REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: 1 Us I-1207/2021-40

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice mldb. L. S. iz K., …, koju zastupa majka i zakonska zastupnica T. S., obje zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu P. & p. d.o.o., u Z., …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupa opunomoćenik M. Š., zaposlenik prvostupanjskog tijela, radi povrata troškova korištenja prekogranične zdravstvene zašite, 30. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-504-03/21-01/48, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 15. rujna 2021. i prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Karlovac, KLASA: UP/I- 504-03/20-01/23, URBROJ: 338-04-02-21-20 od 30. lipnja 2021.

II. Tužiteljici se priznaje pravo na povrat troškova plaćene usluge prekogranične zdravstvene zaštite prema zahtjevu tužiteljice od 18. kolovoza 2020. koji je zaprimljen kod prvostupanjskog tijela dana 24. kolovoza 2020., te se nalaže prvostupanjskom tijelu da o tome donese sva potrebna provedbena rješenja u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove ovog upravnog spora u iznosu od 4.135,67 eura (slovima: četiri tisuće sto trideset i pet eura i šezdeset i sedam centi), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Karlovac, KLASA: UP/I-504-03/20- 01/23, URBROJ: 338-04-02-21-20 od 30. lipnja 2021., donesenim u ponovnom postupku, odbijen je zahtjev tužiteljice od 18. kolovoza 2020., zaprimljen kod prvostupanjskog tijela dana 24. kolovoza 2020., za povrat troškova korištenja zdravstvene zaštite u K. U., KHZ / K. H. Z. / L., Republika Austrija (dalje: KHZ L.), od 29. siječnja 2018. do 13. veljače 2018. (tijekom kojeg je 30. siječnja 2018. obavljeno operacijsko liječenje tužiteljice radi prirođene srčane greške (Tetralogije Fallot), uključujući kardiološki pregled kod prof. dr. G. T. iz KHZ L., obavljen 11. siječnja 2018. te 1. ožujka 2018., 3. travnja 2018., 3. srpnja 2018. i 31. siječnja 2019. u ukupnom iznosu od 52.195,45 eura.

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-504-03/21-01/48, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 15. rujna 2021. odbijena kao neosnovana.

3. Tužiteljica je putem svojih opunomoćenika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika. U tužbi i u tijeku spora navodi u bitnome da je rođena 29. studenoga 2017. sa srčanom manom (Tetralogija Fallot) te da je njezino zdravstveno stanje iziskivalo hitan operativni zahvat do trećeg mjeseca njezinog života, dok je u Republici Hrvatskoj dobila termin za pregled i ultrazvuk srca u nadležnoj ugovornoj zdravstvenoj ustanovi Kliničkom bolničkom centru Z. (dalje: KBC Z.) tek 30. svibnja 2018. kada bi napunila šest mjeseci života. Navodi da ima saznanja da se inače taj zahvat u Republici Hrvatskoj u pravilu ne obavlja prije prve godine djetetovog života. Stoga da su se njezini roditelji nakon informiranja obratili KHZ L. te je na prvom pregledu u toj ustanovi utvrđeno da je operativni zahvat hitan i da se mora obaviti do trećeg mjeseca djetetovog života, međutim nije se moglo pristupiti podnošenju zahtjeva radi odobravanja prekogranične zdravstvene zaštite jer je za donošenje te odluke bilo potrebno pribaviti mišljenje KBC Z., a njezin pregled je zakazan tek 30. svibnja 2018. kada bi napunila šest mjeseci života. Pojašnjava da je predmetni zahtjev uvršten u davanja predviđena zakonodavstvom Republike Hrvatske, ali ga u Republici Hrvatskoj nije mogla obaviti u medicinski opravdanom vremenskom razdoblju, a pored toga pojašnjava kako predmetni zahvat nije mogao biti obavljen u Republici Hrvatskoj na učinkovit način. U vezi s potonjim navodi kako ovdje treba primijeniti kriterij postupanja u najboljem interesu djeteta, a to znači da dijete treba imati pravo na odgovarajući stupanj pružanja zdravstvene zaštite, a smisao toga nije da se izlaže liječenju u Republici Hrvatskoj „pro forme“ radi zadovoljavanja administrativnih zahtjeva, već da joj se omogući liječenje u inozemnoj ustanovi ako ta ustanova temeljem iskustva usporedivih slučajeva ima veću vjerojatnost postizanja pozitivnih rezultata. Nadalje, u tužbi obrazlaže radi čega nedostatak prethodnog odobrenja s obzirom na specifične okolnosti ovog slučaja ne bi trebalo ići na štetu ostvarivanja njezinih prava te u tužbi citira dijelove odluka suda Europske unije (dalje: EU) za koje smatra da su relevantne za ovaj slučaj. Navodi da je odluka tuženika rezultat ekscesivnog formalizma koji radi toga propušta utvrditi sve relevantne okolnosti predmetnog slučaja. Slijedom navedenog, tužiteljica u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje te da donese meritornu odluku kojom joj se priznaje pravo na povrat troškova plaćene usluge prekogranične zdravstvene zaštite. Tužiteljica je ujedno zatražila naknadu troškova ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja. Tuženik u bitnome zaključuje da se nije radilo o hitnoj operaciji, već o planiranoj (elektivnoj) operaciji koja se je mogla pravovremeno obaviti u Republici Hrvatskoj, a osim toga ne postoji zahtjev tužiteljice za prethodno odobrenje liječenja u inozemstvu. Tuženik je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištima dana 11. ožujka 2022., 4. listopada 2022. i 23. siječnja 2024. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedena ročišta za tužiteljicu su pristupili njezini opunomoćenici i zamjenici opunomoćenika, a za tuženika je pristupio opunomoćenik tuženika.

