REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj  Ovr-2227/2022

ex.Ovr-1859/2019

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Ireni Klisović u pravnoj stvari ovrhovoditelja A. B. d.d., O. …, Z., zastupana po

punomoćniku L. O. R., protiv ovršenice S. Š., O.

…, S., zastupana po punomoćniku S.

K., odvjetniku u S., radi ovrhe na nekretninama u vlasništvu ovršenika dana 30. siječnja 2024.

r i j e š i o  j e

I Određuje se prekid postupka do pravomoćnog okončanja predmeta koji se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem P-2467/2019.

II Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe se odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-2259/11 od 16.lipnja 2011. godine određena je ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika, a radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 880.933,28 kn /116.919,94 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi JB M. R. od 12. listopada 2010., a koje rješenje je doneseno na temelju Ugovora o kreditu broj 6110064378 zaključenog između H. A. A. B. d.d. i ovršenika, a koji ugovor koji je zaključen između ovršenika kao potrošača i ovrhovoditelja kao trgovca.

2. Rješenjem o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-4035/13 od 7. svibnja 2014. određena je ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika, a radi naplate tražbine ovrhovoditelja P. C. protiv ovršenika B. D. na nekretnini u

vlasništvu ovršenika, a koju tražbinu je otkupio B" K. d.o.o. Ugovorom o kupoprodaji plasmana br.2015-162.

3. Rješenjem o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-5996/16 od 23.svibnja 2017. godine određena je ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika, a radi naplate tražbine ovrhovoditelja E. C. C..

4. Ovršenik je kod ovog suda pokrenuo parnični postupak koji se vodi pod poslovnim brojem P-2467/2019, protiv ovrhovoditelja, radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu br.216-181/2007 od 25.srpnja 2007 i Sporazuma uz Ugovor o kreditu br. 216/2007 od 9. studenog 2015. u valuti švicarski franak, te je predložio odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja citiranog parničnog postupka.

5. 5. Iz navedenog se izvodi zaključak da se ovršenik nije odrekao sudske zaštite u konkretnom predmetu u smislu utvrđivanja ništetnosti navedenog ugovora.

6. Predmetni ugovor je potrošački ugovor je devizni ugovor u valuti CHF, u odnosu na koji je potrošač-ovršenik, pred ovim sudom pokrenuo parnicu radi utvrđenja istog djelomično ništetnim.

7. Ovrhovoditelj se usprotivio odgodi.

8. Praksa suda EU, USRH-a i VSRH-a jedinstvena je u zaključku da je sud u ovakvom slučaju dužan po službenoj dužnosti provjeriti nepoštenost ugovornih odredbi s obzirom da se radi o ovršnoj ispravi koja nije prošla sudsku kontrolu, a notorno je da je riječ o potrošačkom ugovoru čije su pojedine odredbe kolektivnim sporovima već utvrđene ništetnim. To potvrđuje i stav sa sastanka predsjednika GO županijskih sudova i GO VS RH održanog 11. ožujka 2022. u Z. pod brojem Su IV – 87/2022.

9. O obvezi suda da u ovršnom postupku po službenoj dužnosti ispita nepoštenost ugovora te sam utvrdi ništetnost sporne isprave ukazuje niz presuda suda EU pa tako presuda C-348/14, B. protiv B., presuda

C-415/11, A., presuda C-169/14, G. i presuda C-154/15, N. protiv

C. B. S., koje jasno navode kako ovršni sud mora poduzeti sve

mjere, ispitati nepoštenost i pretpostavke ništetnosti ugovora, pa i odrediti prekid ovrhe ako je to potrebno radi očuvanja učinkovitosti sudske zaštite potrošača.

10.Da je u ovakvim slučajevima nužno odgoditi ovrhu govori i praksa Suda EU koji u presudi broj C-407/18 od 26. lipnja 2019. iznio stajalište da je bitno uspostaviti ravnotežu između interesa ovršenika i ovrhovoditelja, a interes ovrhovoditelja neće biti narušen odgodom ovrhe. Dapače, u interesu je i ovrhovoditelja da se prestane s provedbom ovrhe i da ne nastaju novi troškovi koje će izvjesno morati snositi u konačnici upravo ovrhovoditelj. 11.Prema čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj

35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

12.Sud je pregledom spisa utvrdio da je ova ovrha pokrenuta na temelju ovršne JB sprave odnosno Ugovora naznačenog u izreci koji je

neposredno izvršiv JB akt. Navedena isprava predstavlja pravni

posao koji ima svojstva ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača.

