Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž-3968/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Diane Preglej, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužiteljice I. C. D. C. /OIB: …/ iz O., koju zastupa J. S., odvjetnik iz Z., protiv prvotuženika J. P. /OIB: …/ iz Z., koga zastupa J. Š., odvjetnik iz Z., drugotuženice S. M. /OIB: …/ iz Z., trećetuženika M. A.1 /OIB: … iz K., četvrtotuženika M. A.2 /OIB: …/ iz Z., uz sudjelovanje I. B. /OIB: / iz P., kao umješača na strani tužiteljice, koga zastupa J. S., odvjetnik iz Z., radi predaje nekretnina u suposjed, odlučujući o žalbi prvotuženika J. P., žalbi drugotuženice S. M., trećetuženika M. A.1 i četvrtotuženika M. A. protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1392/2021-11 od 31. kolovoza 2022., na sjednici održanoj 30. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba prvotuženika J. P. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1392/2021-11 od 31. kolovoza 2022. pod stavkom I. izreke i dijelu stavka IV. izreke kojim je naloženo prvotuženiku J. P. naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 7.037,50 kn / 934,03 eura.[1]

II. Odbija se kao neosnovana žalba drugotuženice S. M., trećetuženika M. A.1 i četvrtotuženika M. A.2 , i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 1392/2021-11 od 31. kolovoza 2022. pod stavcima II. i III. izreke i dijelu stavka IV. izreke kojim je naloženo drugotuženici S. M. naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 7.037,50 kn / 934,03 eura, te solidarno trećetuženiku M. A.1 i četvrtotuženiku M. A.2 u ukupnom iznosu 7.037,50 kn / 934,03 eura.

III. Odbija se zahtjev drugotuženice S. M., trećetuženika M. A.1 i četvrtotuženika M. A.2 za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

1 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kuna za jedan euro

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom pod:

- stavkom I. izreke naloženo prvotuženiku J. P. predati tužiteljici u neposredni suposjed kao i ostalim zk. suvlasnicima dio predmetne nekretnine - čest. zem. 4273/1, k.o. Z., i to onaj dio u površini od 1808 m2 vidljiv na Skici sudskog očevida 16. svibnja 2016. sačinjenoj po sudskom vještaku geodetske struke F. V., označen slovima C-D-E-F-MN-O-P-G-H-I-J-C (dio od točke C do D u dužini od 29,26 m - dio od točke D do E u dužini od 35,42 m - dio od točke E do F u dužini od 4,65 m - dio od točke F do M u dužini od 15,94 m - dio od točke M do N u dužini od 1,16 m - dio od točke N do O u dužini od 0,97 m - dio od točke O do P u dužini od 25,13 m - dio od točke P do G u dužini od 9,39 m - dio od točke G do H u dužini od 2,57 m - dio od točke H do I u dužini od 11,45 m - dio od točke I do J u dužini od 35,43 m dio od točke J do C u dužini od 4,94 m);

- stavkom II. izreke naloženo drugotuženici S. M. predati tužiteljici u neposredan suposjed kao i ostali zk. suvlasnici dio predmetne nekretnine – čest. zem. 4273/1, k.o. Z., i to onaj dio u površini od 89 m2 vidljiv na Skici sudskog očevida od 16. svibnja 2016. sačinjenoj po sudskom vještaku geodetske struke F. V., označen slovima I-J-K-L-I (dio od točke I do J u dužini od 35,43 m

– dio od točke J do K u dužini od 2,14 m – dio od točke K do L u dužini od 7,67 m - dio od točke L do I u dužini od 28,78 m);

- stavkom III. izreke naloženo trećetuženiku M. A.1 i četvrtotuženiku M. A. 2 predati tužiteljici u neposredan suposjed kao i ostali zk. suvlasnicima dio predmetne nekretnine - čest. zem. 4273/1 k.o. Z., i to onaj dio u površini od 308 m2 vidljiv na Skici sudskog očevida od 16. svibnja 2016. sačinjenoj po sudskom vještaku geodetske struke F. V., označen slovima A-B-C-D-A (dio od točke A do B u dužini od 25,61 m dio od točke B do C u dužini od 10,85 m - dio od točke C do D u dužini od 29,26 m dio od točke D do A u dužini od 12,15 m),

- stavkom IV. izreke naloženo tuženicima naknaditi tužiteljici parnične troškove i to prvotuženiku J. P. u iznosu od 7.037,50 kn / 934,03 eura[2] , drugotuženici S. M. u iznosu o 7.035,50 kuna / 934,03 eura, solidarno trećetuženiku M. A.1 i četvrtotuženiku M. A.2 u iznosu od 7.037,50 kuna / 934,03 eura.

