Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž Ob-25/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš, predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika mlljt. L. M. OIB … iz K., sada u S., zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici K. H., protiv tuženika-protutužitelja B. M. OIB … iz K., zastupanog po punomoćnici S. G.-G., odvjetnici u K., radi izmjene odluke o uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja B. M. protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P Ob-89/2020-71 od 4. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 30. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P Ob-89/2020-71 od 4. prosinca 2023.,u pobijanom dijelu pod toč. I., III. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je da se mijenja iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-534/14 od 31. listopada 2014., na način da je tuženik dužan na ime uzdržavanja tužitelja umjesto mjesečnog iznosa od 124,43 EUR/937,55 kn u razdoblju od 4. rujna 2020. do 31. prosinca 2021. plaćati mjesečni iznos od 172,54 EUR/1.300,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose uzdržavanja pobliže razvrstane u toč. I. izreke, a od 1. siječnja 2022. pa nadalje mjesečni iznos od 199,08 EUR/1.500,00 kn sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate, time da je dospjele obroke uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospjevajuće svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec (toč. I. izreke). Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za povećanje uzdržavanja preko iznosa od 172,54 EUR/1.300,00 kn do iznosa od 199,08 EUR/1.500,00 kn za razdoblje od 4. rujna 2020. do 31. prosinca 2021. sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže navedene u toč. II. izreke kao neosnovan (toč. II. izreke). Odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja da se izmijeni presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-534/14 od 31. listopada 2014., na način da je protutužitelj u obvezi plaćati na ime uzdržavanja tužitelja-protutuženika mjesečni iznos od 86,27 EUR/650,00 kn počevši od listopada 2020. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća do isplate na tekući račun majke i zakonske zastupnice tužitelja-protutuženika kod Z. b. d.d., koji je pobliže naveden u toč. III. izreke, kao i zahtjev da se naloži tužitelju-protutuženiku da naknaditi parnični trošak tuženiku- protutužitelju sa zateznim kamatama tekućim od 4. prosinca 2023. do isplate (toč. III. izreke). Naloženo je tuženiku-protutužitelju da naknadi parnični trošak tužitelju- protutuženiku u iznosu od 497,71 EUR/3.750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. prosinca 2023. do isplate (toč. IV. izreke).

2. Protiv dijela navedene presude pod toč. I., III. i IV. izreke žalbu je podnio tuženik- protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. to. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u skladu s navodima žalbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na tužbu tužitelj-protutuženik (dalje u tekstu: tužitelj) osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troškova toga odgovora.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povišenje iznosa uzdržavanja izmjenom ranije sudske odluke o uzdržavanju utvrđene presudom Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-534/14 od 31. listopada 2014., te protutužbeni zahtjev tuženika za sniženjem uzdržavanja utvrđenog navedenom sudskom odlukom.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju u žalbi ukazuje žalitelji. Izreka presude je jasna i razumljiva i ne proturječni sama sebi, niti razlozima presude, te ju je moguće ispitati, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom čl. 354. st. 2. ZPP, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

7. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

8. U stadiju žalbenog postupku nije sporno da je prema pravomoćnoj presudi prvostupanjskog suda poslovni broj P-534/2014 od 31. listopada 2014. tuženik u obvezi doprinositi za uzdržavanje mlt. sina L. M. mjesečni iznos od 937,55 kn. Sporno je jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za izmjenu ranije sudske odluke o uzdržavanju i to za povišenje uzdržavanja zbog promijenjenih okolnosti, kao što tužbenim zahtjevom traži tužitelj, ili za sniženje uzdržavanja, kako to protutužbom traži tuženik.

9. Prema odredbi čl. 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19 i 47/20– dalje: ObZ) osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promjeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se okolnosti promijenile.

10. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude je utvrđeno da je od donošenja ranije sudske odluke o uzdržavanu do podnošenja tužbe u ovom predmetu (4.9.2020.) prošlo šest godina i da je tužitelj tada bio dijete predškolske dobi, dok je sada učenik prvog razreda srednje škole. Njegove mjesečne potrebe sada iznose oko 371,63 EUR/2.800,00 kn, a odnose se na troškove odjeće, obuće, prehrane, školskih knjiga, pribora, prehrane u školi, članarine i opreme za izvanškolske aktivnosti (boks i biciklizam) i higijenskih potrepština. Živi s majkom u iznajmljenom stanu u S. Mjesečna najamnina stana iznosi 450,00 EUR, od čega majka plaća iznos od 400,00 EUR, a Grad S. podmiruje 50,00 EUR i režije za stan. Majka tužitelja je zaposlena kao vozačica Cameo taksija i zaradi oko 424,71 EUR/3.200,00 kn mjesečno, a mjesečne potrebe hrane i higijenskih potrepština i najamnine za stan iznose oko 862,7 EUR/6.500,00 kn mjesečno.