6. Zamjenica opunomoćenika tužiteljice je na raspravi u bitnome navela da iz svih provedenih dokaza tijekom ovog spora i navoda tuženika slijedi da se zdravstvena zaštita odobrava ako se zahvat ne može izvesti u Republici Hrvatskoj ili ukoliko se ne može izvesti u medicinski opravdanom roku, a u ovom sporu iz nalaza vještaka slijedi da se je zahvat trebao obaviti do trećeg mjeseca djetetovog života, a prvi pregled je zakazan tek sa šest mjeseci djetetovog života, iz čega slijedi da zahvat ne bi bio obavljen u medicinski opravdanom roku. Smatra da je je trebalo uzeti u obzir posebne okolnosti ovog slučaja na što i ukazuju Uredbe EU.

7. Opunomoćenik tuženika je na raspravi u bitnome ukazao kako treba raditi razliku između pojma neodgodive zdravstvene zaštite i planirane zdravstvene zaštite te je naveo da je neodgodiva zdravstvena zaštita ona koja se nikako ne može odgoditi do povratka u Republiku Hrvatsku i da se za takvu zaštitu može tražiti naknada troškova liječenja u inozemstvu, a planirana zdravstvena zaštita je ona za koju se treba pribaviti prethodno odobrenje sukladno čl. 7. i čl. 26. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekogranične zdravstvene zaštite ("Narodne novine", broj 160/13, 11/15, 16/15, 113/16 i 34/18, dalje: Pravilnik) i koja se odobrava ako se zahvat ne može izvesti u Republici Hrvatskoj ili se ne može izvesti u medicinski opravdanom roku. U odnosu na navode tužiteljice da se predmetni zahvat obavlja u Republici Hrvatskoj tek nakon godine dana djetetova života pojasnio je da je to standard u Republici Hrvatskoj i da nije svrha da se osigura zdravstvena zaštita koja je bolja nego ona koja se ne može izvesti u Republici Hrvatskoj ili se ne može izvesti u medicinski opravdanom roku. Smatra da se je u predmetnom postupku radilo o korištenju planirane zdravstvene zaštite u drugoj državi članici, koja se obavlja i u Republici Hrvatskoj i za koju je u smislu čl. 7. Pravilnika bilo potrebno zatražiti prethodno odobrenje. Naveo je da budući da prije korištenja zdravstvene zaštite u drugoj državni članici nije podnesen zahtjev za prethodno odobrenje, to da nije ispunjen propisani minimum u smislu navedenih odredbi pa stoga da je provođenje medicinskog vještačenja u ovom sporu bilo suvišno te je u prilog tim svojim navodima priložio u spis presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-328/23 od 5. travnja 2023.

8. Dakle, u sporu nije sporno da je tužiteljica rođena 29. studenoga 2017. sa srčanom manom (Tetralogija Fallot) i da je dana 30. siječnja 2018. operirana u drugoj državi EU (u KHZ L.) radi otklanjanja iste.

9. Sporno je, je li zdravstveno stanje tužiteljice bilo takvo da je bilo nužno i neodgodivo obaviti operativni zahvat dana 30. siječnja 2018. u drugoj državi EU radi otklanjanja prirođene srčane greške (Tetralogije Fallot) i je li se predmetni zahvat mogao obaviti u Republici Hrvatskoj unutar medicinski opravdanog vremenskog roka s obzirom na zdravstveno stanje tužiteljice i vjerojatan razvoj njezine bolesti.

10. U cilju razjašnjenja navedenih spornih činjenica Sud je u sporu proveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu, saslušanjem majke i zakonske zastupnice tužiteljice T. S. te medicinsko vještačenje, a vještakom je imenovan prof. dr. sc. I. M., zaposlen u P. N. D., u Z., …, specijalist pedijatar, subspecijalist pedijatrijske kardiologije i reumatologije.

11. U odnosu na osobu vještaka navodi se da je Sud u ovom sporu imenovao za vještaka osobu koja se ne nalazi na listi stalnih sudskih vještaka, a to iz razloga što na toj listi nema vještaka iz područja pedijatrijske kardiologije koji bi bio jedini dovoljno stručan vještačiti nužnost i neodgodivost operativnog zahvata u konkretnom slučaju. Naime Sud u upravnom sporu sukladno čl. 33. st. 5. ZUS izvodi dokaze prema pravilima kojima je uređeno dokazivanje u parničnom postupku. Stoga je Sud primijenio odredbu čl. 252. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) kojom je propisano da se vještaci u prvom redu određuju iz reda stalnih sudskih vještaka za određenu vrstu vještačenja, a istom tom odredbom je dalje propisano da se vještačenje može povjeriti i stručnoj ustanovi (bolnici, fakultetu, kemijskom laboratoriju i sl.), a ako postoje posebne ustanove za određene vrste vještačenja (vještačenje lažnog novca, rukopisa, daktiloskopsko vještačenje i sl.), takva vještačenja, a osobito složenija, povjeravat će se, u prvom redu, tim ustanovama. Kako u konkretnom slučaju ne postoji stalni sudski vještak iz područja pedijatrijske kardiologije te kako se je na traženje Suda stručna ustanova Klinički bolnički centar Rijeka (koja bi po ocjeni Suda bila dovoljno stručna i nepristrana dati mišljenje u ovom slučaju) očitovala da nije u mogućnosti provesti predmetno vještačenje, to je Sud imenovao "ad hoc" vještaka prof. dr. sc. I. M., zaposlenog u P. N. D., u Z., …, specijalist pedijatar, subspecijalist pedijatrijske kardiologije i reumatologije, da u ovom sporu obavlja poslove vještačenja.

