Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž Ob-11/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš, predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika B. P., OIB … iz D. M., zastupanog po punomoćniku S. V., odvjetniku u O., protiv tuženice-protutužiteljice M. P., OIB … iz V., zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku u O., uz sudjelovanje mlt. M. R. P., OIB …, zastupanog po posebnoj skrbnici D. V., dipl. iur., djelatnici centra Z., Dislocirana jedinica O., radi izmjene sudske odluke o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-465/2022-30 od 10. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 30. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice-protutužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-465/2022-30 od 10. studenog 2023., u pobijanom dijelu pod toč. I., II. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. I. kojim je određeno da će se osobni odnosi između majke M. P. s mlljt. djetetom M. R. P. ostvarivati u centru u O., jedan puta tjedno u trajanju od dva sata uz nazočnost stručne osobe centra, te prema prethodnom dogovoru stranaka i djelatnika centra u O., s tim da je otac mlljt. djeteta dužan dijete dovesti u dogovoreno vrijeme u centar u O. osobno o svom trošku, dok je majka mlljt. djeteta dužna pristupiti u unaprijed dogovoreno vrijeme s djelatnicima centra u O., radi održavanja susreta i druženja s mlljt. djetetom u centar o svom trošku, sve dok se majka, ovdje tuženica ne podvrgne psihijatrijskom liječenju i praćenju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Mijenja se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj P Ob- 634/2018-19, od 4. listopada 2019., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj P Ob-634/2018-22 od 9. listopada 2019., na način da će:

- mlt. dijete M. R. P., OIB: … i nadalje stanovati sa ocem B. P., OIB: …, na njegovoj adresi stanovanja u D. M., koji će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb i samostalno zastupati mlt. dijete M. R. P. u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta,

- osobni odnosi između majke M. P. OIB: …, iz V., s mlt. djetetom M. R. P., OIB: …, će se ostvarivati u centru u O., jedan puta tjedno u trajanju od dva sata, i to uz nazočnost stručne osobe centra, te prema prethodnom dogovoru stranaka i djelatnika centra u O., s tim što je otac mlt. djeteta dužan ga dovesti u dogovoreno vrijeme u centar u O. osobno o svom trošku, dok je majka mlt. djeteta dužna pristupiti u unaprijed dogovoreno vrijeme s djelatnicima centra u O., radi održavanja susreta i druženja s mlt. djetetom u centar o svom trošku, sve dok se majka, ovdje tuženica ne podvrgne psihijatrijskom liječenju i praćenju.

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi: „Mijenja se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj P Ob-634/2018 od 4. listopada 2019., na način da se mlt. M. R. P. OIB: …, povjerava na skrb i odgoj majci M. P. OIB: …, iz V.“.

III. Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 528,68 eura (slovima: petstotinadvadesetosameurašezdesetosamcinti) / 3.983,34 kn1 (slovima: tritisućedevetstotinaosamdesettrikunetridesetčetirilipe) u roku 15 dana.

IV. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja, te zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.“

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod toč. I., II. i III. izreke žalbu je podnijela tuženica-protutužiteljica (dalje u tekstu: tuženica) iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu s navodima žalbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem, uz naknadu troškova žalbe.

3. Tužitelj-protutuženik (dalje u tekstu: tužitelj) istu presudu žalbom pobija u dijelu toč. I. izreke kojim je određen način i obim susreta i druženja mlljt. djeteta s majkom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači u skladu s navodima žalbe.

4. U svojim odgovorima na žalbe tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda tuženice.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za izmjenu ranije odluke o roditeljskoj skrbi i samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi nad mlt. djetetom stranka, te protutužbeni zahtjev tuženice da mlt. dijete bude povjereno njoj na skrb i odgoj.

7. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da je presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P Ob-634/2018 od 4. listopada 2019., ispravljenom rješenjem istog suda i poslovnog broja od 9. listopada 2019., odlučeno da će zajedničko dijete stranaka, mlljt. M. R. stanovati s ocem i da će roditelji ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb u odnosu na mlljt. sina. Nije sporno niti da mlljt. sin stranka od 5. listopada 2019. živi s ocem, te da je privremenim rješenjem koje je sud u ovom postupku donio 15. srpnja 2020. odlučeno se osobni odnosi majke i mlljt. sina održavati dva puta tjedno po dva sata pod nadzorom stručne osobe centra u O. prema prethodnom dogovoru stranka i centra, sve do pravomoćnog okončanja ovoga postupka. Sporna je osnovanost tužbenog i protutužbenog zahtjeva.

