REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 10 Us I-2148/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice D. Ž. iz B., Č.
…, koju
zastupaju opunomoćenici iz O. društva Č. i partneri d. o. o., sa sjedištem u P., D. .., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja poreza na dohodak od imovine, 29. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-14/22-01/322, URBROJ: 513-04-23-2 od 10. kolovoza 2023.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanom odlukom tuženika obustavljen je postupak po žalbi na rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Pula-Pola, KLASA: UP/I-410-23/2022-12/2602, URBROJ: 513-007-18-01-2021-7 od 13. rujna 2022., zbog nastupa zastare prava na utvrđivanje porezne obveze.
2. Tužiteljica je ovom Sudu pravodobno podnijela tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je takvo rješenje nejasno i nepravilno, te se poziva na odredbu članka 109. stavak 4. OPZ-a. Suprotno navedenom jasnom propisu, a uostalom i proturječno razlozima samog rješenja, drugostupanjsko tijelo da je izrekom izričito obustavilo (samo) postupak po žalbi tužiteljice na prvostupanjsko porezno rješenje, što da upućuje na obustavu postupka iz članka 189., odnosno članka 182. do 188. OPZ-a, iz čega da se nadalje može izvesti zaključak tome da prvostupanjsko porezno rješenje – na štetu tužiteljice kao porezne obveznice – ostaje na snazi tj. postaje pravomoćno unatoč tome što je ona protiv njega pravodobno bila podnijela žalbu, što je protivno samom rezonu zastare jer ona šteti poreznom tijelu, a ne poreznom obvezniku. Pritom, na naprijed opisano (pogrešno) shvaćanje upućuje i daljnje postupanje poreznih tijela, prije svega onog prvostupanjskog. Naime, tužiteljica je istom po zaprimanju uvodno navedenog drugostupanjskog rješenja prvostupanjskom poreznom tijelu podnijela zahtjev za povrat plaćenog iznosa poreza temeljem njegovog izvršnog rješenja i naknadu troškova postupka, a koji je zahtjev od 27. rujna 2023. prvostupanjsko tijelo zaprimilo već 2. listopada 2023., ali se na isti oglušilo, barem do dana sastava ove tužbe. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i da se utvrdi nastup zastare i obustavi postupak utvrđivanja obveze poreza i prireza porezu na dohodak od imovine za 2016.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ostaje kod svih navoda iz osporavane odluke te je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.
4. U ovom upravnom sporu 22. siječnja 2024. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 27/19, 110/21, u nastavku teksta ZUS) dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.
5. Opunomoćenik tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod podneska od 22. siječnja 2024. kojim podneskom uglavnom ponavlja navode iz tužbe.
6. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je tužiteljica kao vlasnica nekretnine 21. ožujka 2016. sklopila Ugovor o osnivanju prava građenja na nekretnini z. k. ul. …, k. o. P. k. č.1000/1, Šuma površine 1014 m[2] , s H. b. d. o. o., te da je 9. listopada 2017. Ugovor o prijenosu ugovora o osnivanju prava građenja kojim je nositelj ugovora o pravu građenja umjesto prijašnjeg društva, postalo društvo Resort Banjole d. o. o., a 9. listopada 2017. je između tužiteljice i R. B. d. o. o. sklopljen Aneks ugovora o osnivanju prava građenja na predmetnoj nekretnini, koje pravo građenja je upisano u zemljišne knjige. Aneksom ugovora od 23. ožujka 2018. utvrđeno je da nakon parcelacije predmetne i susjednih nekretnina površina nekretnine na kojoj je osnovano pravo građenja iznosi 1027 m[2] , te je utvrđeno da sveukupna naknada za pravo građenja u iznosu od 200.000,00 eura na način da se tužiteljici isplati 100.000,00 eura, a za preostalih 100.000,00 eura pripasti da će joj stan koji će se izgraditi na pravu građenja. Stoga je donijeto i rješenje od 13. rujna 2022., kojim je tužiteljici utvrđena ukupna osnovica i mjesečni predujam poreza i prireza porezu na dohodak od imovine, za razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. prosinca 2016.
9. Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, dalje: OPZ), pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 2. istog članka propisano je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.
10. Odredbom članka 109. stavak 2. OPZ-a, propisano je da na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna su paziti prvostupanjska porezna tijela do donošenja i dostave poreznog rješenja. Stavak 3. istog članka propisuje da su na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi. Stavkom 4. istog članka propisano je da ako tijela iz stavaka 2. i 3. utvrde da je nastupila zastara prava, na utvrđivanje trebaju rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak.
11. Tuženik je pravilno odlučio kada je utvrdio da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze za 2016., te je stoga i obustavio postupak utvrđivanja porezne obveze.
12. Dakle, iz izreke rješenja tuženika nedvojbeno proizlazi da je obustavljen postupak zbog nastupa zastare prava na utvrđivanje porezne obveze, a koja je utvrđena rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Pula-Pola, KLASA: UP/I-410-23/2022-12/2602, URBROJ: 513-007-18-01- 2021-7 od 13. rujna 2022. Navedeno proizlazi iz samog obrazloženja rješenja tuženika.
13. Iako tužiteljica smatra da je takvo rješenje nejasno i nepravilno, ovaj Sud smatra da nema nikakve dvojbe da je nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze za 2016., te da je pravilno obustavljen postupak sukladno članku 109. stavak 4. OPZ-a.
14. Slijedom izloženog, pobijano rješenje se ocjenjuje zakonitim, dok prigovori koje je tužiteljica iznijela u tužbi odnosno u ovom sporu nisu doveli u sumnju zakonitost osporene odluke.
15. Trebalo je, stoga, na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
16. Odluka o troškovima ovog upravnog spora temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove.
U Rijeci 29. siječnja 2024.
Sutkinja
Danica Vučinić, dipl. iur., v. r.