13.Pregledom dokumentacije utvrđeno je da se radi o potrošačkom kreditiranju odnosno da je ovrhovoditelj nastupio kao trgovac, a ovršenik kao potrošač.

14.Pokretanju ovrhe na temelju predmetne ovršne isprave nije prethodio parnični ili drugi sudski postupak u okviru kojega je ispitana tražbina ovrhovoditelja već je predmetna ovrha pokrenuta izravno na temelju naznačenog JB akta, sklopljenog između trgovca i potrošača. Stoga je

potrebno izvršiti sudsku kontrolu.

15.U okviru prava EU zaštita potrošača uređena je DV 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim

ugovorima (dalje: Direktiva 93/13/EEZ).

16.Članak 3. st. 1. u vezi s čl. 2. točka a) Direktive 93/13/EEZ određuje da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora.

17.Odredba čl. 7. st. 1. Direktive 93/13/EEZ propisuje da u interesu potrošača i tržišnih konkurenata države članice osiguravaju da postoje primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koji prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima.

18.Spomenuta Direktiva 93/13/EEZ implementirana je u hrvatsko zakonodavstvo sukladno čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/2022, dalje:

ZZP).

19.Predmetni zakon nepoštene ugovorne odredbe definira i opisuje u člancima 53. i 54. ZZP-a, čija primjena prema čl. 44. ZZP-a nije isključena za ugovore o financijskim uslugama.

20.Članak 53. st. 1. ZZP-a tako navodi da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavak 2. istog članka dalje navodi da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

21.Članak 4. t. 21. ZZP-a dalje propisuje da je „potrošač“ svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok t. 34. propisuje da je „trgovac“ bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja nastupa u ime ili za račun trgovca.

22.Pregledom ovršne isprave - ugovora na kojemu tražbina temelji sud je utvrdio da stranke toga pravnog posla predstavljaju trgovca i potrošača u smislu čl. 4. ZZP-a. Sud je nadalje utvrdio isprave sadrže potencijalno nejasne odredbe koje je potrebno dodatno preispitati iz čega proizlazi mogućnost da bi predmetne odredbe mogle biti utvrđene kao nepoštene u smislu odredbi Direktive 93/13/EEZ i čl. 53. ZZP-a.

23.Navedeno predstavlja žalbeni razlog o kojem sud sukladno čl. 52. st. 1. Ovršnog zakona (NN broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016,

73/2017, 131/2020, dalje: OZ) nije ovlašten odlučivati u okviru ovršnog postupka, već je dužan uputiti ovršenika da pokrene parnicu radi utvrđivanja ovrhe nedopuštenom iz toga razloga.

24.Ovršenik izrekom ovog rješenja dobiva odluku temeljem koje je vidljivo da će ovaj sud neće postupati za vrijeme trajanja parnice u kojoj će biti odlučeno o ništetnosti Ugovora iz izreke ili nekih njegovih dijelova. Njegovi navodi u tužbi u bitnome trebali bi odgovarati definiciji nepoštene ugovorne odredbe iz Direktive 93/13/EEZ i ZZP-a.

25.Na temelju tako pokrenutog parničnog postupka sud bi trebao odgoditi ovaj postupak, no odredbu iz članka 65. OZ-a nije moguće primijeniti.

26.Odredbe OZ-a (konkretno čl. 65. OZ-a) ne omogućavaju odgodu provedbe ovrhe samo na temelju pokretanja parničnog postupka, već zahtijevaju i ispunjenje dodatnih pretpostavaka (vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško naknadive štete ili da je ovrha potrebna da bi se spriječilo nasilje), a za zaštitu prava ovršenika u slučaju da predmetni parnični postupak bude dovršen nakon ovršnog postupka predviđena je tek naknadna zaštita u vidu vođenja protuovrhe nakon dovršetka ovršnog postupka. U odnosu na postupak ovrhe na nekretnini treba istaknuti i da odredbe nacionalnog zakonodavstva ne pružaju mogućnost da se ovršeniku nakon dovršetka toga postupka i prodaje nekretnine u vlasništvo vrati nekretnina koja je bila predmet ovrhe, već je umjesto povrata predmeta ovrhe moguće potraživati isključivo naknadu nastale štete (odredbe čl. 62. st. 2. i 4. i čl. 110. OZ-a).

27.Slijedom navedenog, sud u okviru ovog ovršnog postupka nije ovlašten ispitati nepoštenost pojedinih odredbi akta koji predstavlja ovršnu ispravu, a isto nije ispitivano niti u okviru eventualnog drugog sudskog postupka koji je prethodio pokretanju ove ovrhe. Nepoštenost odredbi akta koji predstavlja ovršnu ispravu ispituje se u parničnom postupku pokrenutom od strane ovršenika, no odredbe nacionalnog zakonodavstva omogućuju da se ovrha provede neovisno o ishodu navedenog parničnog postupka.

