Broj:10.P-1027/2019-22

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Z. V. iz O., OIB, zastupane po punomoćniku D. S., odvjetniku iz O., protiv tuženika R. A. d.d., iz Z., OIB, zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku iz O. društva G. & G. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 18. prosinca 2023., a u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu tužiteljice A. K., odvjetničku vježbenicu kod odvjetnika D. S. iz O., i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, nakon donošenja i objave dana 26. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 528-50-3251189, od 1. veljače 2006., ovjeren od strane javnog bilježnika M. B. iz O., pod brojem OU-217/06, dana 3. veljače 2006., u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke Banke, kao i u dijelu kojim je ugovoren valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).

II/ Nalaže se tuženiku R. A. d.d., iz Z., OIB, da tužiteljici Z. V. iz O., OIB, na ime preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 574,66 eura (slovima: petstosedamdesetčetirieuraišezdesetšestcenti), zajedno sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju od 1. prosinca 2007., određuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 1. kolovoza 2015., od 1. kolovoza 2015., u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, i to:

- na iznos od 7,44 eur počevši od 01.12.2007. g. do isplate,

- na iznos od 7,36 eur počevši od 01.01.2008. g. do isplate,

- na iznos od 7,41 eur počevši od 01.02.2008. g. do isplate,

- na iznos od 7,41 eur počevši od 01.03.2008. g. do isplate,

- na iznos od 7,43 eur počevši od 01.04.2008. g. do isplate,

- na iznos od 7,16 eur počevši od 01.05.2008. g. do isplate,

- na iznos od 9,19 eur počevši od 01.06.2008. g. do isplate,

- na iznos od 9,18 eur počevši od 01.07.2008. g. do isplate,

- na iznos od 8,90 eur počevši od 01.08.2008. g. do isplate,

- na iznos od 8,79 eur počevši od 01.09.2008. g. do isplate,

- na iznos od 8,76 eur počevši od 01.10.2008. g. do isplate,

- na iznos od 9,34 eur počevši od 01.11.2008. g. do isplate,

- na iznos od 8,75 eur počevši od 01.12.2008. g. do isplate,

- na iznos od 9,20 eur počevši od 01.01.2009. g. do isplate,

- na iznos od 9,07 eur počevši od 01.02.2009. g. do isplate,

- na iznos od 9,05 eur počevši od 01.03.2009. g. do isplate,

- na iznos od 15,64 eur počevši od 01.04.2009. g. do isplate,

- na iznos od 15,42 eur počevši od 01.05.2009. g. do isplate,

- na iznos od 14,89 eur počevši od 01.06.2009. g. do isplate,

- na iznos od 14,43 eur počevši od 01.07.2009. g. do isplate,

- na iznos od 14,25 eur počevši od 01.08.2009. g. do isplate,

- na iznos od 14,09 eur počevši od 01.09.2009. g. do isplate,

- na iznos od 13,83 eur počevši od 01.10.2009. g. do isplate,

- na iznos od 13,47 eur počevši od 01.11.2009. g. do isplate,

- na iznos od 13,39 eur počevši od 01.12.2009. g. do isplate,