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa u bitnome proizlazi:

- da tužitelj tužbom traži izmjenu ranije odluke o zajedničkoj roditeljskoj skrbi nad mlljt. sinom M. R. uz tvrdnju da dosadašnje ponašanje tuženice pokazuje da ona nije spremna na suradnju u zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi vezano za zaštitu zdravlja, razvoja i zašite mlljt. djeteta, jer mu je odbila dati zdravstvenu dokumentaciju djeteta i njegovu zdravstvenu iskaznicu i knjižicu cjepiva i dati suglasnost za upis djeteta, koju je nakon davanja suglasnosti opozvala opravdavajući to opasnošću da se dijete zarazi COVID-om, da je izložen neprimjerenom napadima tuženice koja od njega traži da se susreti nje i djeteta održavaju bez nadzora Centra protivno odluci suda i da za vrijeme korone uopće nije telefonski kontaktirala dijete;

- da tuženica tvrdi da je izgubila djetetovu zdravstvenu iskaznicu i iskaznicu cijepljenja, a da je danu suglasnost za upis djeteta u vrtić opozvala radi zbog straha da se dijete ne zarazi COVID-om i da ju tužitelj ne informira o zdravlju djeteta i odlascima liječniku premda je sposobna skrbiti i odgajati svoje dijete i da je to prirodno i u najboljem interesu za dijeta;

- da je provedenim psihijatrijskim vještačenjem po vještaku psihijatru prof. dr. sc. I. P. od 10.1.2022. (list 169-179 spisa) utvrđeno da kod tuženice nema elemenata težeg duševnog poremećaja iz shizofrenog spektra (kako je to bilo utvrđeno u psihijatrijskom nalazu i mišljenju izrađenom po vještaku prof. dr. sc. K. D.-Č. 23.7.2019. u predmetu P Ob-634/2018), već ista u dijagnostičkom smislu ima paranoidni poremećaj bazične strukture ličnosti, koji predstavlja trajne obrasce reagiranja i ponašanja koji su posebno izraženi kod kriznih situacija, što ne predstavlja teži oblik duševnog poremećaja iz shizofrenog spektra, već takva stanja mogu biti predmet psihijatrijskog tretmana;

- da navedeni duševni poremećaj kod tuženice ne predstavlja znatniji čimbenik rizika za psihofizički razvoj djeteta, no u slučaju preuzimanja potpune skrbi nad djetetom postoji mogućnost dugoročnog utjecaja na dijete u smislu nastanka i kod djeteta slične strukture osobnosti, zbog čega bi primarna skrb i odgoj djeteta trebala i dalje biti povjerena ocu, time da je u interesu mlt. djeteta da stranke zajednički, ravnopravno i sporazumno vrše roditeljsku skrb nad djetetom samo pod uvjetom da majka bude pod redovitim psihijatrijskim praćenjem i tretmanom, a ukoliko bi odbijala takvo psihijatrijsko praćenje da se u tom slučaju dijete povjeri ocu na samostalnu roditeljsku skrb i omogući majci redovito održavanje susreta i druženja s djetetom;

- da je tuženica u žalbi protiv presude poslovni broj P Ob-195/2020 (koja je po žalbi bila ukinuta) izrazila spremnost redovitog psihijatrijskog tretmana ukoliko ga sud odredi, a koji je do tada izričito odbijala navodeći da je njezin liječnik psihijatar mišljenja da je ona psihički zdrava osoba i da ne treba provoditi liječenje;

- da je u ponovljenom postupku sud odredio dopunsko psihijatrijsko vještačenje u KBC O. na koji se tuženica odbila odazvati, te je vještak psihijatar prof. dr. sc. I. P. ostao kod svoga mišljenja da se mlljt. dijete stranka povjeri ocu na punu skrb i odgoj, sve dok se majka ne odluči na psihijatrijsko liječenje i praćenje i da joj se omogući redovito viđanje djeteta na tjednoj osnovi;

- da je posebna skrbnica djeteta u svom Izvješću od 31. kolovoza 2023. navela da je dijete opterećeno i zbunjeno cijelom obiteljskom situacijom i da odbija bilo kakav razgovor o tome, niti se o tome želi izjašnjavati, te da je dijete izrazilo mišljenje da mu je jednako lijepo kod oba roditelja;

