Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-487/2023-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Borisu Mimici, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj tužitelja G. V. d.o.o., V., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku u V., protiv tuženika V. P., iz V., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. C., odvjetniku u V., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-93/2022-8 od 12. siječnja 2023., 29. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-93/2022-8 od 12. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. V., poslovni broj Ovrv-2454/2022 od 7. lipnja 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od iznos od 431,78 EUR / 3.253,21 kuna (slovima: četiristotrideseijedaneuroisedamdesetiosamcenti/ tritisućedvjestopedesetitri kune i dvadesetijednu lipu) uvećan za zakonske zatezne kamate koje na iznos od:

- 38,06 eura/286,77 kuna teku od 16. svibnja 2021. pa do isplate,

- 30,55 eura/230,17 kuna teku od 16. lipnja 2021. pa do isplate,

- 30,07 eura/231,28 kuna teku od 16. srpnja 2021. pa do isplate,

- 30,84 eura/232,39 kuna teku od 16. kolovoza 2021. pa do isplate,

- 31,00 euro/233,60 kuna teku od 16. rujna 2021. pa do isplate,

- 31,10 eura/234,34 kuna teku od 16. listopada 2021. pa do isplate,

- 36,17 eura/272,49 kuna teku od 16. studenog 2021. pa do isplate,

- 39,21 euro/295,44 kune teku od 16. prosinca 2021. pa do isplate,

- 39,46 eura/297,33 kune teku od 16. siječnja 2022. pa do isplate,

- 45,68 eura/344,21 kunu teku od 16. veljače 2022. pa do isplate,

- 39,32 eura/296,22 kune teku od 16. ožujka 2022. pa do isplate,

- 39,68 eura/298,97 kuna teku od 16. travnja 2022. pa do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

Točkom II. pobijane presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 337,61 EUR / 2.543,75 kuna, u roku 8 dana.

2. Protiv te presude žali se tuženik, pobijajući istu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. 25/13. i 89/14., 70/19., 80/22., 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno ukoliko to nije moguće da se ista ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno provođenje postupka te ponovno odlučivanje

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. S obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP.

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ista ne bi mogla ispitati, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi su jasni i razumljivi, te nema proturječnosti između izreke presude i obrazloženja, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se upire u žalbi.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 431,78 eura/ 3.253,21 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime nepodmirenih dospjelih iznosa naknade za tzv. fiksne troškove toplinske energije u razdoblju od travnja 2021. do ožujka 2022.

8. Nije sporno da tužitelj isporučuje toplinsku energiju zgradi u Vinkovcima u kojoj se nalazi predmetni stan u vlasništvu tuženika, kao ni da tuženik za u spornom razdoblju nije koristio uslugu tužitelja glede isporuke toplinske energije, međutim, sporno je da li je tuženik i neovisno o tome dužan podmiriti utuženo potraživanje, obzirom na to da se radi o trošku snage s porezom na dodanu vrijednost, fiksnom trošku.

9. Sud prvog stupnja donio je pobijanu presudu uz obrazloženje da tuženik nije priložio niti jedan dokaz iz kojega bi proizlazilo da je izdvajanje iz toplinskog sustava provedeno na propisani način i uz ispunjavanje zakonom propisanih uvjeta. Nadalje, sve i da je provedeno protuzakonito izdvajanje iz toplinskog sustava, prvostupanjski sud smatra da time nije došlo do raskida ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika, te da bi tuženik bio obvezan na isplatu utuženog iznosa na odredbe članka 2. stavak 2. točka 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske temelju

energije, odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narode novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) i odredbe članka 45. stavak 3. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine", broj 80/13, 14/14, 102/14, 115714, 95/15, 102/15, 76/18, 96/18, 86/19, 118/19, u daljnjem tekstu: ZTTE).

10. Odredbom članka 45. stavak 1. ZTTE propisani su uvjeti uz koje se krajnji kupac može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava na zajedničkom mjerilu

rajnji kupac iz

toplinske energije, dok je stavkom 9. istog članka propisano da je k stavka 1. tog članka dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

11. Nadalje, odredbom članka 2. stavak 2. točka 2. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju („Narodne novine“, br. 99/14, 27/15 i 124/15 - dalje: Pravilnik) propisano je da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno ako ne postoji termoenergetska suglasnost priključna snaga se utvrđuje primjenom faktora 50W/m[3] , uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije.

12. Osim toga, valja upozoriti na shvaćanje Suda Europske unije zauzetog u presudi od 5. prosinca 2019. u spojenim predmetima C-708/17 i C-725/17, „EVN Bulgaria Toplofikacia” EAD protiv Nikoline Stefanove Dimitrove i „Toplofikacia Sofija” EAD protiv Mitka Simenova Dimitrova, uz sudjelovanje Termokomplekta OOD. U tim predmetima se kao sporno pojavilo pitanje protive li se propisi Bugarske europskom pravu u slučaju kada predviđaju da suvlasnici zgrada koje se opskrbljuju iz toplinske mreže moraju doprinositi troškovima grijanja, iako grijanje ne koriste u svojem stanu.

12.1. Sud Europske unije je postupajući u granicama svoje ovlasti zaključio:

„- da čl. 27. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, u vezi sa čl. 5. st. 1. i 5. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, Direktive 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi) treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis kojim se predviđa da su vlasnici stana u zgradi u suvlasništvu priključenoj na mrežu područnog grijanja dužni doprinositi troškovima potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade, iako pojedinačno nisu zatražili isporuku grijanja i ne koriste ga u svom stanu,

- da čl. 13. st .2. Direktive 2006/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o energetskoj učinkovitosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/76/EEZ i čl. 10. st. 2. Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni Direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage Direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis kojim se predviđa da se u zgradi u suvlasništvu računi koji se odnose na potrošnju toplinske energije unutarnjih instalacija svakom vlasniku stana u zgradi ispostavljaju razmjerno grijanom obujmu njegova stana.“

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovni broj Rev- 769/201-2 od 4. travnja 2023. i Rev-285/21-3 od 23. kolovoza presudio je da su tuženici dužni plaćati troškove snage i nakon što su se isti izdvojili iz sustava zajedničkog toplinskog grijanja i bez obzira na činjenicu što isti ne koriste sustav zajedničkog toplinskog grijanja u svom posebnom dijelu (stanu ili poslovnom prostoru), tako da su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima se isti u bitnome poziva na stariju sudsku praksu.

14. Tužitelj pobija i odluku o troškovima postupka paušalno, ne navodeći razloge pobijanja. Kako ovaj sud, a s obzirom na početak prvostupanjskog postupka (postupak je započeo nakon 1. rujna 2019. kada je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-u "Narodne novine" broj: 70/19, dalje: ZID ZPP) ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka valjalo je potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke prvostupanjske presude.

15. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju oduku dao valjane razloge.

16. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe članka 368. stavka 2. ZPP žalbu tuženog valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove odluke.

Split, 29. siječnja 2024.

Sudac:

Boris Mimica, v. r.