2. Protiv presude žale se prvo do četvrto tuženici iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022.,

2 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kuna za jedan euro

114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a) i predlažu preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda.

2.1. Drugo do četvrto tuženici zahtijevaju trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna.

3. U odgovoru na žalbu prvotuženika i žalbu drugo do četvrto tuženika, tužiteljica predlaže odbiti iste kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

3.1. Tužiteljica zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kuna.

4. Žalba su neosnovane.

5. Predmet spora je zahtjev za zaštitu vlasništva tužiteljice kao uknjižene suvlasnice nekretnine - čest. zem. 42731/1 k.o. Z., usmjeren protiv prvo do četvrtotuženika kao posjednika i neuknjiženih suvlasnika, na predaju u suposjed čest. zem. 42731/1 k.o. Z., u točno određenim dijelovima naznačenim u izreci prvostupanjske presude, koje svaki od prvo do četvrtotuženika drži u posjedu i zahtjev za naknadu parničnih troškova.

6. Na temelju rezultata raspravljanja prvostupanjski je sud zaključio da su nastupile pravne posljedice predložene predmetnim tužbenim zahtjevima u smislu pretpostavki određenih člankom 161. i člankom 162. u vezi s člankom 46. stavkom 2. i člankom 64. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 81/2015. - pročišćeni tekst, 94/2017. - ispravak, u daljnjem tekstu: ZVDSP-a) i otklonio je prigovore prvo do četvrto tuženika iz članka 163. ZVDSP-a.

7. Osporavajući prvostupanjsku presudu prvotuženik J. P. tvrdi da "…identitet predmetnog spora nije dostatno određen samom činjenicom što su određene površine i dimenzije sporne nekretnine, a da nije pobliže označena funkcija odnosno praktična svrha dijela sporne nekretnine …," da onaj dio nekretnine za koji se nalaže predaja drugotuženici S. M. i trećetuženiku M. A.1 predstavlja prilazni put koji vodi do ulaza u njihove kuće i garaže, da su on kao i ostali tuženici na temelju povijesti posjedovanja čes. zemlj. 42731/1 k.o. Z. dokazali sve odlučne činjenice "na temelju kojih počiva njihov zakonit temelj stjecanja prava vlasništva" i da je suprotno navodu prvostupanjskog suda ugovor koji je sklopio njegov prednik (P. M.) ovjeren.

8. Drugo do četvrto tuženice žalbene razloge zbog kojih pobijaju prvostupanjsku presudu vežu uz shvaćanje da po prvostupanjskom sudu nije dana valjana procjena mjerodavnosti za meritornu odluku iskaza svjedoka (N. Z., I. A.), a niti kupoprodajnog ugovora iz 1958. koji je sklopljen između M. P. i M. R. jer da je taj ugovor propisno ovjeren i da M. P. nije imao razloga sumnjati da bi sklopljeni ugovor u bilo kojem smislu bio manjkav s obzirom da je nekretninu kupio od tada upisanog vlasnika, te istovjetno kao i prvotuženik J. P. navodi da bi predajom nekretnine tužiteljici, izgubili pristupni put kući i garažama.

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se pozivaju žalitelji, a niti bitne povrede odredaba parničnog postupku na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevima iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja, koju je moguće ispitati.

10. Prvostupanjski je sud ispitao podneske, argumente i dokaze iznesene tijekom postupka, i za iste dao procjenu njihove mjerodavnosti za odluku, tako da niti sa tog aspekta nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a.

10.1. To što prvo do četvrto tuženici ocjenom dokaza i činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nisu zadovoljni, i što smatraju da je iz izvedenih dokaza trebalo prihvatiti samo ono što oni tvrdi i njihovo tumačenje istinitog, nije povrijeđeno niti jedno njihovo pravo.