- na iznos od 13,27 eur počevši od 01.01.2010. g. do isplate,

- na iznos od 13,20 eur počevši od 01.02.2010. g. do isplate,

- na iznos od 12,86 eur počevši od 01.03.2010. g. do isplate,

- na iznos od 12,84 eur počevši od 01.04.2010. g. do isplate,

- na iznos od 12,50 eur počevši od 01.05.2010. g. do isplate,

- na iznos od 12,30 eur počevši od 01.06.2010. g. do isplate,

- na iznos od 12,78 eur počevši od 01.07.2010. g. do isplate,

- na iznos od 12,31 eur počevši od 01.08.2010. g. do isplate,

- na iznos od 12,45 eur počevši od 01.09.2010. g. do isplate,

- na iznos od 11,95 eur počevši od 01.10.2010. g. do isplate,

- na iznos od 11,37 eur počevši od 01.11.2010. g. do isplate,

- na iznos od 11,53 eur počevši od 01.12.2010. g. do isplate,

- na iznos od 11,80 eur počevši od 01.01.2011. g. do isplate,

- na iznos od 11,00 eur počevši od 01.02.2011. g. do isplate,

- na iznos od 10,77 eur počevši od 01.03.2011. g. do isplate,

- na iznos od 10,22 eur počevši od 01.04.2011. g. do isplate,

- na iznos od 9,87 eur počevši od 01.05.2011. g. do isplate,

- na iznos od 10,18 eur počevši od 01.06.2011. g. do isplate,

- na iznos od 9,83 eur počevši od 01.07.2011. g. do isplate,

- na iznos od 9,95 eur počevši od 01.08.2011. g. do isplate,

- na iznos od 9,24 eur počevši od 01.09.2011. g. do isplate,

- na iznos od 8,52 eur počevši od 01.10.2011. g. do isplate,

- na iznos od 6,41 eur počevši od 01.11.2011. g. do isplate,

- na iznos od 6,05 eur počevši od 01.12.2011. g. do isplate,

- na iznos od 5,91 eur počevši od 01.01.2012. g. do isplate,

- na iznos od 5,49 eur počevši od 01.02.2012. g. do isplate,

- na iznos od 5,14 eur počevši od 01.03.2012. g. do isplate,

- na iznos od 4,72 eur počevši od 01.04.2012. g. do isplate,

- na iznos od 4,38 eur počevši od 01.05.2012. g. do isplate,

- na iznos od 4,02 eur počevši od 01.06.2012. g. do isplate,

- na iznos od 3,61 eur počevši od 01.07.2012. g. do isplate,

- na iznos od 3,23 eur počevši od 01.08.2012. g. do isplate,

- na iznos od 2,82 eur počevši od 01.09.2012. g. do isplate,

- na iznos od 2,40 eur počevši od 01.10.2012. g. do isplate,

- na iznos od 2,04 eur počevši od 01.11.2012. g. do isplate,

- na iznos od 1,65 eur počevši od 01.12.2012. g. do isplate,

- na iznos od 1,24 eur počevši od 01.01.2013. g. do isplate,

- na iznos od 0,81 eur počevši od 01.02.2013. g. do isplate,

- na iznos od 0,15 eur počevši od 01.03.2013. g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku R. A. d.d., iz Z., OIB, da tužiteljici Z. V. iz O., OIB, zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplati iznos od 1.865,70 eura (slovima: tisućuosamstošezdesetpeteuraisedamdesetcenti), zajedno sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi od 1. studenog 2008., koju određuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 1. kolovoza 2015., od 1. kolovoza 2015., u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, i to:

