REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4205/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EKO-MIKS d.o.o., Zaprešić, Maršala Tita 134, OIB: 89696420002, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Škunca, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Suić & Škunca d.o.o., Zagreb, Domagojeva 14, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Cvitković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Cvitković & Devide d.o.o., Zagreb, Budmanijeva 5, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2205/2023-2 od 23. kolovoza 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2408/19 od 18. travnja 2023., u sjednici održanoj 30. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na prvo postavljeno pitanje.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na drugo postavljeno pitanje.
III. Odbija se prijedlog tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2205/2023-2 od 23. kolovoza 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2408/19 od 18. travnja 2023.
2. U odgovoru na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije tuženik se protivi navodima prijedloga te predlaže da se prijedlog odbaci kao nedopušten, uz naknadu troškova postupka.
3. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 639.638,99 EUR / 4.819.360,00 kuna sa zateznom kamatom (stavak I. izreke), dok je u stavku II izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 169.599,86 EUR / 1.277.850,15 kuna, a u točki III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 96.124,50 EUR / 724.250,05 kuna.
4. Presudom suda drugog stupnja u stavku I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke te u dijelu točke II. izreke za iznos od 782.600,00 kuna (103.868,87 EUR). U stavku II. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu točke II. izreke na način da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 495.250,15 kuna (65.730,99 EUR) kao neosnovan. Prema stavku III. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki III. izreke, dok je u stavku IV. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 14.992,32 EUR / 112.959,66 kuna, kao neosnovan.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena dva pitanja za koja predlagatelj smatra da su važna te su izloženi razlozi u odnosu na prvo postavljeno pitanje (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1404/83 od 25. siječnja 1984. i Rev-x 966/14-2 od 3. veljače 2016.), zbog kojih tužitelj smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
6. U odnosu na prvo pitanje valja reći da nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je prvo postavljeno pitanje pitanje činjenične naravi i odgovor na tako postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, a niti je o tom pitanju u odlukama na koje se predlagatelj poziva izraženo suprotno shvaćanje koje bi opravdavalo intervenciju revizijskog suda. Stoga pozivanje predlagatelja na presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao razlog važnosti postavljenog pitanja, ne opravdava važnost naznačenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer su te odluke donesene u drugačijoj pravnoj i činjeničnoj situaciji.
7. Pritome pozivanje predlagatelja na presudu suda prvog stupnja poslovni broj P- 2234/11 ne predstavlja određeno izloženi razlog koji bi opravdavao intervenciju revizijskog suda. Naime, prvostupanjske odluke ne predstavljaju razlog važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 385.a ZPP. Tek pravno shvaćanje izraženo u drugostupanjskim odlukama (kao i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava) eventualno, u slučaju njihove međusobne nepodudarnosti, zahtjeva intervenciju revizijskog suda radi ujednačavanja prakse u postupku povodom prijedloga za dopuštenje revizije i postupku revizije.
8. U odnosu na drugo postavljeno pitanje valja reći da je ovaj sud utvrdio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih predlagatelj smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
8.1. S tim u vezi valja naglasiti kako pravno pitanje i navođenje razloga zbog kojih predlagatelj smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni čine cjelinu, pa samo pravno pitanje bez navođenja razloga zbog kojih je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu nije dovoljno za dopuštenost revizije odnosno nema uvjeta za ujednačavanje sudske prakse.
8.2. Naprotiv, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
9. Slijedom navedenog, valjalo je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo pitanje odbiti pozivom na odredbu čl. 396.a st. 1. ZPP, a u donosu na drugo pitanje odbaciti na temelju odredbe čl. 396.b st. 2. ZPP i riješiti kao u izreci ove odluke.
10. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o trošku koji nije nužan za ovaj postupak (čl. 155. ZPP).
Zagreb, 30. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
