REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-5248/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kristina Saganić, u pravnoj stvari tužitelja NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO DR. ANDRIJA ŠTAMPAR, Zagreb, Mirogojska cesta 16, OIB 33392005961, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Terešak & Partneri d.o.o., Zagreb, Kaptol 15, protiv tuženika PLATINUM d.o.o., Zagreb, Vidovčica 6, OIB 42089163334, kojeg zastupa punomoćnik Slaven Vujović, odvjetnik u Zagrebu, Boškovićeva 23, radi isplate iznosa od 4.844,38 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1467/2019 od 15. listopada 2020., 29. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1467/2019 od 15. listopada 2020. u točki I. izreke i dijelu točke II. izreke kojom je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 447,94 EUR.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1467/2019 od 15. listopada 2020. u dijelu točke II. izreke za iznos od 82,96 EUR i taj se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka i to: tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbe u iznosu od 302,28 EUR i tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 132,72 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2447/2019 od 10. travnja 2019. kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 36.500,00 kn i trošak ovršnog postupka u iznosu od 937,25 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelju je naloženo tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od 4.000,00 kn.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da tužitelj od tuženika potražuje plaćanje naknade za provedenu kemijsku analizu proizvoda (čl. 17. st. 1. i 16. Zakona o službenim kontrolama koje se provode sukladno propisima o hrani, hrani za životinje, o zdravlju i dobrobiti životinja, „Narodne novine“ broj: 81/13, 14/14 i 56/15; dalje: Zakon o službenim kontrolama). Prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu na osnovi zaključka o tome da tužitelj nije dokazao visinu tražbine (čl. 221.a Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 461.a ZPP-a, jer je uzeo u obzir ispravu koju je tuženik dostavio na pripremnom ročištu održanom 23. lipnja 2020., kao i činjenice koje je tuženik iznio na pripremnom ročištu održanom 8. srpnja 2020. Na tom je ročištu sud zaključio prethodni postupak i time onemogućio tužitelja u predlaganju novih dokaza. Tužitelj tvrdi da su tuženikovi navodi paušalni i usmjereni na izbjegavanje ispunjenja preuzete obveze, jer je tužitelj obrazložio i dokumentirao visinu tražbine, dok tuženik nije iznio činjenice kojima bi doveo u sumnju pravilnost obračuna. Ponuda koju je tuženik dostavio nije mjerodavna, jer ne sadrži datum izdavanja niti je dovela u sumnju cijene koje određuje tužiteljevo Upravno vijeće. Protivi se i odluci o parničnim troškovima, zato što je prvostupanjski sud neosnovano tuženiku priznao trošak zastupanja na ročištu 23. lipnja 2020. u punom iznosu od 1.000,00 kn umjesto u omjeru od 25% ili 50% tog iznosa, a ročište 8. srpnja 2020. odgođeno je tuženikovom krivnjom. Predlaže da ovaj sud pobijanu presudu preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovarajući na žalbu tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda, smatrajući da je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku. Tužiteljeva je dokumentacija manjkava i nejasna pa samo na temelju nje nije moguće utvrditi što je obračunato u spornim računima za navodne usluge. Tužitelj nije pravovremeno predložio dokaze niti dostavio dokumentaciju kako bi se moglo utvrditi koji su parametri obračunati i po kojoj cijeni, nego je dostavio samo djelomični izvod cjenika. Tužitelj sam propušta postupati sukladno pravilima o teretu dokazivanja i dostaviti dokaze, a tuženik je osporavanje istaknuo pravovremeno.

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o parničnim troškovima.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i 467. st. 1. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita osim u dijelu odluke o parničnim troškovima.

6.1. Postavljajući okvire ispitivanja prvostupanjske presude, valja naglasiti da je u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Pritom se naglašava da je ovaj postupak pokrenut prije 1. rujna 2019., što znači da se ne primjenjuje izmijenjena odredba čl. 467. st. 1. ZPP-a (čl. 96. i 117. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a iz 2019. godine).