- da je stručni tim za djecu, mladež i obitelj zavoda (dalje u tekstu: H.), Područni ured D. M. u svom mišljenju od od 7.9.2023., naveo da su se nadzirani susreti djeteta i majke odvijali redovito do 11.1.2023., a zatim je u daljnjem razdoblju od 6 mjeseci uočena nesuradljivost majke s voditeljicom mjera i neprihvaćanje uputa stručnih osoba, te zasićenost djeteta dolascima u centar, dok iz Izvanrednog izviješća voditeljice mjera od 14.8.2023. proizlazi da se osobni odnosi majke i djeteta ne održavaju od 6.9.2023., jer je majka nedostupna i ne odgovara na pozive i poruke, te je stručni tim uzimajući u obzir sva dosadašnja postupanja u obitelji stranka u cilju zašite i interesa mlljt. M. R. P. ostao pri mišljenju da dijete treba nastaviti živjeti s ocem i da otac treba imati samostalnu roditeljsku skrb;

- da je vještak psihijatar prof. dr. P. u svom usmenom očitovanju na raspravi 28.9.2023. pojasnio da ne pristanak majke na liječenje predstavlja jedan oblik zanemarivanja djeteta i da njezina nesuradnja s djelatnicima zavoda pripada području karakterologije ličnosti, koje ako su prenaglašene mogu predstavljati zapreku za funkcioniranje osobe i dovode do poremećaja ličnosti, koja dijagnoza je kod tužiteljice postavljena, te se takva ponašanja mogu djelomično korigirati terapijskim procesom, no nije isključen i razvoj težeg duševnog poremećaja u pravcu težih paranoidnih stanja, time da tuženica nije trenutačno opasna za dijete, no dugoročno može kao identifikacijski uzor poslužiti da dijete usvoji određene obrasce ponašanja koji mogu postati patološko stanje i kod djeteta, te je ostao kod mišljenja da se osobni odnosi majke i djeteta trebaju odvijati jednom tjedno, te da nije u interesu djeteta prijedlog H. da se ti odnosi održavaju svaki drugi vikend, jer je to premalo.

9. Slijedom utvrđenja da kod tužitelja kao roditelja nisu utvrđeni nikakvi ugrožavajući elementi za dijete, za razliku od tuženice koja kao roditelj pokazuje nesuradnju s drugim roditeljem u pogledu ostvarivanja roditeljske skrbi (odbijanje davanja suglasnosti za upis djeteta u vrtić i predaju zdravstvene dokumentacije i zdravstvene iskaznice i knjižice cijepljenja ocu), te zbog svoga paranoidnog poremećaja ličnosti i paranoidnih ideja i odbijanja odgovarajućeg psihijatrijskog liječenja i praćenja, nije u mogućnosti ravnopravno i zajednički s tužiteljem vršiti roditeljsku skrb nad mlljt. djetetom, već je u najboljem interesu djeteta da za sada nastavi živjeti s ocem i da otac samostalno ostvaruje roditeljsku skrb i samostalno zastupa dijete u vezi s bitnim osobinama i pravima djeteta, te da se tuženoj i dalje omogući susrete s djetetom svaki tjedan po dva sata pod nadzorom stručne osobe centra u O., prvostupanjski sud je pozivom na čl. 7. i 9. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 12/93) i čl. 105. i 413. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19 i 47/20 – dalje: ObZ) izmijenio raniju sudsku odluku i prihvatio tužbeni zahtjev, a odbio kao neosnovan protutužbeni zahtjev da se dijete povjeri na skrb i odgoj majci. .

10. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

11. Tuženica u žalbama ponavlja navode već isticane u ranijoj žalbi protiv ukinute presude P Ob-195/2020, tvrdeći da se H., Područni ured D. M. neosnovano priklonio nalazu i mišljenju vještakinje psihijatrice dr. K. D.-Ć. danom u ranijem postupku P Ob- 634/2018, kojim je ista utvrdila da ona boluje od teže duševne bolesti, premda je vještak psihijatar prof. dr. sc. P. u ovom postupku utvrdio da kod nje nije riječ o psihičkoj bolesti, već o neprimjerenim načinima reagiranja. Stoga smatra da nema nikakvu obvezu podvrgnuti se psihijatrijskom praćenju i liječenju.

