REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3179/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CB, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (nasljednice iza pok. JB, OIB [osobni identifikacijski broj]), koju zastupa punomoćnik Zoran Zović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ST-STILLES d.o.o. u stečaju, Split, Stepinčeva 2, OIB 84305925032, koga zastupaju punomoćnici Mihael Acalinović i Ivan Acalinović, odvjetnici u Visu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3897/2022-2 od 21. ožujka 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-633/2021-7 od 22. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 30. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3897/2022-2 od 21. ožujka 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-633/2021-7 od 22. kolovoza 2022.
2. Tužiteljica je predložila da joj se dopusti podnošenje revizije u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
„Je li drugostupanjski sud time što je odbio žalbu tužiteljice s obrazloženjem: „U konkretnom slučaju u stečajnom postupku nad stečajnom masom... nije utvrđeno da postoji takav višak (višak pri završnoj diobi,opp.), niti tužiteljica ima pravo tražiti plaćanje toga viška od tuženika.“, a kod činjenice da je stečajna upraviteljica odbila tražiti od tog istog tuženika da vrati novac u stečajnu masu iako je iz podataka toga stečajnog spisa matematički jasno da bi bio utvrđen višak u stečajnom postupku koji bi joj morao biti predan, povrijedio pravo vlasništva tužiteljice na novčani višak na kojeg ukazuje matematički izračun u svezi s pravom na legitimna očekivanja koja prava proizlaze iz odredbe čl. 285. Stečajnog zakona u svezi s odredbom članka 124. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima i s tim u svezi s odredbom članka 120. st. 1. zakona o obveznim odnosima?“.
3. Predlagateljica navodi da je riječ o pitanju koje je važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, jer da se radi o pravnoj praznini. Smatra da su sudovi dužni protumačiti odredbu čl. 285. Stečajnog zakona, jer da su u nekim drugim situacijama u kojima nije riječ o pravnim prazninama zauzeta pravna shvaćanja, pa tako ukazuje na zaključak pod točkom 5. sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019. (koji se odnosi na pozivanje nasljednika da preuzme parnični postupak).
4. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica zahtijeva isplatu iznosa za koji smatra da je trebao pripasti njezinom predniku, kao jedinom imatelju poslovnih udjela u društvu Dekotapet d.o.o., a nakon završne diobe u stečajnom postupku.
7. Sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev odbio zaključivši da tužiteljica nije aktivno legitimirana na podnošenje tužbe kojom bi od tuženika mogla zahtijevati isplatu iznosa koji je Stečajna masa iza Dekotapet d.o.o. u stečaju podmirila za tuženika. Smatra da jedino Stečajna masa iza Dekotapet d.o.o. u stečaju može ostvarivati pravo na povrat prema tuženiku. Sud drugog stupnja je ocijenio da je pravilno tužbeni zahtjev odbijen, jer u konkretnom slučaju u stečajnom postupku nad stečajnom masom iza Dekotapet d.o.o. u stečaju nije utvrđeno da postoji višak, a niti tužiteljica ima pravo tražiti plaćanje viška od tuženika.
8. Postavljenim pitanjem tužiteljica, polazeći od drugačijeg utvrđenja (glede postojanja viška) od onoga na kojem se temelji drugostupanjska presuda ukazuje na povredu prava vlasništva u vezi s legitimnim očekivanjima.
9. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da o odgovoru na postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu. Tužbeni zahtjev je odbijen ne samo zato što nije utvrđeno da višak postoji, već i zbog nedostatka aktivne legitimacije. Tužiteljica glede postojanja viška polazi od drugačijeg utvrđenja od onoga na kojem se temelji pobijana presuda, a u odnosu na drugi razlog odbijanja tužbenog zahtjeva (aktivnu legitimaciju) ne postavlja odgovarajuće pitanje. Konačno, sve kada bi se i prihvatilo da o pitanju, kako ga je tužiteljica postavila, ovisi odluka u ovom sporu, u prijedlogu nisu navedeni odgovarajući razlozi važnosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
10. Imajući u vidu sve izneseno, ocijenjeno je da postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
11. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pitanje odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a (točka I. izreke).
12. Budući da predlagateljica u sadržaju postavljenog pitanja ukazuje na povredu temeljnog ljudskog prava (prava vlasništva) zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, dopuštenost prijedloga je razmatrana i prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
13. Vijeće revizijskog suda je ocijenilo da odluke nižih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne, niti očito nerazumne, te da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
14. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odbaciti i odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.
Zagreb, 30. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