11. Naime, iz rezultata raspravljanja i stanja spisa proizlazi:

- na čest. zem. 4273/1, površine 2205 m2, koja je upisana u zk. ul. 3810 k.o. Z. pod kulturom pašnjak, nitko od tuženika nije uknjižen suvlasnikom po novoj niti staroj oznaci čest. zem., tužiteljica je uknjižena kao suvlasnica u 6/96 dijela (list 37. - 40. spisa);

- prvo do četvrto tuženici nisu evidentirani niti u katastru kao posjednici čest. zem. 4273/1, već tužiteljica i ostali zemljišnoknjižni suvlasnici (list 41. spisa);

- u pravomoćno okončanoj parnici vođenoj u Općinskom sudu u Zadru pod poslovnim brojem P-2707/2005 (Gž-2893/2014) odbijen tužbeni zahtjev J. P. pokojnog M. (prvotuženika iz predmetne parnice) na utvrđenje da je dosjelošću stekao vlasništvo čest. zem. 4273/1 - pašnjak, površine 2215 m2 (predmetne čestice), između ostalog i zbog toga što J. P. ne posjeduje nikakvu ispravu na temelju koje bi mu pripadalo pravo na posjed čest. zem. 4273/1 k.o. Z., da M. P. (otac J. P. koji je preminuo 1968.) nije mogao kupiti 1959. susjedne nekretnine od M. J.1 jer takva osoba nije poznata obitelji J. (svjedokinji M. J.2 koja je rođena 1921. i koja je 1959. imala 28 godina), niti je bila evidentirana vlasnicom niti posjednicom i da iz avio snimki iz 1970., 1991. i 1997. proizlazi da nekretnina nije obrađivana (list 5. - 24. spisa);

- na očevidu (16. svibnja 2016.) uz nazočnost stranaka i vještaka F. V. dipl. ing. geod. identificirana je čest. zem. 4273/1 k.o. Z. i sačinjena skica posjedovanja po prvo do četvrto tuženicima (list 84. - 85. spisa);

- čest. zem. 4273/1 k.o. Z. formirana je 1973. od čes. zem. 4273, a ta čestica 1964. od čestica 3978/1 i 3980 k.o. A.;

- od 1983. na čest. zem. 4273/1 (predmetnoj) u katastru evidentirani kao posjednici današnji zk. vlasnici, među kojima nisu prvo do četvrto tuženici, a na temelju izjava posjednika i stanja na terenu;

- kao predmet kupoprodajnog ugovora između M. R. žene M. rođene J. iz A. i M. P. pokojnog Š. (oca prvotuženika J. P.) od 25. siječnja 1958. navode se čestice broj 3987/1, 3980, 3976., 3978, 4027/8 i 4027/8 k.o. A. (u daljnjem tekstu: Ugovor iz 1958.), odnosno nije navedena čes. zem. 3978/1;

- upis M. R. na navedenim čest. zem. na osnovi zapisnika o osnivanju zemljišne knjige broj 4136 ispravljen /Z-238/1983 od 25. svibnja 1983./ po prigovorima tadašnjih vlasnika, tako što su u ispravnom postupku u sklopu osnivanja zemljišne knjige na temelju rješenja suda od 13. travnja 1984. vlasnicima upisani I. S., A. B., Š. S. za 2/8 dijela, te D. S. i Z. C. po 1/8 dijela.

12. Mjerodavnim pravilima za zaštitu vlasništva pravom vlasničkom tužbu, kakva je predmetna, je propisano:

- vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari (članak 161. stavak 1. ZVDSP-a);

- vlasnik stvari da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed stvari, mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu (članak 162. stavak 1. ZVDSP-a);

- posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari /pravo na posjed/ (članak 163. stavak 1. ZVDSP-a) ili ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednog posjednika, koji ima pravo na posjed stvari, osim ako je posjed dobio posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga preda (članak 163. stavak 2. ZVDSP-a).

