Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Kž-536/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. H., zbog kaznenog djela protiv života i tijela- teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi optuženika i Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj:K- 82/2014. od 10. lipnja 2020, u javnoj sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2024. u nazočnosti branitelja optuženika, Lj. P. V., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog B. H., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi B. H. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11, zbog kojeg je presudom prvostupanjskog suda proglašen krivim, na temelju odredbe članka 118. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te mu se na temelju odredbe članka 57. KZ/11 izriče uvjetna osuda te se određuje da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. Žalba državnog odvjetnika te u preostalom dijelu žalba optuženog B. H. odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi B. H., zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, te je na temelju odredbe članka 118. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 dalje u tekstu ZKP/08) optuženi B. H. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 u iznosu od 1.024,00 kuna i iz točke 6. ZKP/08 u paušalnoj svoti od 800,00 kuna, sve to u korist proračunskih sredstava suda u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

3. Na temelju odredbe članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećeni I. M. se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete upućuje na ostvarivanje u parnici.

4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi putem branitelja Lj. P. V., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je branitelj optuženika zatražio obavijest o sjednica vijeća, kojoj je pristupio, dok uredno pozvani optuženik i zamjenik Županijskog državnog odvjetništva sjednici vijeća nisu pristupili, ali je branitelj optuženika izjavio da se sjednica može održati bez njegovog branjenika.

5. Protiv navedene presude žalbu je podnio i državni odvjetnik zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne stroža kazna.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Žalba optuženika je djelomično osnovana, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

9. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

9.1. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 jer da je pri donošenju presude nepravilno primijenio odredbe Zakona o kaznenom postupku, a što je utjecalo na presudu, a iz razloga da je prvostupanjski sud u ovom kaznenom predmetu donio presudu 10. lipnja 2020., a pisani otpravak presude izradio je protekom gotovo dvije godine od objave presude, čime da je prekoračio sve rokove iz članka 458. ZKP/08.

9.2. Naime, odredbom članka 458. stavak 1. ZKP/08 propisano je da se objavljena presuda mora napisati i otpremiti u roku od mjesec dana nakon objave, a taj rok da se produljuje za 15 dana ako je rasprava trajala dulje od 3 dana uzastopno, odnosno, za još 15 dana ako je rasprava trajala dulje od 8 dana i nije morala iznova početi.

9.3. Točno je da je prvostupanjski sud u ovom predmetu donio presudu 10. lipnja 2020. a da je pisani otpravak presude otpremljen nakon proteka više od dvije godine, međutim, na taj način prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 jer takova povreda nije utjecala na presudu.

9.4. Zbog navedenog nije osnovan žalbeni prigovor optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

10. Nadalje, nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10.1. To iz razloga što je prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice, kada je utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.

10.2. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu optuženika u kojoj poriče učin kaznenog djela, navodeći da nije udario oštećenika, već da je oštećenik, pao sa bicikla što je razlog zbog čega je oštećeni zadobio ozljedu.

10.3. Suprotno navodima optuženika iskazuju oštećenik i svjedok T., navodeći da ih je optuženik presreo sa vozilom tako da je oštećenik morao stati, nakon čega je optuženik oštećeniku opalio šamar i uzeo njegov bicikl te ga stavio u vozilo. Nakon toga oštećenik je naveo da je krenuo za njim, i kada je došao na pola puta od mjesta gdje ga je optuženik "ispljuskao", vidio je kako optuženik ide prema njemu i tada ga je zatvorenom šakom više puta udario u predjelu glave dok se on branio rukama, a u jednom trenutku je kleknuo na pod, nakon čega ga je optuženik još par puta udario te je potom otišao.

10.4. Iskaz oštećenika potvrdio je u cijelosti i svojedok T., dok iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka proizlazi da je oštećenik u inkriminiranom događaju zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma nosnih kostiju s pomakom, a koju ozljedu je oštećenik zadobio od jednog udarca tupo tvrdim objektom ili predmetom u području nosa a koji udarac je bio vrlo jakog intenziteta, najvjerojatnije zatvorenom šakom iz lijeva prema desno. Pri tome je naveo da oštećenik navedenu ozljedu nije mogao zadobiti padom sa bicikla, jer bi u tom slučaju bile prisutne i druge ozljede u smislu oguljotine u području nosa, a takav prijelom nosnih kostiju sa pomakom pri padu na tlo ne može nastati bez posljedica za kožu, odnosno, u medicinskoj dokumentaciji da nisu bile opisane oguljotine ili rane, zbog čega je mehanizam nastanka ozljede u smislu pada sa bicikla, isključen.