12. Tvrdnje žaliteljice da ne postoji razlog za njezino psihijatrijsko liječenje i praćenje, u direktnoj su suprotnosti s rezultatima psihijatrijskog vještačenja koje je provedeno u ovom postupku po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. I. P. i njegovim usmenim očitovanjima, a iz kojega proizlazi da tuženica ima dijagnozu paranoidnog poremećaja bazične strukture ličnosti, te da nije isključen i razvoj težeg duševnog poremećaja u pravcu težih paranoidnih stanja i premda trenutačno nije opasna za dijete, ona dugoročno može kao identifikacijski uzor poslužiti da dijete usvoji određene obrasce ponašanja koji mogu postati patološko stanje i kod djeteta, a takvi obrasci ponašanju se mogu djelomično korigirati terapijskim procesima liječenja. Stoga, unatoč činjenici da majka do sada nije neposredno učinila nikakve radnje koje bi bile štetne ili prijeteće za dijete, njezina dijagnoza paranoidnog poremećaja bazične strukture ličnosti, cjelokupno dosadašnje ponašanje, odbijanje suradnje sa stručnim osobama H. i niz njezinih paranoidnih ideja koje su bile razlog sukoba između supružnika indirektno je negativno utjecao na dijete, dok odbijanje da se podvrgne psihijatrijskom liječenju i praćenju prema ocjeni vještaka predstavlja jedan od oblika zanemarivanja djeteta. S obzirom da je zbog psihopatologije tužene teško ostvariti s njom bilo kakvu suradnju u procesu skrbi o djetetu, u interesu je mlljt. djeteta da i dalje živi s ocem, te da otac samostalno vrši roditeljsku skrb nad djetetom, a da se osobni odnosi majke i djeteta i dalje održavaju pod nadzorom stručne osobe, sve dok se tužena ne odluči na psihijatrijsko liječenje i praćenje.

13. Na u žalbi ponovljene navode tuženice da je vještak trebao vještačiti njezin zdravstveni karton, valja odgovoriti da je vještak dr. P. svoj nalaz i mišljenje izradio na temelju psihijatrijskog pregleda tužiteljice, a u svom je usmenom očitovanju pojasnio da je tužiteljica iskazala da nema dokumentaciju o liječenju po liječniku psihijatru, zbog čega je uvid u zdravstveni karton irelevantan. Osim toga, vještak je pozvao tužiteljicu da pristupi u KBC O. radi dopunskog vještačenja i da dostavi svu medicinsku dokumentaciju koju eventualno posjeduje, što tuženica nije učinila, niti se pozivu na vještačenje odazvala.

14. Vezano za navode žaliteljice da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir njezino dosadašnje postupanje prema djetetu, valja odgovoriti da je sud prvog stupnja u razlozima presude jasno naveo da je emocionalna povezanost djeteta s oba roditelja, neupitna, što je uostalom maloljetno dijete i samo reklo posebnoj skrbnici, no upravo zbog majčine psihopatologije na njoj je odluka da se podvrgne redovitom terapijskom praćenju i liječenju kako bi korigirala svoja ponašanja, što je ujedno u najboljem interesu djeteta, te predstavlja preduvjet da majka kasnije zatraži izmjenu ove sudske odluke.

15. Utoliko su i neutemeljeni žalbeni navodi tuženice da prvostupanjski sud nije obrazložio u svojoj odluci koje su se to okolnosti promijenile u odnosu na raniju sudsku odluku koje bi zahtijevale njezinu izmjenu, kao i njezine tvrdnje da nije u interesu djeteta da otac samostalno ostvaruje roditeljsku skrb nad njim i da je ona zbog ograničenih susreta i druženja koja se održavaju pod nadzorom, potpuno isključena iz života svoga djeteta.