7. Predmet spora je isplata naknade (trošak) s osnove kemijske analize proizvoda (vina). Tuženik je uvozio vino iz Makedonije i Kosova, a granična sanitarna inspekcija Ministarstva zdravstva provela je službenu kontrolu ispravnosti proizvoda i tužitelju dostavila uzorke radi kemijske analize. Riječ je o službenoj kontroli zdravstvene ispravnosti i higijene/sigurnosti hrane koja se provodila pri uvozu hrane, koju obavlja sanitarna inspekcija na granici (čl. 6. i čl. 7. st. 1. t. d. Zakona o službenim kontrolama). Radilo se o uvozu hrane (vino je prehrambeni proizvod prema čl. 3. st. 1. Zakona o vinu objavljenog u „Narodnim novinama“ broj: 96/03, 25/09, 22/11, 55/11, 82/13 i 14/14) iz trećih zemalja koja nisu članice Europske unije i tuženik je obveznik plaćanja troška analize tužitelju kao laboratoriju koji je analizu proveo, bez obzira na rezultate. Naime, odredbom čl. 17. st. 16. Zakona o službenim kontrolama propisano je da troškove uzorkovanja, dostave i analize u svrhu službenih kontrola pri uvozu iz trećih zemalja, bez obzira na rezultate snosi stranka izravnim plaćanjem laboratoriju koji je proveo analizu na temelju izdanog računa.

8. Međutim, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva. Za taj zaključak, suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud iznio valjane razloge i da on proizlazi iz rezultata izvedenih dokaza.

9. Dakle, tužitelj je tuženiku ispostavio račune za troškove analize raznih vrsta vina. Tuženik je osporio tužiteljevu tražbinu, kako njenu osnovanost tako i visinu. On je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi izričito istaknuo da tužitelj nije dokazao način obračuna i visinu potraživanja te da nije vidljivo na koji je način obračunao visinu i na što se ona točno odnosi. Po primitku tuženikovog prigovora, tužitelj je podneskom od 18. listopada 2019. obrazložio tužbeni zahtjev navodeći da se dugovanje odnosi na izvršene kemijske analize proizvoda (vina) i pritom dostavio dokumentaciju: ispitne izvještaje i rezultate ispitivanja za provedene kemijske analize zdravstvene ispravnosti i kvalitete vina, ukupno 10 analiza. Po toj je osnovi tužitelj ispostavio tuženiku 10 računa u razdoblju od ožujka do prosinca 2018. u iznosima od po 3.450,00 kn uvećano za PDV (7 računa), iznos od 3.150,00 kn uvećano za PDV (1 račun) te iznos od 950,00 kn (2 računa). Tuženik je ustrajao kod osporavanja visine tužbenog zahtjeva. Potom je održano prvo pripremno ročište 23. lipnja 2020. na kojem je tužitelj izjavio da ustraje kod tužbe i podneska, a u odnosu na tuženikov zaprimljeni podnesak zatražio je očitovanje koje je dostavio idući dan, uz svoju Odluku od 20. prosinca 2017. o donošenju cjenika usluga s primjenom od 1. siječnja 2018. te dio njegovog Cjenika. Na drugom pripremnom ročištu održanom 8. srpnja 2020. tuženik je ustrajao kod osporavanja visine tužbenog zahtjeva i prethodni postupak je tada zaključen.

9.1. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva. Naime, samo iz računima priležećih isprava (ispitni izvještaji i rezultati ispitivanja) ne može se sa sigurnošću utvrditi osnovanost tužiteljevih navoda o visini tuženikovog duga. Ispitni izvještaji sadrže opće podatke o nazivu i vrsti uzorka, uvozniku, špediteru, korisniku, proizvođaču, zemlji podrijetla, carinskoj ispostavi, uzorkovatelju, opisom uzorka i izjavu o sukladnosti. Rezultati ispitivanja po određenim analitičkim brojevima sadrže naziv analize, metodu, tehniku ispitivanja, datum kad je analiza započeta, kada je završena i rekapitulaciju troškova u kojoj je naznačeno kome se račun ispostavlja. Kad se usporede podaci iz tih isprava s dostavljenim dijelom tužiteljevog cjenika, ne može se ispitati niti utvrditi osporavana visina, budući da niti je cjenik cjelovit niti sadrži cijene za analize sadržane u rezultatima ispitivanja. Pritom je prvostupanjski sud detaljno obrazložio i to da je tužitelj dostavio stranice 32. – 34. od ukupno 60 stranica cjenika, što je nedovoljno da bi se time utvrdila cijena svih fakturiranih usluga. Osim toga, na strani 34. specificirane su usluge kemijskih ispitivanja predmeta opće uporabe koje se ne odnose na sporno uzorkovanje vina. S obzirom na to da tužitelj nije dostavio cjeloviti cjenik, nije pravovremeno predložio daljnje dokaze niti prije svega obrazložio način izračuna usluge, ovaj sud prihvaća iznijeti zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao visinu tuženikovog duga (čl. 219. i 221.a ZPP-a).