13. Pravilima o zaštiti suvlasništva je propisano da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s tim da predaju cijele stvari u posjed može od trećeg zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama (članak 46. stavak 2. ZVDSP-a);

14. Sagledavanjem okolnosti konkretnog slučaja u skladu sa navedenim materijalnim pravom, kao jedini objektivni zaključak, kako ga je formirao i prvostupanjski sud ostaje da tužiteljici koja je suvlasnica, ne posjednica čest. zem. 4273/1, površine 2205 m2, upisane u zk. ul. 3810 k.o. Z., pripada pravo zahtijevati od prvo do četvrto tuženika, koji tu česticu drže u posjedu, predaju u suposjed i da su je prvo do četvrto tuženici dužni tužiteljici predati u suposjed čest. zem. 4273/1, kako je to određeno stavcima I. – III. izreke prvostupanjske presude.

15. Suprotno shvaćanju žalitelja za odluku o predaji u suposjed čest. zem. 4273/1 k.o. Z. nije bilo potrebno, kako to navode žalitelji "pobliže označavati funkciju odnosno praktičnu svrhu" onih dijelova nekretnine koji predstavljaju prilazni put do kuće i/ili garaže. To iz razloga što predmet ovog spora nije posjedovna zaštita kojim bi pojedini suposjednici bili isključeni iz posjeda, utvrđenje suvlasničkih dijelova (suvlasništvo na čest. zem. 4273/1 k.o. Z. je podijeljeno po obujmu i kao takvo upisano u zemljišnoj knjizi), a niti razvrgnuća suvlasničke zajednice, već predaja u suposjed čest. zem. 4273/1 k.o. Z. tužiteljici kao zemljišnoknjižnoj suvlasnici, koju nesporno prvo do četvrto tuženici drže u posjedu.

16. Nadalje, kako za ovlaštenje u smislu prigovora iz članka 163. stavka 1. i 2. ZVDSP-a nije dovoljan takozvani putativni pravni posao (pravni posao za koji stranke smatraju da postoji i da je valjan, ali on to objektivno nije), kakav je Ugovor iz 1958., već pravni temelj prijenosa posjeda koji treba objektivno postojati i biti valjan, to nisu u pravu žalitelji kada tvrde da imaju pravo koje ih ovlašćuje na posjedovanje čest. zem. 4273/1 k.o. Z. i da zbog toga nisu dužni predati tužiteljici u suposjed čest. zem. 4273/1 k.o. Z., a koje vežu za činjenicu sklopljenog Ugovora iz 1958. između oca prvotuženika M. P. kao kupca i M. R. kao prodavatelja, koja činjenica je po njima "okosnica" za pravilno i zakonito rješenje predmetne pravne stvari.

17. Naime, pored činjenice da u Ugovoru iz 1958. sklopljenom između oca prvotuženika i M. R. nije navedena čes. zem. 3978/1, od koje je 1964. formirana čes. zem. 4273, a od te čestice 1973. predmetna čestica, da su kao posjednici predmetne čestice (4273/1 k.o. Z.) od 1983. na temelju rješenja Općinskog sekretarijata za upravne poslove Općine Z. broj 01/2-R-3032/1-1972, zk. izvatka 339/80, izjave posjednika i utvrđenog stvarnog stanja na terenu (Up-550/1983) posjednicima čes. zem. 4273/1 (predmetne) upisani I. S., B. A., Z. C., B. Š., I. Š., V. S., odnosno da su nastavno vršene promjene upisa posjedovnog stanja sve do 2015. u kojima nisu navedeni prvo do četvrto tuženici, niti njihovi pravni prednici, već tužiteljica i ostali zemljišnoknjižni vlasnici (V.1 , K., D., V. , C., C. i B.), kao jedini objektivni zaključak ostaje, kako ga je u biti formirao i prvostupanjski sud, da Ugovor iz 1958. nije objektivno valjan (neovisno o tome što je potpis na njemu ovjeren), da kao takav ne predstavlja "okosnicu" za pravilno i zakonito rješenje predmetne pravne stvari, i da se na tom i takvom Ugovoru ne može temeljiti odluke o prigovoru prvo do četvrto tuženika da nisu dužni predati tužiteljici u suposjed predmetnu česticu jer da na temelju Ugovora iz 1958. imaju pravo koje ih ovlašćuje na posjedovanje čes. zem. 4273/1 k.o. Z..

18. S obzirom na navedeno u prethodnoj točki obrazloženja, prvostupanjski je sud pravilno otklonio temeljiti presudu na iskazima N. Z. i I. A. i za svoju odluku u tom dijelu dao razloge (točka 10. obrazloženja prvostupanjske presude).

