REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2466/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. H., iz K., OIB ..., koju zastupa punomoćnik J. V., odvjetnik u P., protiv tuženika „O. B.“ d.d. iz Z., OIB ..., koju zastupa G. V., odvjetnik u P., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-95/2023-2 od 9. veljače 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu broj P-389/2022-6 od 27. listopada 2022. (pravilno od 22. studenoga 2022.), u sjednici održanoj 30. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-95/2023-2 od 9. veljače 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu broj P-389/2022-6 od 27. listopada 2022. (pravilno od 22. studenoga 2022.).
2. Prijedlog je podnesen radi više pravnih pitanja koja tuženik smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase: „1. Je prilikom izračuna preplate s osnova ništetnosti odredaba valutne klauzule u CHF u ugovorima o kreditu potrebno uračunati i negativne razlike valutnog tečaja odnosno je li prilikom izračuna preplate potrebno uzeti u obzir i mjesece u kojima je tužitelj uplatio manje nego što bi morao platiti da se primjenjivao početni tečaj tj. razlike nastale uslijed plaćanja mjesečnih anuiteta prema tečaju koji je bio niži od početnog tečaja CHF koji se primjenjuje u slučaju ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli u CHF?
2. Ima li se prigovor tuženika na nalaz i mišljenje vještaka istaknut u smislu da je prilikom izračuna preplate s osnova ništetnosti odredaba valutne klauzule u CHF u ugovorima o kreditu potrebno uračunati i negativne razlike valutnog tečaja odnosno da je prilikom izračuna preplate potrebno uzeti u obzir i mjesece u kojima je tužitelj uplatio manje nego što bi morao platiti da se primjenjivao početni tečaj tj. razlike nastale uslijed plaćanja mjesečnih anuiteta prema tečaju koji je bio niži od početnog tečaja CHF koji se primjenjuje u slučaju ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli u CHF, cijeniti kao prigovor prijeboja tuženika i je li takav prigovor u zastari?“.
3. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) tuženik je ukazao na više odluka revizijskog suda i viših sudova.
4. Uz navedena pitanja tuženik se u prijedlogu pozvao i na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
6. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
7. Pobijanom presudom utvrđena je ništetnost odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici preplaćene anuitete. Nije prihvaćen prigovor tuženika koji se odnosio na uračunavanje negativne razlike za razdoblje kada je tečaj bio niži od početnog, jer je ocijenjeno da je nastupila zastara.
8. Tuženik je predložio da mu se dopusti podnošenje revizije u odnosu na pravna pitanja koja se odnose na uračunavanje negativne razlike za razdoblje kada je tečaj bio niži od tečaja po kojem je kredit isplaćen i općenito pitanje glede zastare. U prijedlogu navodi da su sudovi „pogrešno cijenili tuženikov prigovor na provedeno vještačenje kao prigovor prijeboja, jer da „takav prigovor prijeboja nikada nije istaknuo u postupku“, budući da je za „takav prigovor potrebno da bude postavljen jasan zahtjev za prijebojem i to na razumljiv, jasan, određen i precizan način“.
9. Revizijski sud je u odluci broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. (odlučujući o reviziji u predmetu u kojem je bilo sporno treba li preplaćene iznose po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita), naveo: „...kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju, stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.“ U navedenoj odluci je, nadalje, izraženo sljedeće pravno shvaćanje: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."
10. Imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje revizijskog suda i ranije citirane navode predlagatelja (točka 8. ovog obrazloženja), vijeće revizijskog suda je, postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP-a, ocijenilo da o postavljenim pitanjima ne ovisi oduka ovom sporu te da, stoga, u ovom predmetu nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije.
11. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a te je riješeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
12. Prijedlog je podnesen i u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a, pri čemu predlagatelj nije određeno naznačio koje temeljno ljudsko pravo mu je povrijeđeno, niti je učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno kakvo temeljno ustavno i konvencijsko pravo.
13. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je isti koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP-a odbaciti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 30. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