10. U odnosu na tužiteljevo u žalbi pozivanje na primjenu odredbe čl. 461.a ZPP-a (u sadržaju koji se primjenjuje u ovoj parnici s obzirom na pokretanje ovog postupka, bez izmjena i dopuna objavljenih u „Narodnim novinama“ broj 70/19, čl. 93.), ističe se sljedeće. Stranke su mogle na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti ranije; nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno st. 3., sud neće uzeti u obzir (st. 4.). Tužitelj nije postupio na propisani način, jer u podnesku kojim se očitovao na tuženikov prigovor nije dokazao visinu tražbine niti je to učinio na pripremnom ročištu niti je tužitelj dokazao da bez njegove krivnje nije mogao ranije obrazlagati i dokazati visinu zahtjeva. Prvostupanjski sud tužitelja ničim nije onemogućio u dokazivanju visine tužbenog zahtjeva pa ni time što je nakon dva pripremna ročišta zaključio prethodni postupak, jer je to sukladno odredbi čl. 291. ZPP-a. Neosnovano tužitelj ističe i to da je prvostupanjski sud utemeljio odluku na činjenicama i dokazima koje je tuženik dostavio protivno citiranoj zakonskoj odredbi iz čl. 461.a ZPP-a, jer je tuženik pravovremeno osporio tužbeni zahtjev, izričito i pravilnost tužiteljevog obračuna duga i visinu izračuna. Prvostupanjski sud nije utemeljio odluku niti na ispravi koju je tuženik naknadno dostavio. Tužitelj je njegovo zakašnjelo postupanje pokušao opravdati navodnim propustom prvostupanjskog suda, kojeg ovaj sud ne nalazi.

11. Slijedom svega navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud, u izostanku dokaza koji bi potkrijepili tužiteljeve tvrdnje o visini tuženikovog duga, zaključio da on nije dokazao zahtjev kojeg u ovoj parnici želi ostvariti. Slijedom toga, ovaj sud je pobijanu presudu u točki I. izreke potvrdio i žalbu odbio (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

12. U odnosu na parnične troškove, tužitelj u žalbi djelomično osnovano prigovara dosuđenom iznosu. Prvostupanjski sud je tuženiku dosudio trošak zastupanja na ročištu od 23. lipnja 2020. u iznosu od 1.000,00 kn primjenom Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT), iako se tada nije raspravljalo o glavnoj stvari niti izvodili dokazi; tuženik je ustrajao kod prigovora i predao ispravu pa je zbog tužiteljevog očitovanja na tu ispravu ročište odgođeno. Za zastupanje na tom ročištu tuženiku pripada iznos od 500,00 kn primjenom Tbr. 9.2. OT, uvećano za PDV u iznosu od ukupno 625,00 kn, umjesto neosnovano mu dosuđenog iznosa od 1.250,00 kn, što znači da mu je dosuđen iznos od 625,00 kn više nego što mu pripada, odnosno iznos od 82,96 EUR. Međutim, dosuđenom trošku tuženikovog zastupanja na ročištu 8. srpnja 2020. u iznosu od 1.000,00 kn tužitelj se neosnovano protivi, jer je trošak suđen pravilnom primjenom Tbr. 9.1. OT. Iz tih je razloga pobijana presuda u odluci o parničnim troškovima preinačena za iznos od 625,00 kn / 82,96 EUR odbijanjem tog tuženikovog zahtjeva (čl. 373. ZPP-a), dok je za preostali iznos od 3.375,00 kn / 447,94 EUR parničnih troškova ona potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

13. Stranke nemaju pravo na naknadu troškova žalbenog postupka. Tužitelj to pravo nema, jer on nije uspio s pravnim lijekom u odnosu na glavnu stvar, osim tek u dijelu odluke o parničnim troškovima. Tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na tužiteljevu žalbu također nije osnovan, iz razloga što nije riječ o potrebnom trošku za vođenje ove parnice koji bi trebala snositi suprotna strana u sporu (čl. 155. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a).

14. Novčani iznosi u uvodu i izreci presude iskazani su samo u valuti EUR na temelju čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22), primjenom fiksnog tečaja konverzije (7,53450).

Zagreb, 29. siječnja 2024.

Sudac

Kristina Saganić

Broj zapisa: 9-30862-b5f5e

Kontrolni broj: 07df6-1c738-a54a2

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Kristina Saganić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.