10.5. Nadalje, ispitani svjedoci F., M., K. i M., potvrdili su obranu optuženika navodeći da su vidjeli da je oštećenik pao sa bicikla, međutim, prvostupanjski sud iskaze tih svjedoka nije prihvatio, smatrajući ih usmjerene na otklanjanje kaznene odgovornosti optuženika, dok je prihvatio iskaz oštećenika i svjedoka T. jer su njihovi iskazi potvrđeni kako materijalnom dokumentacijom, tako i sudsko medicinskim vještačenjem.

11. Stoga, obzirom da je ispravno prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenika i svjedoka T. te nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka, koji je potvrdio iskaz ispitanog oštećenog i svjedoka T., ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice, kada je utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo upravo na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude i za takova svoja utvrđenja u pobijanoj presudi dao je valjane i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Zbog navedenog nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Međutim, u pravu je optuženik kada tvrdi da mu je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu, dok nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je optuženiku trebalo izreći strožu kaznu.

14. Prilikom izbora vrste i mjere kazne, prvostupanjski sud je optuženiku kao olakotno cijenio da je otac malodobnog djeteta, protek vremena od počinjenja kaznenog djela, dok mu je kao otegotno cijenio dosadašnju osuđivanost zbog kaznenih djela s elementima nasilja, te ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, smatrajući da će se takvom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja.

15. Optuženik u žalbi ističe da je kazneno djelo za koje ga je prvostupanjski sud proglasio krivim počinio prije deset godina, u vrijeme kada je imao 25 godina, a posljedica djela da je neznatna, da je otac malodobnog djeteta te da je kazna zatvora na koju je osuđen ekstremno stroga.

15.1. Državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika, a da je podcijenio otegotne okolnosti, odnosno, činjenicu da je optuženik do sada višestruko osuđivan zbog kaznenih djela, te da je kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci na koju je optuženik osuđen presudom prvostupanjskog suda, neadekvatna za postizanje svrhe kažnjavanja, obzirom da je izostala ona vrsta društvenog prijekora optuženiku o neprihvatljivosti njegovog postupanja prema drugoj osobi koji bi trebao biti jedan od najviših vrijednosti društvenog i pravnog poretka te ista treba djelovati u većoj mjeri destimulirajuće za eventualno druge počinitelje ovakve vrste kaznenih djela te u suprotnosti sa težinom i društvenom opasnosti predmetnog kaznenog djela.

15.2. Međutim, u pravu je optuženik kada tvrdi da je kazna na koju je osuđen presudom prvostupanjskog suda prestrogo odmjerena kazna. Naime, prvostupanjski sud je ispravno vodio računa o svim olakotnim okolnostima na strani optuženika, međutim, u odnosu na otegotne okolnosti prvostupanjski sud nije vodio računa da je od posljednje presude kojom je optuženik proglašen krivim prošlo gotovo deset godina. Prema izvatku iz kaznene evidencije proizlazi da je optuženik osuđen posljednji puta presudom Općinskog suda u Čakovcu koja je postala pravomoćna 30. prosinca 2014., te je osuđen zbog kaznenog djela iz članka 217. stavak 1. točka 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te mu je potom izrečena uvjetna osuda te je utvrđeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine ne počinio novo kazneno djelo. Sukladno Zakonu o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji (NN 143/2012, 105/2015, 32/2017, 53/2022), prema članku 19. navedenog Zakona protekom tri godine od dana isteka roka provjeravanja kod uvjetne osude, nastupa rehabilitacija te se sukladno tome optuženik ima smatrati neosuđivanom osobom. Stoga, s obzirom na navedeno kako se optuženik od 2020. ima smatrati neosuđivanom osobom, ocjena je ovoga drugostupanjskog suda da će se kaznom zatvora u trajanju od osam mjeseci, a potom izrečenom uvjetnom osudom na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja, jer upravo ovakvu kaznu s obzirom na utvrđene okolnosti relevantne za individualizaciju kazne, smatra primjerenom ovaj drugostupanjski sud, zbog čega je žalbu optuženika u tom dijelu trebalo prihvatiti a žalba državnog odvjetnika u tom dijelu nije osnovana.

16. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP/08 te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 486. ZKP/08.

U Zagrebu 30. siječnja 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše, v.r.