- na iznos od 1,19 eur počevši od 01.11.2008. g. do isplate,

- na iznos od 3,96 eur počevši od 01.01.2009. g. do isplate,

- na iznos od 5,99 eur počevši od 01.02.2009. g. do isplate,

- na iznos od 6,86 eur počevši od 01.03.2009. g. do isplate,

- na iznos od 1,74 eur počevši od 01.04.2009. g. do isplate,

- na iznos od 2,41 eur počevši od 01.05.2009. g. do isplate,

- na iznos od 1,35 eur počevši od 01.12.2009. g. do isplate,

- na iznos od 3,64 eur počevši od 01.01.2010. g. do isplate,

- na iznos od 6,80 eur počevši od 01.02.2010. g. do isplate,

- na iznos od 6,42 eur počevši od 01.03.2010. g. do isplate,

- na iznos od 10,64 eur počevši od 01.04.2010. g. do isplate,

- na iznos od 10,18 eur počevši od 01.05.2010. g. do isplate,

- na iznos od 11,93 eur počevši od 01.06.2010. g. do isplate,

- na iznos od 24,88 eur počevši od 01.07.2010. g. do isplate,

- na iznos od 22,59 eur počevši od 01.08.2010. g. do isplate,

- na iznos od 30,90 eur počevši od 01.09.2010. g. do isplate,

- na iznos od 28,48 eur počevši od 01.10.2010. g. do isplate,

- na iznos od 24,36 eur počevši od 01.11.2010. g. do isplate,

- na iznos od 34,11 eur počevši od 01.12.2010. g. do isplate,

- na iznos od 46,43 eur počevši od 01.01.2011. g. do isplate,

- na iznos od 38,32 eur počevši od 01.02.2011. g. do isplate,

- na iznos od 41,67 eur počevši od 01.03.2011. g. do isplate,

- na iznos od 38,25 eur počevši od 01.04.2011. g. do isplate,

- na iznos od 39,31 eur počevši od 01.05.2011. g. do isplate,

- na iznos od 55,88 eur počevši od 01.06.2011. g. do isplate,

- na iznos od 57,87 eur počevši od 01.07.2011. g. do isplate,

- na iznos od 71,87 eur počevši od 01.08.2011. g. do isplate,

- na iznos od 65,33 eur počevši od 01.09.2011. g. do isplate,

- na iznos od 58,11 eur počevši od 01.10.2011. g. do isplate,

- na iznos od 58,46 eur počevši od 01.11.2011. g. do isplate,

- na iznos od 58,22 eur počevši od 01.12.2011. g. do isplate,

- na iznos od 62,13 eur počevši od 01.01.2012. g. do isplate,

- na iznos od 65,83 eur počevši od 01.02.2012. g. do isplate,

- na iznos od 66,62 eur počevši od 01.03.2012. g. do isplate,

- na iznos od 64,77 eur počevši od 01.04.2012. g. do isplate,

- na iznos od 66,65 eur počevši od 01.05.2012. g. do isplate,

- na iznos od 68,05 eur počevši od 01.06.2012. g. do isplate,

- na iznos od 66,70 eur počevši od 01.07.2012. g. do isplate,

- na iznos od 67,55 eur počevši od 01.08.2012. g. do isplate,

- na iznos od 66,63 eur počevši od 01.09.2012. g. do isplate,

- na iznos od 64,18 eur počevši od 01.10.2012. g. do isplate,

- na iznos od 67,60 eur počevši od 01.11.2012. g. do isplate,

- na iznos od 69,45 eur počevši od 01.12.2012. g. do isplate,

- na iznos od 68,84 eur počevši od 01.01.2013. g. do isplate,

- na iznos od 63,51 eur počevši od 01.02.2013. g. do isplate,

- na iznos od 69,06 eur počevši od 01.03.2013. g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku tužiteljici platiti prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.695,86 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška, tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je s tuženikom dana 1. veljače 2006., sklopio Ugovor o kreditu broj: 528-50-3251189, ovjeren od strane javnog bilježnika M. B. iz O., pod brojem OU-217/06, dana 3. veljače 2006., prema kojem je tuženik kao kreditor tuženiku kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 20.184,82 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, na rok otplate od 84 mjeseca, s tim da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Redovna kamatna stopa se s početnih 5,50% godišnje, tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja. Tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamatne stope, niti provjeriti pravilnosti i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, a kamata je mijenjana jednostranom odlukom tuženika bez suglasnosti tužitelja, a na što tužitelj nije mogao utjecati. Tužitelju nisu bili prezentirani niti mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF-a, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja, a tužitelju je ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF kao najpovoljniji kredit s najnižom kamatnom stopom. Tužitelj kao prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja CHF, nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik koji je u ovom slučaju još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju CHF-a, a k tome je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. U ugovoru o kreditu postoje dva promjenjiva elementa i to valutna klauzula vezana uz CHF i promjena kamatne stope koji ukazuju na činjenicu da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama za koje tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, a ni danas, nije znao niti je mogao znati koliko će uopće iznositi glavnica, a koliko kamata odnosno nije znao koliko će iznositi njegova kreditna obveza. Uslijed tih promjena tuženik je na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli po svakom mjesečnom anuitetu neosnovano stekao nepripadni iznos. Tužitelj nije imao saznanja da će mjesečni anuitet porasti u tolikoj mjeri da će utjecati na samu mogućnost njegove otplate kredita, pa i samu egzistenciju njegove obitelji, a da je imao saznanja nikada ne bi preuzimao takvu obvezu. Tužitelj prema vlastitom izračunu, a bez cjelokupne materijalne dokumentacije, drži da je uslijed navedenih promjena, tuženik temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, po svakom mjesečnom anuitetu neosnovano stekao ukupni iznos od 4.329,75 kuna, odnosno temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli po svakom mjesečnom anuitetu neosnovano stekao ukupan iznos od 14.057,09 kuna, što sveukupno