16. Imajući u vidu izraženo mišljenje vještaka prof. dr. sc. P. da je zbog psihopatologije tužene teško s njom ostvariti bilo kakvu suradnju u procesu skrbi o djetetu i da ona izričito odbija provođenje terapijskog procesa psihijatrijskog liječenja i nadzora, kojim bi se takvo njezino stanje moglo djelomično korigirati, smatrajući ga nepotrebnim, te cijeneći njezino dosadašnje ponašanje kojim je od donošenja ranije sudske odluke pokazala izrazitu nesuradljivost u pogledu ostvarivanja sadržaja zajedničke roditeljske skrbi s drugim roditeljem (odbijala predati tužitelju zdravstvenu dokumentaciju djeteta, odnosno zdravstvenu iskaznicu i iskaznicu cijepljenja za dijete i dati suglasnost za upis djeteta u vrtić, a potom danu suglasnost opozvala, prilikom preuzimanja djeteta ne komunicira s ocem, informacije vezane za dijete razmjenjuje s njim jedino porukama preko mobitela, nije uopće održavala telefonske kontakte s djetetom za vrijeme korone premda je dijete to očekivalo i otac ga je na te razgovore pripremio s obrazloženjem da dijete nema svoj telefon), kao i izražena nesuradljivost s voditeljicom nadzora (nedostupnost i neodgovaranje na pozive voditeljice nadzora u vezi dogovora oko osobnih kontakata s djetetom i neprihvaćanje da se oni održavaju u skladu sa sudskom odlukom pod nazorom stručne osobe centra u O., neprimjeren i neuvažavajući pristup prema stručnim osobama centra, zbog čega je jednom morala intervenirati i policija), te u konačnici potpuni izostanak osobnih odnosa majke i djeteta od 6.9.2023., i njezino neodazivanje pozivu vještaka psihijatra radi dopunskog vještačenja, ukazuju da su se izmijenile okolnosti u odnosu na raniju sudsku odluku u pogledu načina ostvarenja roditeljske skrbi, te je pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev i odlučeno da će tužitelj samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad mlljt. djetetom i samostalno zastupati dijete u vezi s bitnim pravima djeteta, temeljem čl. 105. ObZ.

17. Nadalje, je pravilnom primjenom materijalnog iz čl. 7. i 9. Konvencije o pravima djeteta i čl. 413. ObZ odlučeno da će se susreti i druženja majke i djeteta odvijati u centru u O. pod nadzorom stručne osobe i prethodnom dogovoru stranaka i toga centra jednom tjedno po dva sata. Nisu stoga utemeljeni žalbeni navodi tuženice da je potpuno isključena iz života svoga mlljt. sina, jer je prvostupanjski sud upravo rukovodeći se najboljim interesom djeteta i rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja, zbog povećanog rizika od mogućih nekontroliranih reakcija tužene koje su vezane za njezinu psihopatologiju, odlučio o obimu i načinu susreta majke i mlljt. sina pod nadzorom stručne osobe i na način kako je to navedeno u toč. I. izreke pobijane presude.

18. Žalbeni navodi tužitelja da bi se susreti i druženja majke i sina trebali smanjiti i održavati svakog drugog tjedana ne mogu se prihvatiti, jer bi održavanje susreta i druženja u tom obimu koji predlaže tužitelj bilo premalo za dijete i za majku s kojom dijete ne živi, te protivno čl. 9. st. 3. Konvencije o pravima djeteta koja jamči djetetu koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima je ugrožena djetetova dobrobit. Vezano za odluku o obimu susreta i druženja pravilno zaključuje prvostupanjski sud da i čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom propisuje da se samo redovitim međusobnim kontaktima može razviti osjećaj privrženosti i sigurnosti djeteta u odnosu na roditelja s kojim ne živi. Kako su u konkretnom slučaju i vještak psihijatar i stručni tim H. u svojim su nalazima i mišljenjima ocijenili da je u najboljem interesu djeteta da se osobni odnosi s majkom održavaju kontinuirano svaki tjedan pod nadzorom stručne osobe, to se žalba tužitelja ukazuje u cijelosti neosnovanom.

19. Zbog prednje iznijetih razloga pravilnom je primjenom materijalnog prava odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženice da mlljt. sin bude povjeren njoj na skrb i odgoj.

20. Kako žalitelji u svojim žalbama ne iznose nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja prvostupanjskog suda bila dovedena u sumnju, to njihove žalbe nisu osnovane.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 366. ObZ, u vezi čl. 54. st.

1. ZPP, te toj odluci žalitelji u svojim žalbama određeno ne prigovaraju, a u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka drugostupanjski sud više ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 61. ZID ZPP/19).

22. Slijedom iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, u vezi čl. 346. ObZ valjalo je žalbe stranaka odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima.

U Zagrebu, 30. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš, v.r.