napomenuti je da je prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj: 57/2022.) i Odluci o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj: 85/2022.) euro službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj (članak 13. Zakona) od 1. siječnja 2023. (točka II. stavak 1. Odluke), a novčani iznosi koji se moraju platiti ili obračunati preračunavaju se uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz članaka 4. i 5. Uredbe (EZ) br. 1103/97 (članak 14. Zakona), koji tečaj konverzije je određen na 7,53450 kuna za jedan euro (točka II. stavak 2. Odluke).

24. Neosnovano je po tuženiku i osporavanje tijeka zatezne kamate na iznos dosuđene imovinske štete. Naime, prema pravilima o popravljanju imovinske štete obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete (članak 1086. ZOO-a), što znači da je materijalno pravo vezano za tijek zatezne kamate pravilno primijenjeno, s obzirom da je tužitelju šteta nastala prije podnošenja predmetne tužbe (prije 17. prosinca 2012.) i da je tuženik dužan na dosuđeni iznos imovinske štete platiti tužitelju zateznu kamatu, u granicama postavljenog zahtjeva, od podnošenja tužbe (17. prosinca 2012.) do isplate (članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

25. I odluka o parničnim troškovima pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude, koju tuženik osporava podredno osporavanju odluke o glavnom tužbenom zahtjevu je pravilna u osnovi i visini (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, Tarifom o nagradama i naknadi troškova odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015./ i Zakonom o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 118/2018./).

26. Tuženiku nije priznat trošak žalbe jer nije uspio sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

27. Zaključno, ispitivanjem ispravljene presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-142/2021-68 od 31. kolovoza 2022. nisu utvrđeni žalbeni razlozi pobijanja po tuženiku, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 30. siječnja 2024.

Predsjednica Vijeća:

Diana Preglej, v.r.