Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž Ovr-568/2023-2

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu po sucu Mihi Mratoviću, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Sanje Vrgoč u pravnoj stvari ovrhovoditelja S. E. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva N. i P. d.o.o., iz Z., protiv ovršenika N. F., Z., OIB: ..., radi ovrhe, odlučujući o prigovoru trećih osoba S. Ć., OIB: ..., Z. i M. J., OIB: ... iz Z., zastupane po punomoćnici M. P., odvjetnici iz Z., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru – Stalna služba u Krapini, poslovni broj Ovr-173/2021-50 od 13. lipnja 2023., poslovni broj Ovr-173/2021-50., dana 30. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja, ukida rješenje Općinskog suda u Zlataru – Stalna služba u Krapini, poslovni broj Ovr-173/2021-50 od 13. lipnja 2023., poslovni broj Ovr-173/2021-50. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1.Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Prihvaća se prigovor trećih osoba S. Ć., OIB: ..., Z. i M. J., OIB: ... iz Z., te se ovrha na kč.br. 628 upisanoj u zk.ul. 3498, k.o. Z. i na kč.br. 622/1 upisanoj u zk.ul. 3406 k.o. Z. proglašava nedopuštenom.

II. Nalaže se zk. odjelu da po pravomoćnosti ovog rješenja briše zabilježbu ovrhe na nekretninama kč.br. 628 upisanoj u zk.ul. 3498, k.o. Z. i na kč.br.622/1 upisanoj u zk.ul. 3406 k.o. Z., određenu rješenjem ovog suda, poslovni broj Ovr- 2/2018-2 od 8. siječnja 2018., a provedenom pod brojem Z-459/2018."

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja žali se ovrhovoditelj pozivom na sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP- a) u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17, dalje: OZ) uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine, a predmet vrati prvostupanjskom sud na ponovan postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud je prihvatio prigovor trećih osoba S. Ć., M. J. pozivom na odredbe članka 60. stavka 1. i 2. OZ-a smatrajući istog osnovanim uz obrazloženje da je treća osoba S. Ć. upisana kao vlasnik u 1/1 dijela nekretnine označene kao kč.br. 622/1 oranica, površine 234 m[2] , upisane u zk. ul. 3406 k.o. Z., te da je treća osoba Marija Jelačić upisana kao vlasnica 1/1 dijela nekretnine označene kao na kč.br. 628 u naravi dvorište, površine 1806 m[2] , upisane u zk.ul. 3498, k.o. Z., a sve obzirom da su treće osobe priložile javne isprave kojima potvrđuju svoje navode.

5. Iz stanja spisa te obrazloženja prvostupanjskog suda, u bitnom, proizlazi:

- da je rješenjem o ovrsi poslovni broj poslovni broj Ovr-2/2018-2 od 8. siječnja 2018., određena je ovrha na temelju ovršne isprave, a na nekretninama ovršenika N. F. i to na nekretninama označenim kao zk. ul. 3406 k.o. Z., na kčbr. 662/1 u naravi oranica površine 75 čhv-a ili 270 m[2] , kčbr. 622/2 u naravi put, površine 21 čhv-a ili 76 m[2] , u dijelu 5/180, zk. ul. 3498 k.o. Z., na kčbr. 628 u naravi dvorište površine 502 čhv-a ili 1806 m[2] , u dijelu 30/360, te zk. ul. 422 k.o. Z., na kčbr. 624/3 u naravi vrt površine 341 čhv-a ili 1226 m[2] , kčbr. 632 oranica površine 1056 čhv-a ili 3798 m , u dijelu 8/72;

- da je rješenjem prvostupanjskog suda od 22. ožujka 2018. poslovni broj Z- 459/18 dopuštena zabilježba predmetne ovrhe na navedenim nekretninama;

- da su treće osobe S. Ć. i M. J. podnijele su prigovor na zapisnik od 9. svibnja 2022., te podneskom od 8. veljače 2023. u kojem u bitnom, navode da nekretnine označene kao kč. br. 622/1 oranica, površine 234 m[2] , upisane u zk. ul. 3406 k.o. Z., te kč.br. 628 u naravi dvorište, površine 1806 m[2] , upisane u zk.ul. 3498, k.o. Z. nisu vlasništvo ovršenika N. F., te da nisu niti u njegovom posjedu. Istakle su da je S. Č., upisana u zemljišne knjige i kao S. F., G. za nekretninu oznake k.č.br. 622/1 oranica u površini 234 m[2] upisane u z.k.ul. 3406 k.o. Z., te da je naslijedila iza pok. oca F. F., pok. majke T. F. i brata pok. J. F.. M. J. navodi da je nekretninu označenu kao kč.br. 628 u naravi dvorište, površine 1806 m[2] , upisane u zk.ul. 3498, k.o. Z. naslijedila od pokojne majke D. F. i pok. supruga J. J.

