REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-3063/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice S. P. iz Z., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik A. M., odvjetnik iz O. društva P., Š. i partneri d.o.o. u Z., protiv tuženika Grada Z., Gradonačelnika, Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica S. F. R., radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 29. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se zaključak Grada Z., Gradonačelnika, KLASA: 551-06/22- 014/4204, URBROJ: 251-01-03/4-22-2 od 5. rujna 2022. i zaključak Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: 551-06/22- 014/3936, URBROJ: 251-09-22-1/009-22-02 od 8. kolovoza 2022.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura (dvijetisućepetstoeura) u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.

III. U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim zaključkom tuženika Grad Z., Gradonačelnika, KLASA: 551- 06/22-014/4204, URBROJ: 251-01-03/4-22-2 od 5. rujna 2022. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv zaključka Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: 551-06/22-014/3936, URBROJ: 251-09-22- 1/009-22-02 od 8. kolovoza 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim zaključkom utvrđuje se da tužiteljici, roditelju F. P., rođ. 02.04.2012., prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja sa danom 30.09.2021.

3. Tužiteljica osporava rješenje tuženika u bitnome navodeći kako je uvjet iz odredbe članka 3., a na koju upućuje članak 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelje odgojitelja (Službeni glasnik Grada Z. 10/18., dalje u tekstu Odluka), da bi roditelj odgojitelj ostvarivao pravo na novčanu pomoć, a vezano za djecu, da njih najmanje troje s roditeljem odgojiteljem čine jedno zajedničko kućanstvo i da za svo vrijeme primanja novčane pomoći imaju prebivalište u gradu Z.. Ističe da se ovi uvjeti u odnosu na tužiteljicu nisu promijenili neovisno o prijavama prebivališta na koje se pozivaju upravna tijela ishođeni od nadležnog ministarstva budući da oni ne odražavaju stvarno stanje. Tužiteljica ističe kako formalni uvjet za sudjelovanje u mjeri nije prijava istog prebivališta nadležnom ministarstvu odnosno ažurnost podataka o prebivalištu ili boravištu nego činjenica zajedničkog života u upotpunjena s prebivalištem na podruju grada Z.. Navodi kako podaci o prijavi prebivališta ne svjedoče o životu u različitom kućanstvu, pa u tom smislu predlaže provesti dokazni postupak saslušanjem tužiteljice i pojedinačno navedenih svjedoka. Ukazuje dalje na činjenicu da mldb F. pohađa posljednje 4 školske godine u Osnovnoj školi B. R. koja je u neposrednoj blizini postojeće obiteljske adrese –gdje tužiteljica sa svoje troje djece D., B. i F. živi u nekretnini u njezinom vlasništvu od 2019., pa osporava zaključak tuženika da bi mldb. kćer F. živjela na bivšoj obiteljskoj adresi. U tom smislu poziva se i na podatke navedene u Planu o zajedničkog roditeljskoj skrbi od 10. lipnja 2021. sačinjenog u povodu razvoda braka tužiteljice i njezinog sada bivšeg supruga Z. P. u kojem je jasno navedeno, kada je u pitanju mldb. kćer F. da će njena adresa stanovanja biti kod majke na adresi, Z.. Naglašava kako prebivalište na istoj adresi nigdje niti u jednoj odredbi Odluke nije navedeno kao uvjet za ostvarivanje ili razlog za gubitak prava na novčanu pomoć. Stoga smatra neprihvatljivim navode obrazloženja iz pobijanog Zaključka da prigovori nisu od utjecaja na rješenje predmetne stvari. Dakle sam tuženik ne spori da je kriterij prestanka novčane pomoći obitavanje u zajedničkom kućanstvu (promjena broja djece u zajedničkom kućanstvu), ali dok isti kriterij priznaje kao relevantni iz nepoznatih razloga i potpuno arbitrarno odlučuje ga ignorirati i primjenjivati drugi kriterij, onaj o prijavljenom prebivalištu na istoj adresi koje nema uporište u odredbama Odluke. Naglašava kako se promjena osobnih podataka roditelja i djece i drugih činjenica koje bi utjecale na isplatu iz članka 8. Odluke u konkretnom slučaju nije dogodilo iako je nesporno da je tužiteljičina obitelj uslijed vrlo izazovne dinamike obiteljskog života koju razvod i nenadana selidba uvijek uzrokuje, propustila pravovremeno prijaviti novo prebivalište za troje svojih članova – sinove D. i B. i kćer F., isto ni po čemu ne predstavlja pravni osnov za ukidanje statusa roditelja odgojitelja te time ne postoji obveza obavještavati grad o tome. Smatra da je postupanje tuženika u ovoj pravnoj stvari protupravno odnosno suprotno dobroj vjeri kao jednom od načela pravnog poretka te neprijateljsko i maliciozno, a profesionalno gledano traljavo budući da je na osnovi pomoći koju je kao korisnica mjere primala zadnja uplata bila 23. ožujka 2022. dok je prvotni zaključak kojim pravo prestaje od 8. kolovoza 2022. te kroz taj period duži od 4 mjeseci nije postojala nikakva komunikacija od strane tuženika prema njoj i njenoj obitelji. Tako dugačak rok prekoračuje razumno postupanje a pogotovo kada se radi o stvari koja utječe na egzistenciju višečlane obitelji.