iznosi 18.386,84 kune, sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a visinu preplaćenog iznosa po kreditu tužitelj će odrediti nakon dostave potrebne dokumentacije, a nakon što se provede odgovarajuće vještačenje sve sukladno članku 186. b. ZPP-a. S obzirom da su pravomoćnim presudama Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., i Pž-6632/2017, od 14. lipnja 2018., utvrđene ništenosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, za sve Ugovore o potrošačkom kreditu, koji su sklapani u razdoblju iz među 10. rujna 2003., do 31. prosinca 2008., kao i ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica CHF, za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. siječnja 2004., do 31. prosinca 2008., to je tuženik dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora, sve to u svezi s člankom 1111., člankom 1115. i člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se poziva i na članak 502. c. Zakona o parničnom postupku, u kojemu je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slično navodi i članak 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09), kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (sada članak 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15)). Prema odredbi članka 6. stavak 3. Zakona o sudovima, propisano je kako je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu odluku i njoj se pokoriti. Odredba kojom je ugovorom o kreditu ugovorena mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta banke također je ništetna. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom se utvrđuju ništetnim pojedine odredbe navedenog Ugovora o kreditu u dijelu o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te da sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju preplaćene iznose, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti, prvenstveno ističući prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, budući su parnične stranke odredbom članka 12. Ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnosti u mjestu sjedišta kreditora, tj. tuženika, što je u konkretnom slučaju Općinski građanski sud u Zagrebu te predlaže da se predmetni postupak uputi na Općinski građanski sud u Zagrebu. Protivi se dokaznim prijedlozima tužitelja, ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasniva na presudama Visokog Trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-7129/2013, od 13. lipnja 2014., i Pž-6632/2017, od 14. lipnja 2018., donesenim u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedene odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa ne odnose se na tužiteljev ugovor o kreditu, a ukoliko sud zauzme suprotan stav, tužitelj mora dokazati nepoštenost odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredaba sukladno Zakonu o zaštiti potrošača/03. Netočna je tvrdnja tužitelja da se u pogledu kamatne stope iz ugovora o kreditu nisu utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, te da ista nije bila moguća dopuštena i određena odnosno odrediva. Naime, kriteriji o promjenama kamatne stope su utvrđeni u pravilnicima o obračunu kamata i naknada tuženika koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja u smislu odredbe članka 295. Zakona o obveznim odnosima, i kao takve obvezuju ugovorne strane na isti način kao i same ugovorne odredbe. Nije sporno da tužitelj i tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nisu imali namjeru ugovarati fiksnu kamatnu stopu niti je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu istu mogao ugovoriti pod financijskim uvjetima koji bi nastupili kao posljedica poništavanja promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu, a kako je to zatraženo u petitu tužbe. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, nego objektivnih tržišnih okolnosti, a sukladno svojim uredno objavljenim i zakonito dostupnim općim aktima. Tužitelj je u potpunosti svjesno odabrao kredit denominiran u CHF, te mu je u svakom slučaju moralo biti jasno da će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute, budući se radi o u cijelosti jasnoj odredbi, koja sama po sebi ne može biti preciznija, a tužitelj je mogao odabrati i druge valute pa i fiksnu kamatnu stopu ali je odabrao predmetni kreditni aranžman upravo iz razloga jer je isti bio za njega najpovoljniji. Ugovor o kreditu je solemnizirana isprava koja je kao takva bila jasno istumačena tužitelju, od strane javnog bilježnika, slijedom čega je nesporno kako je tužitelj bio upoznat s činjenicom da će se ta klauzula primjenjivati. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj po punomoćniku u cijelosti osporava navode iz odgovora na tužbu. Prigovor mjesne nenadležnosti tuženika smatra neosnovanim i ističući da je Zakonom o potrošačkom kreditiranju, člankom 19. stavak 1. propisano da je u sporovima koje pokrene potrošač vezano za ugovor o kreditu osim opće mjesno nadležnog suda za tuženika nadležan i sud na kojem potrošač ima prebivalište. Ne bi trebalo biti sporno da je tužitelj potrošač, a da je ovaj spor nastao upravo zbog ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika. U odnosu na presude Visokog Trgovačkog suda tužitelj se u cijelosti poziva na obvezujući učinak presuda iz kolektivnog spora. Protivi se prigovoru zastare, budući je o tome svoj stav zauzeo Vrhovni sud RH, koji smatra da je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu prekinuta zastara, a ona je ponovno počela teći tek pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu pa prema tome nema govora da je u ovom konkretnom slučaju nastupila zastara jer je drugostupanjska presuda donesena 13. lipnja 2014., a tužba je u ovom predmetu podnesena 15. svibnja 2019., iz čega jasno proizlazi da zastara nije nastupila.

4. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj P-1027/2019-10, od 31. siječnja 2023., odbijen je prigovor tuženika mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, kao neosnovan, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-2074/2023-2, od 27. lipnja 2023..

5. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: Ugovor o kreditu broj: 528-50-3251189, od 1. veljače 2006., sklopljen između tužitelja i tuženika, ovjeren od strane javnog bilježnika M. B. iz O., pod brojem OU-217/06, dana 3. veljače 2006.; otplatni plan kredita; prijepis knjigovodstvene kartice na dan 17. travnja 2019.; sudsku praksu; promotivne uvjete tuženika važeće u vrijeme zaključenja ugovora; Zahtjev tužitelja za kredit; promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 1. siječnja 2006., do 31. ožujka 2006., u suradnji s ovlaštenim prodavateljima; tržišne parametre za auto kredit s valutnom klauzulom u CHF i saslušao tužiteljicu na ročištu od 18. prosinca 2023.

6. Na ročištu od 1. prosinca 2023., tužitelj je po punomoćniku u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva i predloženih dokaza financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost utvrđenja preplaćenih iznosa zbog povećanja kamatne stope i povećanja tečaja tijekom otplate kredita u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i početni tečaj. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu, svih navoda tijekom postupka i svih prigovora, te je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka V. M., a ostao kod prijedloga za saslušanjem tužitelja, povlačeći prigovor visine tužbenog zahtjeva, ali i nadalje osporavajući osnovanost u cijelosti kao i da bi tuženik bio nesavjestan stjecatelj u smislu članka 115. ZOO-a. Budući tuženik nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva tužitelj je po punomoćniku odustao od prijedloga za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, ne protiveći se saslušanju tužitelja.

7. Podneskom od 7. prosinca 2023., tužitelj je uredio tužbeni zahtjev od 4. lipnja 2019., a sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute RH.

8. Iz iskaza tužiteljice na ročištu 18. prosinca 2023., slijedi da je predmetni ugovor o kreditu s tuženikom zaključila 2006., na iznos od 20.000,00 CHF, na rok otplate od 7 godina, za kupnju osobnog automobila za vlastite potrebe u Auto kući R. u O.. U to vrijeme nije bila vlasnik/suvlasnik firme/obrta. Rate kredita je osobno otplaćivala općom uplatnicom i otplatila je kredit u cijelosti. Ugovor o kreditu je pročitala, no nije mogla pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama, a ugovor je bio već unaprijed pripremljen kao gotovi obrazac. U to vrijeme joj nije baš bilo jasno što znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, a u Auto kući su joj rekli da je to najpovoljniji kredit u CHF-u. Nisu joj u potpunosti bile jasne sve ugovorne odredbe, samo joj je bio bitan iznos kredita, visina anuiteta i rok otplate. Nije se u drugim bankama interesirala za uvijete kredita. Nudili su joj i kredit u eurima, ali s obzirom na njenu plaću, kredit u CHF-u joj je bio najpovoljniji. Rata joj je s početnih od oko 879,00 kuna mjesečno, porasla skoro duplo, do čak 2.200,00 kuna mjesečno. Misli da su joj iz banke slali obavijesti o povećanju kamatne stope i posljedično anuiteta, ali nije odlazila u banku jer je mislila da to tako mora biti. U banci joj nisu čitali sve ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu, niti su joj objašnjavali način promjene kamatne stope, niti su objašnjavali da HNB ne brani tečaj CHF-a u odnosu na kunu, već su joj samo dali ugovor da ga potpiše i ovjeri kod javnog bilježnika. Ni javni bilježnik joj nije čitao ugovor, niti ju je na išta upozoravao, niti joj je objašnjavao što znače promjenjiva kamatna stope i valutna klauzula. Nikada takav kredit ne bi podigla da je znala da će rata toliko porasti.

9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao uvjerljiv, logičan, okolnosan, a isti nije u suprotnosti s izvedenim materijalnim dokazima.