12. Sud je odbio u sporu provesti dokaz kojeg je predložila tužiteljica i to saslušanje izabranog pedijatra tužiteljice dr. med. V. F., spec. pedijatar, iz razloga što su tijekom upravnog postupka već pribavljena njegova dva pisana očitovanja, a k tome Sud je u tijeku ovog spora pribavio dovoljno dokumentacije na temelju koje je mogao utvrditi sve odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari, pa stoga nije bilo potrebno u sporu provoditi bilo kakve daljnje dokaze.

13. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

14. U konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/13, 137/13 i 98/19, dalje: ZOZO) i odredbe spomenutog Pravilnika (Pravilnik o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekogranične zdravstvene zaštite, "Narodne novine", broj 160/13, 11/15, 16/15, 113/16 i 34/18).

15. Čl. 26. st. 1. ZOZO propisano je da osigurana osoba ima pravo na teret sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja koristiti zdravstvenu zaštitu u drugim državama članicama, ugovornim i trećim državama. St. 2. istog članka propisano je da se pod zdravstvenom zaštitom iz st. 1. tog članka podrazumijeva pravo na upućivanje na liječenje, pravo na korištenje zdravstvene zaštite za vrijeme privremenog boravka u državama iz st. 1. tog članka te pravo na drugu zdravstvenu zaštitu u skladu s odredbama propisa Europske unije, Direktive 2011/24/EU, tog Zakona, međunarodnih ugovora te općih akata Zavoda.

16. Čl. 27. st. 1. ZOZO propisano je da osigurane osobe, u skladu s tim Zakonom, ostvaruju pravo na prekograničnu zdravstvenu zaštitu koja podrazumijeva zdravstvenu zaštitu koja se osiguranoj osobi osigurava u okviru prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj, a koju je osigurana osoba ostvarila kod ugovornih ili privatnih pružatelja zdravstvene zaštite na području drugih država članica. St. 2. istog članka propisano je da zdravstvena zaštita iz st. 1. istog članka podrazumijeva planiranu zdravstvenu zaštitu za koju osigurana osoba mora pribaviti prethodno odobrenje Zavoda, planiranu specijalističko konzilijarnu zdravstvenu zaštitu za koju nije potrebno pribaviti prethodno odobrenje Zavoda i neodgodivu zdravstvenu zaštitu.

17. Čl. 31. st. 1. ZOZO propisano je da osigurana osoba koja je koristila zdravstvenu zaštitu sukladno čl. 27., 28. i 30. tog Zakona ima pravo na naknadu osobno plaćenih troškova te zdravstvene zaštite. St. 2. istog članka propisano je da naknada troškova iz st. 1. tog članka ne može iznositi više od iznosa koji je općim aktom Zavoda za tu zdravstvenu zaštitu utvrđen za ugovorne subjekte Zavoda iz čl. 18. tog Zakona. St. 3. istog članka propisano je da o pravu na naknadu troškova zdravstvene zaštite iz st. 1. tog članka Zavod odlučuje rješenjem. St. 4. istog članka propisano je da osigurana osoba koja je koristila zdravstvenu zaštitu iz st. 1. tog članka nema pravo na teret sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza kao niti pravo na druge troškove vezane uz korištenje te zdravstvene zaštite.

18. U čl. 7. navedenog Pravilnika uređeno je korištenje zdravstvene zaštite u drugim državama EU.

19. Tako je u st. 1. tog članak propisano da je osigurana osoba koja putuje u drugu državu EU sa ciljem ostvarivanja zdravstvene zaštite tijekom tog boravka prema čl. 20. st. 1. Uredbe (EZ) br. 883/2004. Europskog parlamenta i vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (dalje: Uredba) ili prema čl. 28. Zakona u skladu sa Direktivom 2011/24/EU obvezna podnijeti pisani zahtjev područnoj službi odnosno regionalnom uredu Zavoda prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta osigurane osobe, u skladu s nadležnošću utvrđenom Statutom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. U st. 2. istog članka propisano je da je uz zahtjev osigurana osoba obvezna priložiti dokumentaciju kojom se dokazuje: medicinska indikacija za traženo liječenje (povijest bolesti i druga medicinska dokumentacija iz koje je vidljivo da je utvrđena indikacija za traženu zdravstvenu zaštitu), termin o zakazanom liječenju u nekoj od ugovornih zdravstvenih ustanova odnosno ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse u Republici Hrvatskoj i raspoloživi termin odnosno mogući datum primitka u ugovornu zdravstvenu ustanovu kod ugovornog pružatelja zdravstvene zaštite ili kod privatnog pružatelja zdravstvene zaštite na području druge države EU, u skladu s čl. 27. Zakona. St. 3. istog članka propisano je da o uredno podnesenom zahtjevu kojem je priložena propisana dokumentacija iz st. 2. istog članka Pravilnika odlučuje rješenjem nadležna područna služba, odnosno regionalni ured Zavoda na temelju nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva nadležnog regionalnog ureda u skladu sa st. 1. istog članka Pravilnika, kojim se ocjenjuje da li je takvo liječenje utvrđeno kao pravo na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja u Republici Hrvatskoj i da li se takva zdravstvena zaštita može ostvariti u ugovornim zdravstvenim ustanovama, odnosno kod ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse ili ugovornog isporučitelja ortopedskih i drugih pomagala u Republici Hrvatskoj unutar medicinski opravdanog vremenskog roka, uzimajući u obzir trenutačno zdravstveno stanje osigurane osobe i vjerojatan razvoj njezine bolesti. St. 4. istog članka propisano je da se zahtjev iz st. 1. tog članka ne smije odbiti ako liječničko povjerenstvo u nalazu, mišljenju i ocjeni utvrdi da se zdravstvena zaštita nije mogla ostvariti u ugovornim zdravstvenim ustanovama, odnosno kod ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse ili ugovornog isporučitelja ortopedskih i drugih pomagala u Republici Hrvatskoj u roku koji je medicinski opravdan, a na temelju objektivne medicinske procjene zdravstvenoga stanja osigurane osobe, povijesti i vjerojatnoga tijeka bolesti, stupnja boli i/ili prirode invaliditeta u trenutku podnošenja zahtjeva.

20. U Glavi V. Pravilnika uređena je naknada troškova korištenja prekogranične zdravstvene zaštite.

21. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrđeno je da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovnom postupku nakon što je prvotno doneseno prvostupanjsko rješenje od 16. studenoga 2020. kojim je bio odbijen predmetni zahtjev tužiteljice poništeno drugostupanjskim rješenjem tuženika od 3. veljače 2021. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

22. Uvidom u očitovanje izabranog pedijatra tužiteljice dr. med. V. F., spec. pedijatra, od 13. studenoga 2020., danog za potrebe prvotno vođenog upravnog postupka, slijedi da se je tužiteljica od drugog dana života pratila kroz kardiološku ambulantu dr. Š. u P. A., te da je isti utvrdio potrebu za neophodnim operativnim tretmanom, te da bi se termin operacije dogovorio na kontroli 30. svibnja 2018. u KBC Z.

23. Uvidom u nalaz P. A., kojeg je potpisao prim. dr. Š., od 1. prosinca 2017., razvidno je da je isti naveo kako zasada nije potrebna nikakva medikamentozna terapija i da se dijete s kardiološkog gledišta može otpustiti kući, ali da se javi na kontrolu u kardiološku ambulantu Klinike za pedijatriju KBC Z. uz uputnicu A1+A3 za oko jedan mjesec, a prema potrebi i ranije.

24. Nadalje, iz izjave Specijalne bolnice P. za ginekologiju i porodništvo, potpisane od strane ravnateljice prof. dr. sc. S. P.-Š. i neonatologa pedijatra dr. I. K. M., od 1. rujna 2022., koju je tužiteljica pribavila u ovom sporu, slijedi da je prvi dan nakon poroda specijalist neonatologije kliničkim pregledom čuo šum na srcu djeteta te je odredio da je potreban ultrazvučni pregled fetalnog srca od strane specijalista pedijatrijske kardiologije. Nadalje slijedi da u bolnici P. postoji pravilo da se svakom novorođenčetu koje ima šum na srcu prije otpusta učini UZV srca, te s obzirom da je pregled bio potreban što prije, a svakako prije otpusta iz bolnice P., zbog organizacijskih razloga pregled se je dogovorio s prim. dr. Š., koji je inače dokazan kao vrhunski stručnjak u području kardiološke UZV dijagnostike srca, u P. A., te je 01. prosinca 2017. novorođenče u pratnji specijalista neonatologije i medicinske sestre transportirano u P. A. kako bi se što prije obavio pregled UZV srca i kako mogli odlučiti da li se novorođenče može otpustiti iz bolnice kući ili preporučiti eventualno potreban daljnji tretman.

25. Iz iskaza majke i zakonske zastupnice tužiteljice danog u ovom sporu na ročištu za raspravu 4. listopada 2022., slijedi da je pedijatrica neonatologije nakon dva dana od rođenja tužiteljice, dakle 1. prosinca 2017., primijetila jak šum u prsima tužiteljice te joj je rečeno da dijete neće moći biti otpušteno. Slijedi da tada nije bilo kardiologa u bolnici P. te da su pokušali kontaktirati KBC Z., ali ih tamo nisu mogli primiti, međutim organizirano je da ih prime popodne u privatnoj praksi dr. Š. Budući da je ona bila na postoperativnom oporavku to je sa tužiteljicom na pregled kod dr. Š. u P. A. išao pedijatar dr. V. i medicinska sestra, a kada su se vratili bila je suočena s dijagnozom. Otpušteni su iz bolnice P. u nedjelju 3. prosinca 2017. i rečeno joj je da kontaktira KBC Z., odnosno dr. Š., na broj telefona koji je napisan na nalazu P. A. Slijedi da je odmah u ponedjeljak zvala kardiologiju na KBC Z. i objasnila situaciju, na što je dobila povratni odgovor od medicinske sestre da nemaju vremena za operirane, a kamoli za nove pacijente, te ju je ta medicinska sestra uputila da se registriraju kod pedijatra. Slijedi da su nakon dva dana od tog ponedjeljka dobili mjesto kod dr. F., te su nakon nekoliko radnih dana dobili termin kod njega i otišli na pregled s nalazom P. A. na što im je on rekao da je žurno uputio uputnicu na pregled u KBC Z. i da su dobili termin 30. svibnja 2018. Pojasnila je da bi tužiteljica tada imala šest mjeseci, a tek tada bi došla na prvi pregled za srce. Iskazala je da je potom nazvala rodilište u bolnici P. kako bi dobila nekakvu informaciju da li se može šta ubrzati i povratna informacija je bila od pedijatrice iz bolnice P. koja je razgovarala s dr. Š. da će se tužiteljica pratiti i dok nema simptoma da se neće vršiti operacija jer se u pravilu čeka da dijete što više naraste iz razloga što je puno lakše izvesti operaciju na većem nego na manjem djetetu, s nadom da se u tom periodu neće ništa desiti. Također joj je rečeno da ako dijete u tom periodu eventualno poplavi ili povraća ili ne prihvaća hranu ili padne u nesvijest zbog nedostatka kisika (zbog čega se sve to i događa) da se tada hitno javi u hitnu ambulantu gdje će odmah ući u obradu. Pojasnila je da je njoj tu sustav u biti zatvorio vrata i nakon toga se je raspitivala što dalje napraviti i dobila je informaciju gdje se može ovo preventivno riješiti bez da eventualno dođe do navedenih simptoma. Nakon toga su se uputili u L. i već na prvoj kontroli im je doktor rekao da tužiteljica ima tzv. "jašuću aortu", zbog čega je kod nje vrlo vjerojatna mogućnost da ostane bez kisika i da poplavi, zatim je rekao da će izmjeriti zasićenost kisikom u dijelovima tijela te ako je ista ispod cca 96 % da će ih odmah zadržati, međutim ta zasićenost je bila nešto malo viša od 96 % (možda 97,8 %) radi čega ih je pustio doma, ali im je odmah javio termin zahvata. Nakon što se vratili s prve kontrole iz L. nazvala je Direkciju HZZO-a na broj telefona koji se nalazi na internetu za liječenje u inozemstvu. Također je kontaktirala i pedijatra dr. F., a on joj je odgovorio "sretno" jer je on bio nemoćan u smislu da je on dao uputnicu i termin je dobio 30. svibnja 2018., dok joj je Direkcija HZZO-a rekla da može predati papire, ali da će zahtjev vjerojatno biti odbijen jer da treba imati mišljenje KBC Z., te je ukazala kako ne može imati to mišljenje kada je na prvi pregled naručena tek 30. svibnja 2018. Dodala je kako su joj pedijatrica iz bolnice P. i dr. Š. rekli da bi dobila uopće mišljenje o potrebi operacije srca da se treba napraviti kateterizacija srca, a osim toga da se predmeta dijagnoza u Republici Hrvatskoj rješava u nekoliko zahvata, dok su u L. sve to obavili u jednom zahvatu.

26. Utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku sukladno uputi iz drugostupanjskog rješenja zatražilo dodatno očitovanje od izabranog pedijatra tužiteljice dr. med. V. F., spec. pedijatra, da li je, odnosno kada je izdana uputnica za pregled tužiteljice kod dječjeg kardiologa u KBC Z., te da li je na uputnici navedeno da se radi o pregledu dječjeg kardiologa radi mišljenja o operacijskom liječenju, da li je zamoljena hitnost u obavljanju kardiološkog pregleda, odnosno da li je zamoljen raniji termin pregleda zbog hitnosti, kao i da li je tužiteljica uvrštena u Listu čekanja za pregled dječjeg kardiologa u KBC Z., odnosno da li je dobivena potvrda o terminu za pregled dječjeg kardiologa u KBC Z., odnosno kada je zatražen termin za isti i o kojem se terminu radi.

27. Uvidom u očitovanje izabranog pedijatra tužiteljice od 9. ožujka 2021. utvrđeno je da je pedijatar naveo da je tužiteljica rođena 29. studenoga 2017. i da je otpuštena iz rodilišta sa predmetnom dijagnozom te da je već 1. prosinca 2017. naručena s njegovom A2 uputnicom na kontrolu kod prim. dr. Š., dječjeg kardiologa u KBC Z., na kontrolni pregled i UZV srca, te da je tada dr. Š. obavio pregled sa zaključkom da nije potrebna nikakva terapija (taj čas nije bila potrebna nikakva potporna terapija) i naručio ju na sljedeću kontrolu za oko mjesec dana, a na kontroli 30. svibnja 2018. bi se odredio termin obaveznog operativnog zahvata u KBC Z. Naveo je da ga od 1. prosinca 2017. roditelji tužiteljice po tom pitanju više nisu kontaktirali te je naknadno od roditelja tužiteljice saznao da su ju odveli u inozemstvo gdje je hitno obavljena operacija Tetralogije Fallot. Dakle, ovo očitovanje izabranog pedijatra je drugačije od očitovanja istog pedijatra od 13. studenoga 2020. (koje je navedeno u točki 22. ove presude).

28. Iz navoda tužiteljice u podnesku od 2. rujna 2022. slijedi da tužiteljica u vrijeme pregleda kod dr. Š. 1. prosinca 2017. još nije imala svog izabranog pedijatra s obzirom da je bila riječ o novorođenčetu u rodilištu, pa samim time da pregled u P. A. 1. prosinca 2017. nije mogao biti obavljen na temelju A2 uputnice izabranog pedijatra i na teret sredstava zdravstvenog osiguranja, kako je to naveo izabrani pedijatar u prethodno citiranom očitovanju od 9. ožujka 2021. (točka 27. presude).

29. Nadalje, utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku sukladno uputi iz drugostupanjskog rješenja pribavilo i očitovanje Referentnog centra Ministarstva zdravstva za pedijatrijsku kardiologiju od 16. ožujka 2021., potpisano od strane prof. dr. sc. D. D., dr. med. spec. pedijatra subspec. pedijatrijske kardiologije, iz kojeg slijedi da se je kod tužiteljice radilo o planiranoj, dakle elektivnoj operaciji učinjenoj u dobi od dva mjeseca, a učinjenoj prije eventualne pojave kriza koje su se mogle očekivati u sklopu dijagnoze, kao i da je u pitanju dijagnoza Tetralogije Fallot koja se mogla pravovremeno i adekvatno liječiti u Republici Hrvatskoj i to u KBC Z., te da stoga liječenje u inozemstvu nije bilo opravdano.

30. Utvrđeno je da je potom prvostupanjsko tijelo zatražilo stručno-medicinsko vještačenje prvostupanjskog tijela vještačenja na okolnost da li se u konkretnom slučaju radilo o planiranoj zdravstvenoj zaštiti koja se u medicinski opravdanom roku mogla obaviti u Republici Hrvatskoj, a Liječničko povjerenstvo Zavoda je u svom Nalazu, mišljenju i ocjeni od 24. svibnja 2021. ocijenilo da je predmetno liječenje u KHZ L. bilo planirano, neodgodivo i medicinski opravdano, ali se na odgovarajući način i pravovremeno moglo obaviti u Referentnom centru Ministarstva zdravstva za pedijatrijsku kardiologiju KBC Z.

31. Utvrđeno je da je u provedbi žalbenog postupka drugostupanjsko tijelo zatražilo stručno-medicinsko vještačenje drugostupanjskog tijela vještačenja na istu okolnost, a Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda je, nakon uvida u priloženu dokumentaciju te uvažavajući stručno-medicinsko mišljenje prof. dr. sc. D. D., dr. med. spec. pedijatra subspec. pedijatrijske kardiologije iz Referentnog centra Ministarstva zdravstva za pedijatrijsku kardiologiju (koji je i Pročelnik Zavoda za pedijatrijsku kardiologiju Klinike za pedijatriju KBC Z.) u svom Nalazu, mišljenju i ocjeni od 16. ožujka 2021. utvrdilo medicinsku neopravdanost liječenja tužiteljice u inozemstvu, jer se isto s obzirom na dijagnozu tužiteljice moglo pravovremeno, odnosno u medicinski opravdanom razdoblju te na odgovarajući način učiniti u KBC Z., kao ugovornoj zdravstvenog ustanovi, uzimajući u obzir zdravstveno stanje tužiteljice i vjerojatan razvoj njezine bolesti.

32. Dakle, na temelju prethodno navedene dokumentacije, a posebice na temelju danog mišljenja Referentnog centra Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske za pedijatrijsku kardiologiju od 16. ožujka 2021., prvostupanjsko tijelo i tuženik su u ponovnom postupku utvrdili da se je radilo o operaciji koja se je u medicinski opravdanom roku mogla obaviti u Republici Hrvatskoj.

33. Međutim, iz očitovanja nadležnih osoba Specijalne bolnice P. od 1. rujna 2022. i nalaza prim. dr. Š. od 1. prosinca 2017. i logičnih navoda tužiteljice iz podneska od 2. rujna 2022. (da tužiteljica 1. prosinca 2017. još nije imala izabranog pedijatra) te iskaza majke i zakonske zastupnice tužiteljice, slijedi da je izabrani pedijatar tužiteljice izdao A2 uputnicu na temelju koje je tužiteljica dobila termin za prvi pregled kod dječjeg kardiologa u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi KBC Z. tek 30. svibnja 2018., a ne 1. prosinca 2017. kako je to naveo izabrani pedijatar tužiteljice u svom očitovanju od 9. ožujka 2021.(koje je navedeno u točki 22. ove presude).

34. Nadalje, iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka imenovanog za potrebe ovog spora od 25. listopada 2023. slijedi da je dijagnoza iz rane novorođenačke dobi tužiteljice nedvojbeno Tetralogija Fallot, a predviđena evolucija te dijagnoze s obzirom na ukupni gradijent naveden u prvom kardiološkom nalazu (samo 30 mmHg) je bez daljnjega išla u smjeru značajnog povećanja gradijenta (razlike tlakova između DV i PA) tijekom prva dva mjeseca života te je to i pokazao prvi pregled inozemnog pedijatrijskog kardiologa (iznosi podatak o RV-PA gradijentu 80 mmHg 6 tjedana nakon porođaja). Vještak je naveo da je taj nalaz očekivan i rezultat je: A. pada tlaka u plućnim krvnim žilama, B. prirođene teške stenoza pulmonalne valvule, C. zadebljanja infundibuluma s posljedičnim dodatnim povećanjem gradijenta (infundibulum se naziva i stožasto tijelo i po svojem podrijetlu ne pripada bulboventrikularnoj petlji već konotrunkusnom tkivu umetnutom između desne klijetke i pulmonalne valvule). Vještak je naveo kako se na osnovi ovih spoznaja i na osnovi opisanog nalaza, bez daljnjega može očekivati zloćudna evolucija ovog oblika Tetralogije Fallot, pa je lege artis izbor operacijskog pristup prema postojećem nalazu (dakle elektivno) rana operacija u vremenu prva 3-4 mjeseca života te je vještak pojasnio da se pojam „elektivno” redovito u prethodnim izvješćima prevodi kao „planirana operacija'', a on zapravo znači operacija na osnovi postojećih kriterija u datom trenutku, dakle lege artis). Vještak je pojasnio da je dijagnoza u neugovornoj ustanovi P. A. točna, odnosno da je nađen široki subaortalni VSD i stenoza izlaznoga trakta desne klijetke na dvije razine, infundibulum i valvula smanjenog promjera (5 mm) te je izmjeren gradijent DV-PA Od 30 mmHg i da je pedijatrijski kardiolog ispravno smatrao da taj gradijent trenutačno ne ugrožava dijete te da je sigurno imao znanje prema kojem se gradijent može značajno povećati s padom fiziološke plućne hipertenzije tijekom narednih 8 tjedana te da je to razlog zašto je odredio slijedeći pregled u Klinici za pedijatriju, Zavod za pedijatrijsku kardiologiju KBC Z. za mjesec dana. Pojasnio je da je zatražio da se majka javi s uputnicom A1 i A3, što znači da je nakon pregleda odgovarajućim metodama (A1) mogao naći indikaciju za hospitalizaciju i daljnji postupak u Klinici (A3). Pojasnio je i kako je uputnica A2 izdana od nadležnog pedijatra u K. koji rutinski za kontrolne preglede izdaje uputnicu A2. Vještak je nadalje zaključio kako se u uređenim okolnostima prirođena srčana greška Tetralogija Fallot mogla operacijski riješiti u KBC Z., međutim na osnovi prethodne opsežne rasprave o evoluciji ove greške i nalaza inozemnog pedijatrijskog kardiologa (gradijent DV-PA 80 mmHg u dobi od 6 tjedana), jasno je da je termin 30. svibnja 2018. vjerojatno za ovo dijete kasan za uredno zbrinjavanje bez posljedica. To je već dob djeteta od 7 mjeseci, a 30. svibnja 2018. još ne bi bila operacija nego bi dijete bilo eventualno primljeno u bolnicu radi dodatne obrade (kateterizacija srca) i naknadnog prikaza bolesnika, te tek onda određivanja termina za operaciju. Moguće je da bi dijete imalo punih 8 mjeseci kada bi dospjelo na operaciju. S obzirom na gore opisanu evoluciji Tetralogije Fallot, takav veliki razmak mogao je rezultirati pojavom cijanotičnih kriza (koje se ranije u nalazu i mišljenju opisuju kao najteže preoperacijske komplikacije).