19. Nisu ostvareni žalbeni razlozi koje drugo do četvrto tuženici vežu uz shvaćanje da su ostvarene pretpostavke izvorno stečenog prava vlasništva (dosjelost) na tužiteljičinom suvlasničkom dijelu čes. zem. 4273/1 k.o. Z. jer da tužiteljica nije nikada vršila ovlasti na toj nekretnini (gradila, bila u posjedu, obrađivala zemlju i sl.), da slijedom toga ne polaže nikakva prava na istoj i da zbog toga nisu dužni predati tužiteljici u suposjed čes. zem. 4273/1 k.o. Z..

19.1. To iz razloga, a što drugo do četvrto tuženici očito ispuštaju iz vida, što se vlasništvo definirano kao stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakog drugog od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (članak 30. ZVDSP-a), a suvlasništvo kao vlasništvo više osoba na nekoj stvari tako da svakoj osobi pripada dio tog vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari (članak 36. stavak 1. ZVDSP-a) i što prema odredbi članka 159. u vezi s člankom 129. stavkom 1. ZVDSP-a (pravila o dosjelosti) do promjene vlasnika nekretnine može doći samo pod zakonom određenim pretpostavkama (za redovnu dosjelost - zakonit, istinit i pošten posjed kroz deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, za izvanrednu dosjelost - pošten posjed kroz dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja), a što znači da za pitanje promjene vlasnika na temelju zakona (dosjelosti) nije odlučno je li vlasnik gradio, posjedovao, obrađivao zemlju i sl., kao to navode drugo do četvrto tuženici, već je li oni koji se na dosjelost pozivaju imaju kvalitetu posjeda od osnove razlikovanja koje zavisi i dužina vremena posjedovanja.

20. Prema tome, kako su drugo do četvrto tuženice (i eventualno njihovi pravni prednici) od 1964. znali i mogli znati da čes. zem. 4273/1 k.o. Z. koju posjeduje nije njihova (zemljišnoknjižno, niti prema katastarskom stanju), u prilog čemu ide i činjenica da je stanje kao takvo potvrđeno 1983. na temelju izjava posjednika i utvrđenog stvarnog stanja na terenu, i potvrđivano do 2015., a nakon toga ostalo nepromijenjeno (drugo do četvrto tuženici a nit njihovi eventualni pravni prednici nisu evidentirani kao suvlasnici, a niti kao posjednici), to je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim prigovor drugo do četvrto tuženika o ispunjenim pretpostavkama stečenog prava vlasništva na čes. zem. 4273/1 k.o. Z. dosjelosti, zbog čega se suprotni navodi drugo do četvrto tuženika ne mogu prihvatiti.

21. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno prava kad je odlučio kao pod stavcima I. – III. izreke pobijane presude i za iste odluke dao jasne razloge koje se žalbenim navodima prvo do četvrto tuženika ne dovode u dvojbu.

22. Budući da prvo do četvrto tuženici nisu naveli konkretne povrede i propuste koje je po njima prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o troškovima, već su se samo pozvali na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijati, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o troškovima prvostupanjskog postupka ostaje neizmijenjena.

23. Drugo do četvrto tuženicima nisu priznati troškovi žalbe jer nisu uspjeli sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

24. Tužiteljici nije priznat trošak odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

25. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 1392/2021-11 od 31. kolovoza 2022. nisu utvrđeni žalbeni razlozi pobijanja po prvo do četvrto tuženicima, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I. i II., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak III. i IV.).

26. U prilog dvojno iskazanim iznosima novčanih obveza u drugostupanjskoj presudi, koje prvo do četvrto tuženici trebaju ispuniti tužiteljici za napomenuti je da je na snazi Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj: 57/2022.) i Odluka o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj: 85/2022.) prema kojem je euro službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj (članak 13. Zakona) od 1. siječnja 2023. (točka II. Odluke), a novčani iznosi koji se moraju platiti ili obračunati preračunavaju se uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz članaka 4. i 5. Uredbe (EZ) br. 1103/97 (članak 14. Zakona), koji tečaj konverzije je određen na 7,53450 kuna za jedan euro.

U Zagrebu 30. siječnja 2024.

Predsjednica Vijeća:

Diana Preglej, v.r.