Tužiteljica predlaže poništiti osporeni i prvostupanjski zaključak uz naknadu troškova.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističući da tužba ne sadrži nove činjenične navode koji nisu bili poznati u postupku koji je prethodio pobijanom zaključku. Navodi kako je uvidom u spis utvrđeno da je tužiteljici rješenjem Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport KLASA: UP/I-551-06/16-013/1383, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 23. studenog 2016. priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja za njezino dijete F. P. rođ. 2. travnja 2012. Tuženik iznosi podatke vezano za prebivalište tužiteljice i njezinu djecu, a koji proizlaze iz zaprimljenih uvjerenja o prebivalištu MUP-a, PU zagrebačke iz kojih je vidljivo da su tužiteljica i njeno dijete H. Č. do 8. 9. 2021. imale prijavljeno prebivalište na adresi Z., kada je isto odjavljeno i prijavljeno na adresu Z.. Tuženik ističe da iz navedenog proizlazi da tužiteljica od 8.9.2021. do 22.12.2021. nije imala prijavljeno prebivalište na adresi sa svojom djecom B. i D. P., a da od 8.9.2021. nema niti prijavljeno prebivalište na istoj adresi sa svojom mldb. kćeri F. P. za koju je i novčanu pomoć ostvarila, te je to činjenica koja utječe na isplatu, a koju je bila dužna prijaviti nadležnom gradskom upravnom tijelu u roku od 15 dana od dana nastanka, što nije učinila. Tuženik navodi da je stoga pravilno ocjenjeno kako su ispunjene pretpostavke za prestanak predmetnog prava jer je temeljem izričite odredbe relevantno prijavljeno prebivalište roditelja i djeteta za koje se podnosi zahtjev odnosno djece koja žive u zajedničkom kućanstvu, a koja je činjenica utvrđena u službenim evidencijama MUP-a. Ovakvo stajalište zauzeto je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3911/19-2 od 30.10.2019. te presudi Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-3444/17-10 od 18.07.2019.

Tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

5. Sud je 19. siječnja 2024. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, te je time istima dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, kao i o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.).

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog i prvostupanjskog zaključka, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spise predmeta tuženika dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu. Raspravnim rješenjem suda odbijeni su dokazni prijedlozi tužiteljice za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužiteljice i predloženih svjedoka.

Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a imajući u vidu činjenice utvrđene u upravnom postupku, Sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan. 7. Prvostupanjskim zaključkom od 8. kolovoza 2022. tužiteljici prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2021. uz obrazloženje u kojemu se navode podaci o prebivalištu te promjenama prijave prebivališta u službenim evidencijama tužiteljice i njezine djece: H. Č., B., D. i F. P., pozivom na članak 7. stavak 1. točka 3., članak 8. i članak 9. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Z. 10/18., 20/21. i 29/21.). Tijelo zaključuje da tužiteljica od 8. rujna 2021. do 22. prosinca 2021. nije imala prijavljeno prebivalište u zajedničkom kućanstvu s djetetom D. P. te od 08. rujna 2021. do 24. prosinca 2021. nije imala prijavljeno prebivalište s djetetom B. P. i od 08. rujna 2021. nema prijavljeno prebivalište u zajedničkom kućanstvu s djetetom za koju je ostvarila novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, pa joj novčana pomoć prestaje s danom 30. rujna 2021., odnosno posljednjeg dana u mjesecu u kojem se promijenio broj djece u zajedničkom kućanstvu.