35. Dakle, u sporu je utvrđeno da je tužiteljica rođena 29. studenoga 2017. sa srčanom manom (Tetralogija Fallot) u privatnoj bolnici P., da je 1. prosinca 2017. pregledana od strane dječjeg kardiologa dr. Š. u privatnoj P. A., da je potom obavila pregled kod izabranog ugovornog pedijatra te je isti izdao uputnicu A2 na temelju koje je tužiteljica dobila termin za prvi pregled od strane dječjeg kardiologa u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi KBC Z. dana 30. svibnja 2018., da je potom tužiteljica 11. siječnja 2018. obavila pregled u KHZ L., a dana 30. siječnja 2018. je obavljen operacijski zahvat tužiteljice radi otklanjanja navedene prirođene srčane mane.

36. Prvostupanjsko tijelo i tuženik su zaključili da se je radilo o zahvatu koji se je pravovremeno mogao obaviti u Referentnom centru Ministarstva zdravstva za pedijatrijsku kardiologiju KBC Z. u Republici Hrvatskoj, te da se stoga radi o samovoljnom odlasku na liječenje u inozemstvo, međutim pri tome prvostupanjsko tijelo i tuženik ne uzimaju u obzir i ne cijene činjenicu da je tužiteljica dobila termin za prvi pregled u Referentnom centru Ministarstva zdravstva za pedijatrijsku kardiologiju KBC Z. dana 30. svibnja 2018. i da bi se tek na tom pregledu odredio termin za operativni zahvat, a tužiteljica bi tada imala šest mjeseci života, dok iz medicinske dokumentacije KHZ L. slijedi da se je s obzirom na zdravstveno stanje tužiteljice i razvoj njezine bolesti radilo o neodgodivoj operaciji koja se je morala obaviti do trećeg mjeseca djetetovog života, a to je potvrđeno i vještačenjem provedenim u ovom sporu.

37. Stoga su pogrešno zaključili prvostupanjsko tijelo i tuženik da se je predmetni zahvat mogao pravovremeno obaviti u KBC Z. u Republici Hrvatskoj, s obzirom na činjenicu da je tužiteljici zakazan prvi pregled na kojem bi se utvrdila hitnost zahvata tek sa šest mjeseci njezinog života.

38. Također, u odnosu na zahtjev koji se mora podnijeti da bi se odobrilo korištenje zdravstvene zaštite u drugim državama EU, navodi se da iz iskaza majke i zakonske zastupnice tužiteljice slijedi da je ona bila upoznata da mora podnijeti zahtjev i da je kontaktirala izabranog pedijatra tužiteljice i Direkciju Zavoda, ali nije bila u mogućnosti podnijeti zahtjev jer prije navedenog prvog pregleda u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi koji je zakazan 30. svibnja 2018., nije mogla dobiti nikakvo mišljenje liječnika koje je bilo nužno priložiti zahtjevu. Dakle, točno je da ne postoji zahtjev tužiteljice, ali to iz razloga što tužiteljica nije mogla pribaviti nalaz kardiologa niti kardiokirurga s preporukom za operacijsko liječenje tužiteljice prije 30. svibnja 2018.

