REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 68 Pž-4059/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza BLATO d.d. u stečaju, OIB 60549829282, Dubrovnik, Zlatni potok 11, kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Arapović, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika MARKA ŽUVELE, OIB 92815212663 (ranije vlasnik ugostiteljskog obrta Pansion „Prigradica“, Blato, Prigradica bb), radi isplate iznosa od 23.590,22 eura / 177.740,50 kuna, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude u točkama I. i III. izreke Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-94/2022 od 19. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-94/2022 od 19. listopada 2023., u točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Sandre Marinović, Blato, Ulica 85. br. 18, pod poslovnim brojem Ovrv-24/2018 od 14. svibnja 2018. i prihvaća tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku Marku Žuveli, ranije kao vlasnik ugostiteljskog obrta Pansion „Prigradica“, Blato, Prigradica bb, OIB 92815212663 namiriti tražbinu tužitelju Stečajna masa iza Blato d.d. u stečaju, Dubrovnik, Zlatni potok 11, OIB 60549829282 u iznosu od 23.590,22 eura / 177.740,50 kuna sa zateznom kamatom kako slijedi: na iznos od 2.073,79 eura / 15.625,00 kuna od 16. veljače 2015., na iznos od 2.073,79 eura / 15.625,00 kuna od 15. travnja 2015., na iznos od 2.073,79 eura / 15.625,00 kuna od 24. lipnja 2015., na iznos od 2.073,79 eura / 15.625,00 kuna od 5. studenog 2015., na iznos od 2.073,79 eura / 15.625,00 kuna od 24. siječnja 2016., na iznos od 2.073,79 eura / 15.625,00 kuna od 16. svibnja 2016., na iznos od 2.073,79 eura / 15.625,00 kuna od 21. rujna 2016., na iznos od 2.073,79 eura / 15.625,00 kuna od 6. prosinca 2016., na iznos od 2.073,79 eura / 15.625,00 kuna od 7. ožujka 2017., na iznos od 2.073,79 eura / 15.625,00 kuna od 5. lipnja 2017., na iznos od 2.073,79 eura / 15.625,00 kuna od 5. siječnja 2018., sve do isplate i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te da nadoknadi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 772,55 eura / 5.820,76 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i koja na taj iznos teče od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, sve u roku od 8 dana. U točki II. izreke djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog Javnog bilježnika Sandre Marinović, Blato, Ulica 85. br. 18, pod poslovnim brojem Ovrv-24/2018 od 14. svibnja 2018., i odbijen tužbeni zahtjev i to u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju predvidivi trošak u iznosu 253,83 eura / 1.912,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom. U točki III. izreke naloženo je tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.936,39 eura / 29.658,75 kuna.
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud utvrdio kako su stranke bile u ugovornom odnosu zakupa temeljem odredbe čl. 519. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Prvenstveno rukovodeći se iskazom tuženika na glavnoj raspravi koji je naknadno potvrdio da su stranke bile u ugovornom odnosu - zakupu upravo u utuženom periodu i da nije platio dužnu zakupninu prema sklopljenom ugovoru jer nije imao novčanih sredstava, prihvatio je tužbeni zahtjev kao osnovanim, kao u točki I. izreke. Odluka o troškovima javnog bilježnika temelji se na čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11 i 114/12), dok se odluka o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: OT).
3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude u točkama I. i III. izreke, zbog svih žalbenih razloga. U bitnom navodi kako se prvostupanjska presuda ne može ispitati čime sadržajno upire na bitnu povredu odredaba iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP). Navodi da je sud trebao obrazložiti zašto nije saslušao stečajnog upravitelja s kojim je usmeno dogovarao međusobna prava i obaveze. Ponavlja kao i tijekom postupka da je napustio zakupljeni prostor 31. siječnja 2017., i tada su stranke utvrdile dugovanje u iznosu od 128.000,00 kn, a kako je izvršio uplatu iznosa od 10.000,00 kn to dugovanje zapravo iznosi 118.00,00 kn. Nakon prestanka zakupnog odnosa tuženik je nastavio nadzirati poslovni prostor te je postignut dogovor da će mu se to uračunati u dugovanje. Žali se na odluku o troškovima postupka jer smatra da je pogrešna odluka o glavnoj stvari. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti je.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu, u pobijanom dijelu, u granicama žalbenih razloga sukladno odredbama čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna.
6. Iako žalbenim navodima tuženik osporava pravilnost odluke iz razloga jer sud nije dao razloge zašto nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka Merice Žuvela, kako je određeno na pripremnom ročištu, te stečajnog upravitelja koji ne želi dati iskaz, (tako obrazloženo u odluci), potrebno je navesti da nakon iskaza tuženika, bitne činjenice među strankama nisu više bile sporne, pa time što prvostupanjski sud u obrazloženju nije dao razloge zašto nije izveo dokaz saslušanjem Merice Žuvela i stečajnog upravitelja čime je počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, nije od utjecaja na pravilnost odluke o osnovanosti zahtjeva i ovaj sud je primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a potvrdio prvostupanjsku odluku.
7. Razlozima svoje žalbe tuženik nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja i ocjenu prvostupanjskog suda. Iako u žalbi osporava potraživanje nakon siječnja 2017., ponavljajući u žalbi tvrdnju da je napustio poslovni prostor 31. siječnja 2017. (tužitelj traži neplaćene iznose zakupnine od 12. mjeseca 2014. pa do 12. mjeseca 2017. računi su izdani za razdoblja od 3 mjeseca - list spisa 7.-17.), tijekom postupka tuženik nije pružio dokaze da je napustio poslovni prostor u siječnju 2017. godine. Tuženik u žalbi zanemaruje činjenicu da je u svom usmenom iskazu na ročištu decidirano iskazao i potvrdio da je bio u zakupu poslovnog prostora upravo u utuženom razdoblju.
8. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i to odredbe čl. 519. i čl. 65. st. 1. ZOO-a te su pravilno određene zakonske zatezne kamate, u visini i tijeku na ugovorni odnos stranaka.
9. Odluka o parničnom trošku ispitana je kako kvalitativno u odnosu na osnovu dosuđenog troška u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i kvantitativno u smislu odredbe iz čl. 155. ZPP-a u odnosu na visinu dosuđenih troškova. U obrazloženju odluke o parničnom trošku sud je vrlo detaljno naveo za koje radnje, i u kojem iznosu i na temelju kojeg materijalnog propisa je donesena odluka o parničnom trošku. Isto tako, osim što samo općenito osporava odluku o parničnom trošku, žalitelj u žalbi ne navodi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnim troškovima.
10. Stoga je valjalo odbiti kao neosnovanu žalbu i potvrditi presudu u pobijanim točkama I. i III. izreke.
Zagreb, 30. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća
Raoul Dubravec
Broj zapisa: 9-30862-eb4af
Kontrolni broj: 08b89-fecbd-4b005
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