8. Tuženik je odbio kao neosnovan prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog zaključka, potvrđujući isti pravilnim i zakonitim, prihvaćajući u bitnome obrazloženje prvostupanjskog tijela. Navode prigovora da su podnositeljica i njena djeca, zapravo cijelo vrijeme stvarno u kontinuitetu živjeli u zajedničkom kućanstvu, tuženik cijeni takvima da nemaju utjecaja na drugačije odlučivanje u ovoj pravnoj stvari obzirom da je i odlukom na temelju koje je donesen zaključak o novčanoj pomoći i odlukom koja je na snazi izrijekom propisano da novčana pomoć prestaje posljednjeg dana u mjesecu u kojem se promijenio broj djece u zajedničkom kućanstvu.

9. U ovom predmetu nije sporno da je tužiteljici rješenjem Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Z., KLASA: UPI/I-551-06/16-013/1383, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 23. studenog 22016. priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja temeljem Odluke o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu (Službeni glasnik 16/16. i 19/16.), počevši od 4. listopada 2016. i uz određenje da pravo na novčanu pomoć prestaje sukladno odredbama članka 6. te Odluke. Također nije sporno da tužiteljica i njena djeca: B. i D. te F. u određenom vremenskom razdoblju nisu imala u službenim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova evidentirana prebivališta na istoj adresi kao i tužiteljica, korisnica navedene mjere.

10. U ovom predmetu sporno je da li je činjenica da mld. F. P. nema evidentirano prebivalište u službenoj evidenciji MUP-a osnov prestanka prava, budući da, kako tužiteljica tvrdi njeno zajedničko kućanstvo s mld. F. P. i sinovima D. i B. traje u kontinuitetu od dana priznavanja prava, dakle neprekidno, neovisno o podacima o prebivalištu u službenim evidencijama.

11. Člankom 6. st. 1. alineja 4. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Z., broj: 16/16., dalje: Odluka/16) na temelju koje je tužiteljica ostvarila pravo bilo je propisano da novčana pomoć prestaje posljednjeg dana u mjesecu u kojem se promijenio broj djece u zajedničkom kućanstvu.

12. Dana 15. svibnja 2018. stupila je na snagu Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Z., broj: 10/18., dalje: Odluka) kojom su uređeni uvjeti, način i postupak ostvarivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja koju osigurava Grad Z. u skladu sa svojom pronatalitetnom politikom (čl. 1.), te je stupanjem na snagu te odluke prestala važiti Odluka/16 (čl. 13.).

13. Člankom 7. stavkom 1. alineja 3. Odluke propisano je da novčana pomoć prestaje posljednjeg dana u mjesecu u kojem se promijenio broj djece u zajedničkom kućanstvu u smislu članka 3. ove odluke.

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog zaključka, primjenjujući citirane odredbe, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika utvrđeno je da je navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava dovedeno u pitanje, a utvrđene su i povrede odredaba postupka zbog kojih se osporeni zaključak ne može ocijeniti zakonitim.

15. Naime, obrazloženje tuženika da su u konkretnom predmetu ispunjeni uvjeti za prestanak prava propisani člankom 7. stavkom 1. alinejom 3. Odluke, jer da se promijenio broj djece u zajedničkom kućanstvu, a koji zaključak upravna tijela smatraju dokazanim temeljem uvjerenja nadležnog tijela o prijavljenom prebivalištu tužiteljice i njezine djece, koje je različito u određenom vremenskom razdoblju, ovaj sud za sada ne može prihvatiti.

16. Takvo stajalište moglo bi se prihvatiti kada bi navedena Odluka u razlozima za prestanak prava imala propisan uvjet da članovi obitelji/zajedničkog kućanstva u smislu odredbe članka 2. stavka 1. Odluke/18 (roditelj i najmanje troje djece) imaju prijavljeno prebivalište na istoj adresi, što međutim, nije slučaj.

U tom smislu nije opravdano niti pozivanje tuženika u odgovoru na tužbu na stajalište izraženo u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3911/19-2 od 30. listopada 2019., jer je ono vezano za Odluku o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta (Službeni glasnik Grada Z. broj: 8/09., 20/10., 6/11., 12/11. i 17/11), koja se u ovom slučaju ne primjenjuje i koja sadrži izričitu odredbu prema kojoj predmetno pravo prestaje ako korisnik prava u roku od 60 dana od dana promjene adrese stanovanja bilo kojeg člana kućanstva ne dokaže prijavu na zajedničku adresu stanovanja s djecom.

Takvu odredbu Odluka, a niti Odluka/16 na temelju koje je tužiteljica ostvarila pravo, ne sadrži.

17. Nadalje, opravdano je pozivanje upravnih tijela na odredbe članka 9. stavka 1. Odluke prema kojima će nadležno gradsko upravno tijelo provjeravati osobne podatke roditelja i djece te druge činjenice koje bi utjecale na isplatu za sve vrijeme ostvarivanja novčane pomoći.