11. Također je utvrđeno da su se u međuvremenu od donošenja ranije sudske odluke do danas promijenile i ukupne mogućnosti tuženika, jer isti više ne živi u iznajmljenom stanu za koji je plaćao najamninu, već sa suprugom i njihovom kćerkom Z. (rođena ...) u kući njezinih roditelja. Supruga je vlasnica kozmetičkog salona čiju najamninu mjesečno plaća 265,45 EUR/2.000,00 kn, dok režije iznose oko 132,72 EUR/1.000,00 kn. Njihova mlljt. kćerka ima osam godina i učenica je trećeg razreda osnovne škole, te ide na ples i plivanje, što mjesečno iznosi 66,36 EUR/500,00 kn. Za odjeću i obuću kćerke mjesečno plaćaju oko 92,91 EUR/700,00 kn, dok mjesečne potrebe u njihovu domaćinstvu iznose oko 199,08 EUR/1.500,00 kn. Tuženik nije zaposlen, no mjesečno zaradi oko 250,00 EUR rušenjem drva u šumi i sakupljanjem boca. Po zanimanju je automehaničar, te bi radom u skladu sa stečenim znanjem automehaničara mogao zarađivati najmanje 600,00 EUR mjesečno. U postupku nije dokazao da bi bio radno nesposoban, niti da postoje opravdani razlozi zbog kojih ne može naći stalno zaposlenje.

12. Temeljem utvrđenja da su se promijenile okolnosti od donošenja ranije sudske odluke, jer su se ukupne materijalne potrebe mlljt. tužitelja, koji je sada učenik srednje škole povećale, prvostupanjski sud je imajući u vidu ukupne mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja, njegovu zakonsku obvezu uzdržavanja još jednog djeteta (kćerke Z. rođene u sadašnjem braku) i stvarne mogućnosti stjecanja zarade u skladu s njegovom stručnom spremnom, primjenom odredbi čl. 285., 306., 307., 311., 310., 313. st. 1., 314. st. 3. ObZ i Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 39/20, 30/21, 37/22 i 48/23) djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i promijenio način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom – pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-534/14 od 31. listopada 2014., te obvezao tuženika da umjesto mjesečnog iznosa uzdržavanja od 937,55 kn, za uzdržavanje mlljt. tužitelja u razdoblju od utuženja do zaključno prosinca 2021. (kada je bio u dobi od 11 do 13 godina) doprinosi mjesečni iznos od 172,54 EUR/1.300,00 kn, a od 1. siječnja 2022. pa nadalje mjesečni iznos od 199,08 EUR/1.500,00 kn, umanjeno za nesporno plaćene mjesečne iznose uzdržavanja koje je tuženik platio od podnošenja tužbe do rujna 2023. Ujedno je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika za smanjenje iznosa uzdržavanja, uz obrazloženje da na strani tuženika nisu nastupile okolnosti propisane odredbom čl. 430. ObZ koje bi opravdavale sniženje uzdržavanja na zahtijevani iznos od 86,17 EUR/650,00 kn i da tuženik unatoč zakonskoj obvezi uzdržavanja još jednog djeteta ima mogućnost ostvarivanja veće zarade kojom bi bez ugrožavanja vlastite egzistencije i egzistencije svoje obitelji mogao uzdržavati oboje svoje maloljetne djece, te je presudio kao u izreci pobijane presude.

13. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su se od promijenile okolnosti od donošenja ranije sudske odluke o uzdržavanju do danas utoliko što je tužitelj stariji za šest godine i sada je srednjoškolac, te raniji iznos uzdržavanja od 124,43 EUR/937,55 kn mjesečno više nije dostatan za zadovoljavanje njegovih ukupnih materijalnih potreba obzirom na njegovu životnu dob, potrebe obrazovanja i porast troškova života i da su se njegove mjesečne potrebe uzdržavanja povećale. Stoga je taj sud, imajući u vidu tuženikove mogućnosti uzdržavanja, njegovo imovinsko stanje, primanja od rada na crno, zakonsku obvezu uzdržavanja još jednog djeteta, kao i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade radom u svojoj struci osnovano izmijenio raniju sudsku odluku o uzdržavanju i povisio raniji iznos uzdržavanja za mljt. tužitelja.