- da su uz podnesak od 19. travnja 2023. treće osobe dostavile Izvatke iz zemljišnih knjiga kojima dokazuju svoje navode.

6. Prema odredbama iz članka 59. stavak 1. točka 1. OZ-a, osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom. Podnositelj prigovora je dužan u prigovoru iznijeti razloge pobijanja te uz prigovor priložiti isprave kojima dokazuje postojanje svoga prava. (st. 2) Ako podnositelj prigovora ne postupi u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, sud će prigovor odbaciti kao nepotpun, ne pozivajući podnositelja da ga dopuni ili ispravi. Prigovor se može podnijeti do dovršetka ovršnoga postupka (st.3) Podnošenje prigovora ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine.(st.4) Sud će prigovor dostaviti ovrhovoditelju i ovršeniku i pozvati ih da se u roku od osam dana očituju o prigovoru.(st.5).

7. Prema odredbama iz članka 60. stavak 1. OZ-a ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora zaključkom uputiti da protiv stranaka u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svoga prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom, ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama. Ako podnositelj prigovora dokaže njegovu opravdanost pravomoćnom presudom, javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji prigovor općepoznate ili se mogu utvrditi na temelju pravila o zakonskim predmnjevama, sud će o prigovoru odlučiti u ovršnom postupku (st.2). Podnositelj prigovora može parnicu pokrenuti i nakon proteka roka koji mu je sud odredio sve do dovršetka ovršnoga postupka, ali je u tom slučaju dužan snositi troškove prouzročene prekoračenjem toga roka. (st.3). U parnici iz stavka 1. ovoga članka treća osoba može tražiti da se utvrdi postojanje njezina prava ako joj ga koja od stranaka osporava (st.4).

8. Dakle, prvostupanjski sud je smatrao da su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 60. stavka 1. i 2. OZ-a, odnosno da su treće osobe dokazale svoje tvrdnje javnom ispravom, odnosno izvatkom iz zemljišnih knjiga.

8.1. No, odredbom članka 80. OZ-a propisano je da se ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom. Nadalje, odredbom čl. 84. stavka 1. OZ-a propisano je da će čim donese rješenje o ovrsi, sud će po službenoj dužnosti zatražiti da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba ovrhe. Tom zabilježbom ovrhovoditelj stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine (st.2). Promjena vlasnika nekretnine tijekom ovršnoga postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv novoga vlasnika kao ovršenika. Sve radnje poduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku poduzimati one radnje koje ne bi mogao poduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo (st. 4).

8.2. Iz stanja spisa proizlazi da je u trenutku donošenja rješenja o ovrsi ovršenik bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina u suvlasničkom omjeru za koji je određena ovrha. Tijekom postupka došlo je do promjene na strani ovrhovoditelja, odnosno postupak je nastavljen u odnosu na sadašnjeg ovrhovoditelja. U trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu i sam prvobitni ovrhovoditelj postupao je u sklad s načelom zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Zaštita povjerenja u pravni promet nekretnina te publiciranje stvarnih prava na nekretninama, kao i određenih obveznopravnih odnosa, činjenica i prava, moguće je jedino ukoliko je izvršen upis tih prava u zemljišne knjige. Načelo povjerenja u zemljišne knjige se očituje u predmnjevi da zemljišne knjige odražavaju potpuno i istinito stanje u pogledu vlasništva te svih drugih stvarnih prava vezanih za nekretninu. Člankom čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 114/2001, 100/2004, 107/2007, 152/2008, 126/2010, 55/2013, 60/2013, 108/2017, 63/2019) propisano je da zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava. Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta (2.) Stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.(3).

9. Dakle, iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj, tada S. d.d., Z. u trenutku podnošenja prijedloga nije imao razloga posumnjati da ovršenik nije vlasnik nekretnina upisanih u zemljišne knjige kao vlasništvo ovršenika, a zabilježba ovrhe provedena je prije provedbe rješenja kojim su treće osobe upisane kao vlasnice nekretnine navedenih u izreci pobijanog rješenja. Sve navedeno obzirom da iz stanja spisa proizlazi da je zabilježba pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka trećih osobe provedena pod poslovnim brojem Z-11667/22, zaprimljeno 29. rujna 2022., dakle nakon zabilježbe ovrhe u ovoj pravnoj stvari.