Međutim, odredbom stavka 2. istog članka propisano je da ako nadležno gradsko upravno tijelo utvrdi promjene činjenica iz stavka 1. ovoga članka u vezi s isplatom novčane pomoći, privremeno će obustaviti isplatu novčane pomoći do provjere svih činjenica iz stavka 1. ovoga članka.

18. Prema ocjeni suda u konkretnom slučaju nije postupljeno na način kako je citiranim odredbama propisano, već je prvostupanjskim zaključkom tužiteljici pravo prestalo automatski nakon utvrđenja činjenica različitog prebivališta u službenim evidencijama, iako navedeno, nije izričito propisani razlog prestanka priznatog prava, a privremenu obustavu isplate novčane pomoći, tijelo nije niti razmatralo, budući da u obrazloženju svoje odluke o navedenoj okolnosti nije iznijelo nikakve razloge. Pri tom se ističe da upravno tijelo prilikom provjera činjenica koje utječu na priznato pravo, u konkretnom slučaju, činjenice zajedničkog života tužiteljice s njeno troje djece u zajedničkom kućanstvu, unatoč različitim prijavljenim adresama u Gradu Z., ima mogućnost i treba koristiti sva prikladna dokazna sredstva, s obzirom da predmetnom Odlukom nije propisana prijava na istoj adresi stanovanja kao nužan uvjet ostvarenja prava. U tom smislu tuženik nije koristio nikakva druga dokazna sredstva niti je pozvao tužiteljicu radi saslušanja / davanja izjave ili ju pozvao na dostavu drugih dokaza, a tijekom spora na dokumentaciju dostavljenu uz tužbu: rješenje o razvodu braka od 8. srpnja 2021., plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 10.06.2021., nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta za B. P. i rješenje o priznatoj osobnoj invalidnini, te potvrdu OŠ B. R. za F. P., nije se očitovao u smislu utjecaja na odluku u predmetnoj upravnoj stvari.

19. Stoga, obrazloženje tuženika izneseno u osporenom zaključku da navodi tužiteljice izneseni u prigovoru nisu od utjecaja na odluku, sud ne može prihvatiti osnovanim.

Slijedom navedenog, prihvaćeni su osnovanima navodi tužiteljice da u postupku nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na odlučnu činjenicu postojanja zajedničkog kućanstva tužiteljice i njene djece.

Budući da se u konkretnom slučaju radi o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, a činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, nije bilo osnove odlučiti o prestanku predmetnog prava, prije nego li se utvrdi gdje su svi članovi obitelji doista živjeti odnosno jesu li živjeli u zajedničkom kućanstvu, u smislu odredbe članka 2. stavka 1. Odluke.

Ovakvo stajalište izneseno je i u pravomoćnoj presudi ovog suda poslovni broj: UsI-3023/22-7 od 6. listopada 2023.

20. U skladu s odredbom članka 58. stavka 1. ZUS-a sud je poništio osporeni i prvostupanjski zaključak.

21. Sud nije cijenio opravdanim u konkretnom slučaju provoditi daljnji dokazni postupak saslušanjem tužiteljice i predloženih svjedoka, jer su utvrđeni razlozi nezakonitosti osporenog i prvostupanjskog zaključka, imajući u vidu da je za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a vodeći računa o načelu učinkovitosti spora. Predmet nije vraćen na ponovni postupak budući da se radi postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

Stoga je raspravnim rješenjem suda izvođenje ovih dokaza sud odbio kao nepotrebno i neekonomično.

22. Osporenom odlukom uz obrazloženje koje je dano povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice, pa se osporene odluke ne mogu ocijeniti zakonitima, stoga je odlučeno kao u izreci, pod točkom I.

23. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano.

U konkretnom slučaju sud je cijenio osnovanim i opravdanim zahtjev tužiteljice za naknadom troškova za radnje poduzete po opunomoćeniku i to za sastav tužbe i zastupanje na raspravi u visini od po 500 bodova (Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, broj: 138/23., dalje: Tarifa) što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 2.500,00 eura, kako je i priznato točkom II. izreke.

Sud nije cijenio opravdanim zahtjev tužiteljice za naknadom troškova za podnesak od 14. lipnja 2023. koji predstavlja očitovanje na zaprimljeni odgovor na tužbu tuženika, jer se u istome u bitnome ponavljaju navodi sadržani u tužbi, dakle, ne iznose nova činjenična i pravna razlaganja, a trošak tužbe tužiteljici je priznat. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom III.

U Zagrebu 29. siječnja 2024.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).