28.Navedeno je protivno načelu djelotvornosti i cilju iz čl. 7. st. 1. Direktive 93/13/EEZ te predstavlja činjeničnu i pravnu situaciju u bitnome istovjetnu odluci Suda EU broj C-407/18 od 26. lipnja 2019. (predmet K. protiv A. B. d.d.).

29.Sud EU je u odluci C-407/18, donesenoj povodom zahtjeva za prethodnu odluku, u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog JB akta i da po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odredba nacionalnog prava čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije, konkretno Direktive 93/13/EEZ. Pritom je Sud EU odlučio da Direktivu 93/13/EEZ treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog JB akta,

nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

30.Sud EU u odluci C-407/18 dalje navodi da odgovarajuća i djelotvorna sredstva za sprječavanje daljnjeg korištenja nepoštenih odredbi u ugovorima koje trgovac sklapa s potrošačima moraju podrazumijevati odredbe koje omogućuju da se potonjima zajamči djelotvorna sudska zaštita, dajući im mogućnost da pred sudom osporavaju takav ugovor, uključujući i u stadiju njegova prisilnog izvršenja, i to u razumnim postupovnim uvjetima tako da za izvršavanje njihovih prava nisu propisani uvjeti koji pretjerano otežavaju ili u praksi onemogućavaju izvršavanje prava zajamčenih Direktivom 93/13/EEZ. Sud EU posebice navodi da naknadna zaštita u vidu novčane naknade štete nakon što bi ovrha već bila dovršena/provedena ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe, a što je suprotno cilju iz čl. 7. st. 1. Direktive 93/13/EEZ. Sud također napominje da preventivna kontrola nepoštenosti u vidu savjetovanja i informiranja potrošača od strane javnog bilježnika nije dovoljna da bi se osigurala djelotvorna zaštita zajamčena Direktivom 93/13/EEZ.

31.Prema tome, Sud EU je u odluci C-407/18 utvrdio da su odredbe nacionalnog zakonodavstva države članice EU, koje su u bitnome istovjetne odredbama OZ-a u vezi odgode ovrhe, protivne odredbama Direktive 93/13/EEZ.

32.Primjena nacionalnih odredbi koje ograničavaju mogućnosti odgode ovrhe i provedba ovrhe prije odlučivanja o postojanju nepoštenih odredbi u ovršnoj ispravi stoga bi bila protivna načelu djelotvornosti i odredbama Direktive 93/13/EEZ, tj. protivna odredbama prava EU.

33.Prema čl. 12. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, dalje: ZPP), kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Prema 213. st. 1. t. 1. ZPP-a sud će odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju.

34.Budući da sud sukladno postojećim zakonskih odredbama u okviru ovršnog postupka nije ovlašten ispitati nepoštenost pojedinih odredbi akta koji predstavlja ovršnu ispravu, a isto nije ispitivano niti u okviru eventualnog drugog postupka koji je prethodio pokretanju ove ovrhe, pretpostavka nastavka ovrhe je pravomoćno okončanje parničnog postupka kojega ovršenik već vodi protiv ovrhovoditelja radi utvrđenja ništetnosti nepoštenih odredbi u potrošačkom ugovoru. Navedeno u okviru ovog postupka tako predstavlja prethodno pitanje u smislu čl. 12. ZPP-a, o kojem ovršni sud nije ovlašten sam odlučiti.

35. Na temelju svega navedenog sud u ovom postupku nije ispitivao postojanje pretpostavaka za odgodu iz čl. 65. OZ-a već je izravnom primjenom prava EU (Direktive 93/13/EEZ) i vođen načelom djelotvornosti uz

primjenu odgovarajuće pravne norme koja nije u suprotnosti sa pravom EU odredio prekid ovrhe do dovršetka postupka u kojem se odlučuje o postojanju nepoštenih odredbi u Ugovoru o kreditu.

36.Za naglasiti je, da unatoč činjenici da sudska praksa nije neposredni izvor prava, ovakav stav zauzeli su i ŽS u S. B. u

predmetu poslovnog broja Gž Ovr-357/22 i ŽS u V. u

odluci posl. br. Gž Ovr-146/23.

37.Slijedom navedenog odlučeno je kao izreci rješenja.

U Splitu, dana 30. siječnja 2024.

Sudac:

Irena Klisović

v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA: Ovrhovoditelju po punomoćniku

Ovršeniku po punomoćniku