10. Potrebno je naglasiti da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-242/2021-2 od 8. lipnja 2022. izraženo pravno shvaćanje da se načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosi (primjenjuje) samo na derivativno stjecanje knjižnog prava, te je isto zauzeto je i u presudama toga suda poslovni broj Rev- 59/2000 od 16. rujna 2003., Rev-1566/2017 od 11. lipnja 2019., Rev-x 142/2016 od 11. prosinca 2019. i Revd-1939/2020 od 9. rujna 2020. Konkretnije, u navedenoj odluci se navodi i da takvo shvaćanje je, osim u presudama zbog kojih je dopuštena ta revizija, zauzeto i u presudi ovoga suda poslovni broj Rev 2031/2010 od 14. siječnja 2015. u kojoj je navedeno: ''U odnosu na navode tuženice da su nižestupanjski sudovi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenili materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 130. st. 2. ZV-a jer je tuženica svoje pravo vlasništva stekla na temelju rješenja o nasljeđivanju i u dobroj vjeri tako stečeno pravo vlasništva upisala u zemljišnu knjigu, čemu se ne može suprotstaviti pravo vlasništva prednika tužitelja stečeno na temelju zakona, valja odgovoriti da se po prirodi stvari kod stjecanja prava vlasništva uz načelo povjerenja u zemljišne knjige radi o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla gdje pravni slijednik, pouzdajući se u potpunost i istinitost zemljišne knjige, stječe pravo vlasništva na temelju pravnog posla od upisanog pravnog prednika (čl. 115. ZV-a) dok je nasljeđivanje drugačiji pravni temelj stjecanja prava vlasništva (čl. 114. ZV-a) od onog koji se utemeljuje na pravnom poslu kao što su to odluke suda ili druge nadležne vlasti te zakona. Načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosi na stjecanje knjižnog prava na temelju valjane pravne osnove koja može biti pravna osnova za derivativno stjecanje stvarnih prava na nekretninama. U odluci se navodi i da će pošteni stjecatelj bit će pravno zaštićen glede stjecanja knjižnog prava jedino ako je, postupajući u dobroj vjeri, upisao svoje pravo u zemljišnu knjigu na temelju takve pravne osnove - pravnog posla. O tome se ne radi u konkretnom slučaju zabilježbe ovrhe na nekretnini koja je u tom trenutku bila u vlasništvu (ovdje stečenom na temelju zakona - dosjelošću) treće osobe, ovdje tužitelja".

13. Odredbom čl. 20. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23 dalje: ZS) propisano je da Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost u njegovoj primjeni.

14. Imajući u vidu pravno shvaćanje izraženo u ranije citiranoj odluci VSRH može se utvrditi da je u odluci prvostupanjskog suda izostalo obrazloženje o odlučnim činjenicama. Naime, prvostupanjski sud isključivo navodi da iz izvadaka iz zemljišnih knjiga priloženih u spis proizlazi da su predmetne nekretnine sada u vlasništvu trećih osoba 1/1, no potrebno je obrazložiti kada, kako i na koji način sud treće osobe stekle pravo vlasništva predmetnih nekretnina. Ukoliko su treće osobe pravo vlasništva stekle ranije u slučaju stvarnopravnih promjena koje su nastale na nekretninama temeljem odluke suda ili druge nadležne vlasti ex lege ili nasljeđivanjem, tada upis u zemljišnu knjigu nije materijalna pretpostavka stjecanja stvarnih prava. Međutim, u ovakvim okolnostima pravo vlasništva trećih osoba može se suprotstaviti zabilježbi ovrhe odnosno pravu koje je ovrhovoditelj u smislu odredbe članka 84. stavka 1. i 2. OZ-a stekao samo ako su treće osoba ranije stekla to pravo, a načelo povjerenja u zemljišne knjige (primjenjuje) se, kao što je već rečeno, samo na derivativno stjecanje knjižnog prava.

14.1. Sve navedeno jer iz stanja spisa ne proizlazi da je nedvojbeno i u cijelosti utvrđeno da su treće osobe svoje tvrdnje dokazale pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom, ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama. Naime, iz izvatka iz zemljišne knjige dostavljenog u spis uz prijedlog za ovrhu razvidno je da su treće osobe na predmetnim nekretninama također upisane za određeni suvlasnički omjer. Dakle, uz ovršenika te ostale suvlasnike. Iz rješenja o nasljeđivanju priloženih u spis može se utvrditi da su treće osobe naslijedile nekretnine za koje je prihvaćen prigovor- ponovo u određenom suvlasničkom omjeru. Dakle, no prvostupanjski sud ne obrazlaže jesu li treće osobe prije zabilježbe ovrhe stekle upravo suvlasnički dio koji je bio upisan na ovršenika. Činjenica da su u izvatku iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine, a koji je u spis priložen uz podnesak trećih osoba od 19. travnja 2023. treće osobe S. Ć. i M. J. sada upisane kao vlasnice nekretnina navedenih u izreci pobijanog rješenja 1/1, nije dostatna za formiranje zaključka o tome da su da su treće osobe svoje tvrdnje dokazale pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom, ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

15. Imajući u vidu sve navedeno, ovaj su je prihvatio žalbu ovrhovoditelja.

10. Zbog navedenog, trebalo je, pozivom na odredbu članka 380. točka 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

10.1. U nastavku postupka prvostupanjski sud će uvažavajući naprijed navedeno donijeti pravilnu i zakonitu odluku sve u smislu odredbe članka 60. OZ-a.

Split, 30. siječnja 2024.

Sudac:

Miho Mratović, v. r.