39. Dakle, iz svega navedenoga zaključno slijedi da se je radilo planiranoj zdravstvenoj zaštiti, koja se inače obavlja u Referentnom centru Ministarstva zdravstva za pedijatrijsku kardiologiju KBC Z. (ugovorna zdravstvena ustanova) u Republici Hrvatskoj, međutim u sporu je utvrđeno da se u konkretnom slučaju ta zdravstvena zaštita kod tužiteljice nije mogla realizirati u Republici Hrvatskoj u medicinski opravdanom roku i to iz razloga koji nisu na strani tužiteljice obzirom da je majka i zakonska zastupnica tužiteljice pravovremeno poduzela sve radnje u cilju ostvarenja pravovremene zdravstvene zaštite tužiteljice (javila se je izabranom pedijatru i kontaktirala je Direkciju Zavoda radi priznavanja prava na korištenje zdravstvene zaštite u Republici Austriji, ali je prvi pregled na kojem bi se odlučilo o operacijskom zahvatu tužiteljice zakazan u Referentnom centru Ministarstva zdravstva za pedijatrijsku kardiologiju KBC Z. tek sa šest mjeseci djetetovog života). S obzirom na ove posebnosti konkretnog slučaja, Sud cijeni da u ovom slučaju nije primjenjiva praksa na koju se je pozvao tuženik (presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-328/23 od 5. travnja 2023.).

40. Slijedom svega navedenog, Sud utvrđuje da se ovdje radi o planiranom liječenju u skladu s odredbom čl. 7. Pravilnika, međutim postoje netom navedene posebne okolnosti ovog slučaja koje opravdavaju nedostatak prethodnog odobrenja nadležnog tijela. Stoga je sukladno citiranom čl. 7. st. 4. Pravilnika trebalo usvojiti predmetni zahtjev tužiteljice da joj se naknade troškovi korištenja zdravstvene zaštite u drugoj državi EU.

41. Rad iznijetoga, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocjenjeni su nezakonitima, radi čega je Sud na temelju čl. 58. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i donio meritornu odluku kao u izreci ove presude.

42. Kako je Sud sam riješio ovu upravnu stvar, nadležna javnopravna tijela u izvršenju ove presude nisu ovlaštena ponovno razmatrati meritum stvari (da li je osnovan zahtjev tužiteljice da joj se naknade troškovi korištenja zdravstvene zaštite u drugoj državi EU), već je prvostupanjsko tijelo, u skladu s odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZUS, dužno ukoliko to nađe potrebnim, donijeti odgovarajuće provedbene odluke u cilju realizacije utvrđenja iz točke II. izreke ove presude, i to u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne ove presude.

43. Odluka o troškovima ovog spora iz točke III. izreke ove presude temelji se na čl. 79. st. 4. i 6. ZUS u svezi s čl. 79. st. 1. ZUS. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja putem opunomoćenika sukladno Tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa/12) kojom je propisano da odvjetniku u prvostupanjskom upravnom sporu pripada nagrada, između ostaloga, za sastav tužbe, zatim za sastav podnesaka koji sadrže činjenična i pravna razlaganja te za zastupanje na raspravi. Kako se radi o neprocjenjivom predmetu, tužiteljici je u ovom sporu priznat iznos od 497,50 eura po radnji za radnje poduzete u vrijeme važenja Tarife/12, te iznos od 1.000,00 eura po radnji za radnje poduzete nakon 25. studenoga 2023. kada je stupila na snagu Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, dalje: Tarifa/23). Priznavanje troškova prema Tarifi koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja radnje je u skladu s pravnim shvaćanjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj 71 Pž-2450/23 od 30. kolovoza 2023. prema kojem Tarifa nije zakon i ne može imati povratno djelovanje.

44. Tako je tužiteljici za sastav tužbe od 15. listopada 2021., zatim za pristup na dva ročišta za raspravu (11. ožujka 2022. i 4. listopada 2022.) te za sastav podneska od 21. studenoga 2023. (kojim se je tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje vještaka u ovom sporu) priznat iznos od 497,50 eura po radnji, dok joj je za pristup na ročište za raspravu 23. siječnja 2024. priznat iznos od 1.000,00 eura, što ukupno iznosi 2.990,00 eura, uvećano za PDV (747,50 eura), sveukupno 3.737,50 eura. Tužiteljici je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura. Kako se radi o opravdanim izdacima koji su nastali tužiteljici u tijeku i u povodu ovog spora, to je Sud sukladno čl. 79. st. 1. ZUS priznao i dosudio navedene troškove tužiteljici, odnosno iznos od 4.135,67 eura.

45. Tužiteljica je zatražila i naknadu troška za sastav podneska od 24. prosinca 2021. (ispravno 21. prosinca 2021. kojim se je očitovala na navode iz odgovora na tužbu tuženika), zatim od 12. siječnja 2022. (kojim je na traženje Suda dostavila dokaze o zakazanim ročištima kod drugih sudova radi kojih je zatražila odgodu ročišta u ovom sporu), zatim od 15. srpnja 2022 (kojim je zatražila da joj se dostavi podnesak tuženika od 14. ožujka 2022.) te za sastav podnesaka od 2. rujna 2022. i 25. studenoga 2022. (kojim se je na traženje Suda dodatno očitovala radi razjašnjenja uputnice A2 i osobe vještaka), međutim ti troškovi joj nisi priznati iz razloga što je navode iz tih podneska tužiteljica već iznijela u tužbi i na navedenim ročištima za koje radnje joj je priznat trošak, a osim toga radi se ostalim podnescima za čiji sastav sukladno citiranom Tbr. 23. Tarife/12 nije predviđena naknada troška. Stoga tužiteljica taj svoj trošak ne može prevaliti na teret druge strane jer se ne radi o opravdanom trošku kako to propisuje čl. 79. st. 1. ZUS.

46. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljici nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, dalje: ZSP), a pored toga tužiteljica je u ovoj vrsti spora oslobođena plaćanja pristojbi sukladno čl. 11. st. 1. t. 16. ZSP.

U Rijeci 30. siječnja 2024.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).