15. Zbog iznijetih razloga ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da nije bilo nikakve osnove za povišenje uzdržavanja, već jedino za njegovo sniženje, jer su prema odredbi čl. 288. st. 1. ObZ roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, te se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Dakle, primarna je dužnost roditelja uzdržavati svoju maloljetnu djecu i podmirivati njihove potrebe koje im omogućuju normalan razvoj i obrazovanje, a dijete ima pravo na životni standard u skladu sa svojim potrebama i mogućnosti osoba koje su ga dužne uzdržavati propisuje (čl. 27. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 12/1993 ).

16. Nije u pravu žalitelj da je sav teret uzdržavanja mlljt. tužitelja pao na njega, jer odredba čl. 310. ObZ propisuje da roditelj s kojim dijete stanuje, svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (st. 1.). Svakodnevna skrb o djetetu (koju u konkretnom slučaju izvršava majka) smatra se jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (st. 2.).

17. Tuženik je, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, kao obveznik uzdržavanja u mogućnosti doprinositi utvrđene iznose uzdržavanja koji za razdoblje od podnošenja tužbe do 31.12.2021. iznose 172,54 EUR/1.300,00 kn mjesečno, a od 1.1.2022. pa 199,08 EUR/1.500,00 kn mjesečno za zadovoljavanje ukupnih materijalnih potreba tužitelja prema svom životnom standardu (čl. 311. ObZ), a koje iznose je sud utvrdio imajući u vidu kako sadržaj odredbe čl. 314. st. 3. ObZ, tako i minimalne novčane svote koje je prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta dužan plaćati roditelj s kojim dijete ne živi za dijete, koji za dijete u dobi od 11-13 godina iznosi do 1. travnja 2022. do svibnja 2023. – 179,52 EUR/1.352,60 kn, a za dijete od 13-18 godina iznosi 208,16 EUR/1.568,38 kn, a od 6. svibnja 2023. – 223,46 EUR, to je pravilno odlučio o visini povišenih iznosa uzdržavanja koji je tuženik u obvezi plaćati za mlljt. tužitelja.

18. Dosuđujući pod točkom I. izreke pobijane presude dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja, prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev i nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, kako to navodi žalitelj, jer iako je na ročištu 18. runa 2023. tuženik naveo da je nesporno da je u razdoblju od rujna 2020. do kolovoza 2023. na ime uzdržavanja tužitelju plaćao mjesečni iznos od 1.000,00 kn, iz potvrda o prometu po računu/štednji tužitelja kod Z. b. (list 220-226 spisa), proizlazi da je u razdoblju od 27.2.2023. do 29.9.2023. (izuzev uplate od 5.5.2023. kada je uplatio iznos od 225,00 EUR/1.695,00 kn) plaćao manje mjesečne iznose od 132,72 EUR/1.000,00 kn, odnosno da je za veljaču, ožujak i travanj 2023. platio iznose od po 126,09 EUR/950,00 kn mjesečno, zatim je 31.5.2023. platio iznos od 126,00 EUR/949,34 kn, te je za lipanj i srpanj 2024. također platio mjesečne iznose od po 126,00 EUR/949,00 kn, a za kolovoz i rujna 2023. iznose od po 130,00 EUR/979,48 kn. Stoga je prvostupanjski sud od utvrđenih mjesečnih iznosa uzdržavanja koje je tuženik pobijanom presudom dužan plaćati odbio mjesečne iznose uzdržavanja koje je tuženik platio u razdoblju od utuženja do zaključno rujna 2023., te pravilno obvezao tuženika na plaćanje preostale razlike neplaćenih iznosa uzdržavanja u tom razdoblju, koji su pravilno utvrđeni i navedeni u toč. I. izreke pobijane presude.

19. Obzirom da je provedenim dokazima utvrđeno da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za sniženje uzdržavanja, uz valjane je razloge i pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika.

20. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 366. ObZ.

21. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1., u vezi čl. 346. ObZ žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

22. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 30. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš, v.r.