10. Prigovor zastare je neosnovan, budući nije protekao rok zastare od pet godina. Naime, pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13- 4, od 13. lipnja 2014., u t. II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da između ostalih IV-tuženik R. A. d.d., Z. (u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.), a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018., svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj: Pž- 6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih i tuženik, u razdoblju kao u izreci citirane presude, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te ZOO-a. Prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020., a koje obvezuje sve niže sudove zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno, iz slučaja članak 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

11. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993., u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.

12. Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

14. Člankom 87. istog zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

15. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

16. Člankom 323. stavak 1. istog zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

17. Stav Vrhovnog suda RH u odluci Revt-249/14-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

18. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj: 528-50-3251189, od 1. veljače 2006., ovjeren od strane javnog bilježnika M. B. iz O., pod brojem OU-217/06, dana 3. veljače 2006., na iznos od 20.184,82 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, s rokom otplate od 84 mjeseca. Kredit se otplaćuje na način da se iznos od 20.184,82 CHF otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF banke važećem na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja. Sukladno Ugovoru kamatna stopa iznosi 5,50% godišnje, a ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu sa važećim odlukama banke. Tijekom otplate kredita radi povećanja tečaja i kamatne stope tužitelj je više platio ukupan iznos od 18.386,89 kuna, odnosno 2.440,36 eura, na ime tečajne razlike i na ime razlike kamata tijekom otplate kredita.

19. Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj, to je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/07.

20. Iako tuženik navodi da je tužitelja obavijestio i upozorio na rizike koje nosi valutna klauzula, međutim tuženik nije dokazao da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF.

21. Kako je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno kako u predmetnom ugovoru o kreditu nisu navedeni parametri metodologija promjene kamatne stope, a niti je tužitelj s tuženikom pregovarao o promjeni kamatne stope, koja je mijenjana jednostranom odlukom banke, pa slijedom navedenog kamatna stopa nije određena, niti odrediva, što odredbu o ugovornoj kamati iz članka 2. predmetnog Ugovora o kreditu broj: 528-50-3251189, od 1. veljače 2006., osim u dijelu u kojem je visina kamatne stope od 5,50% godišnje, određena na dan sklapanja Ugovora o kreditu čini ništetnom, a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba sukladno članku 327. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

22. Slijedom navedenog, sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj: 528-50-3251189, između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke iz članka 2., kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak iz članka 7., sve pobliže opisano pod I/izreke presude, stoga odluka kao pod I/izreke presude.

23. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, stekao nepripadnu korist, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi članka 323. i članka 1111., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: ZOO), pa je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa pobliže opisanih pod II i III/izreke presude, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, na ime tečajne razlike i na ime razlike u kamatnoj stopi, a kako je to zatražio tužitelj, sve pobliže opisano pod II i III/izreke presude. Navedeni iznos predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu s početno ugovorenom kamatnom stopom od 5,50% godišnje i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, što predstavlja razliku između početno ugovorene kamate unutar svakog anuiteta i kamate unutar anuiteta nakon izmjene kamatne stope, kao i tečajne razlike po tečaju za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakoga anuiteta na dan plaćanja koje je tužitelj plaćao do konačne otplate kredita, stoga odluka kao pod II i III/izreke presude.

24. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO).

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

26. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastav obrazloženih podnesaka od 22. srpnja 2020., i 7. prosinca 2023., u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak, zastupanje na ročištima od 26. svibnja 2022., 1. prosinca 2023., i 18. prosinca 2023., u iznosu od 200,00 eura za svako ročište, pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u iznosu od 325,00 eura, odnosno ukupno iznos od 1.625,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 70,86 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.695,86 eura, stoga odluka kao pod IV/izreke presude.

27. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište od 12. listopada 2022., u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV od 25%, budući isto nije niti zakazano za navedeni datum, kao ni trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 70,86 eura, budući tužitelj navedeni trošak nije niti platio, a sukladno Zakonu o izmjenama zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 51/23), tužitelj je oslobođen plaćanja sudske pristojbe sukladno članku 11. stavak 1. točka 20., stoga odluka kao pod V/izreke presude.

U Osijeku, 26. siječnja 2024.

S U D A C:

LIDIJA ŠMIT

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika