Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž-41/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Vesni Šuflaj Šestak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o., V. 7a,
M., OIB: … , zastupanog po punomoćniku Ž. Š., odvjetnici
u S., L. P. 12A protiv tužene Ž. R. iz S., B. 6, OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1514/2021 od 17. studenoga 2023., 26. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1514/2021 od 17. studenoga 2023.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnošenja žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi:
„Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koju je 18. kolovoza 2021. donio javni bilježnik A. P. iz M. pod posl. br. Ovrv-176/2021 u dijelu u kojemu je naloženo tuženoj, u roku od 8 dana uplatiti tužitelju iznos od 2.438,21 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče kako slijedi:
- na iznos od 3,75 EUR / 28,27 kn, od 30.01.2019. godine, pa do isplate
- na iznos od 3,75 EUR / 28,25 kn, od 02.03.2019. godine, pa do isplate
- na iznos od 3,75 EUR / 28,25 kn, od 30.03.2019. godine, pa do isplate
- na iznos od 3,80 EUR / 28,61 kn, od 30.04.2019. godine, pa do isplate
- na iznos od 12,10 EUR / 90,97 kn, od 30.05.2019. godine, pa do isplate
- na iznos od 3,84 EUR / 28,94 kn, od 30.06.2019. godine, pa do isplate
- na iznos od 7,19 EUR / 54,20 kn, od 30.07.2019. godine, pa do isplate
- na iznos od 7,20 EUR / 54,27 kn, od 30.08.2019. godine, pa do isplate
- na iznos od 10,56 EUR / 79,54 kn, od 30.09.2019. godine, pa do isplate
- na iznos od 13,89 EUR / 104,63 kn, od 30.10.2019. godine, pa do isplate
- na iznos od 4,03 EUR / 30,38 kn, od 30.11.2019. godine, pa do isplate
- na iznos od 4,08 EUR / 30,77 kn, od 30.12.2019. godine, pa do isplate
- na iznos od 4,12 EUR / 31,04 kn, od 30.01.2020. godine, pa do isplate
- na iznos od 4,10 EUR / 30,87 kn, od 01.03.2020. godine, pa do isplate
- na iznos od 162,89 EUR / 1.227,33 kn, od 30.03.2020. godine, pa do isplate
- na iznos od 3,48 EUR / 26,22 kn, od 30.05.2020. godine, pa do isplate
- na iznos od 5,65 EUR / 42,56 kn, od 30.05.2020. godine, pa do isplate
- na iznos od 5,00 EUR / 37,66 kn, od 30.06.2020. godine, pa do isplate
- na iznos od 4,98 EUR / 37,51 kn, od 30.07.2020. godine, pa do isplate
- na iznos od 4,95 EUR / 37,30 kn, od 30.08.2020. godine, pa do isplate
- na iznos od 3,48 EUR / 26,22 kn, od 30.09.2020. godine, pa do isplate
- na iznos od 6,51 EUR / 49,05 kn, od 30.10.2020. godine, pa do isplate
- na iznos od 5,58 EUR / 42,08 kn, od 30.11.2020. godine, pa do isplate
- na iznos od 5,53 EUR / 41,66 kn, od 30.12.2020. godine, pa do isplate
- na iznos od 3,48 EUR / 26,22 kn, od 30.01.2021. godine, pa do isplate
- na iznos od 6,60 EUR / 49,72 kn, od 02.03.2021. godine, pa do isplate
- na iznos od 4,72 EUR / 35,53 kn, od 30.03.2021. godine, pa do isplate
- na iznos od 4,87 EUR / 36,69 kn, od 30.04.2021. godine, pa do isplate
- na iznos od 4,83 EUR / 36,42 kn, od 30.05.2021. godine, pa do isplate
- na iznos od 4,92 EUR / 37,05 kn, od 30.06.2021. godine, pa do isplate
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, kao i u dijelu u kojemu je naloženo tuženoj da tužitelju namiri troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,86 EUR/187,50 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od dana donošenja ovog rješenja do namirenja tužitelja.“
2. U pravovremeno podnijetoj žalbi protiv te presude, tužitelj izjavljuje da se žali iz svih zakonom dopuštenih zakonskih razloga, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud žalbu u cijelosti prihvati i pobijanu presudu preinači, a podredno da presudu u cijelosti ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Traži trošak za podnošenje žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja radi isplate po neplaćenim računima za isporuku vode dospjelih u razdoblju od siječnja 2019. do zaključno lipnja 2021. u iznosu od 2.438,21 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate. Dakle, radi se o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP), a na temelju čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava takav spor može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
6. Prilikom ispitivanja pobijane presude u skladu sa čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja nalazi utvrđenim da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude, niti u postupku koji je prethodio njezinu donošenju, nije počinio bilo koju bitnu povredu postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Tuženik neosnovano navodima žalbe ukazuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je, suprotno navodima žalbe, pobijana presuda razumljiva, sadrži jasne i međusobno neproturječne razloge o svim činjenicama važnim za ocjenu osnovanosti postavljenog zahtjeva, razlozi presude su jasni i nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika u spisu, a pobijana presuda nema niti nekih drugih nedostataka zbog kojih ne bi bilo moguće ispitati nju i pravilnost primjene materijalnog prava.
8. Nije osnovana ni žalbena tvrdnja tuženika u kojoj ističe da je presuda nerazumljiva, a time obuhvaćena bitnom povredom parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-
a uslijed činjenice da izreka presude ne sadrži i odluku o odbijanju tužbenog zahtjva, već samo odluku o ukidanju platnog naloga iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika, navodeći pritom da je takav pravni stav zauzet u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3350/05 od 21. siječnja 2008.
8.1. Prvostupanjski je sud doista bio dužan u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a u slučaju ukidanja platnog naloga, odbiti tužbeni zahtjev, ali propust suda da to učini predstavlja relativno bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi čl. 451. st. 3. ZPP-a, koja se na temelju čl. 467. st. 1. ZPP-a ne može s uspjehom isticati u postupku u sporu male vrijednosti.
8.2. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, izreka pobijane presude u kojoj je navedeno da se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je 18. kolovoza 2021.
donio javni bilježnik A. P. iz M. pod poslovnim brojem Ovrv-176/2021
kojim je tuženoj naloženo platiti tužitelju iznos od 2.438,21 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na točno određene novčane iznose, potpuno je jasna, određena
i nedvosmislena. Osim toga, napominje se i da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu 13. lipnja 2019. usvojen zaključak koji glasi:
„Prvostupanjski sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako prilikom ukidanja platnog naloga ujedno ne odbije tužbeni zahtjev.“
9. Iz stanja spisa proizlazi da se potraživanje tužitelja prema tuženoj odnosi na neplaćene račune za isporuku vode isporučene za kuću na adresi P., Č. 45.
Postupak je pokrenut radi isplate iznosa 2.438,21 kn s pripadajućim kamatama, od čega je nesporno tužena tužitelju podmirila 1/8 dijela ukupne visine tražbine.
10. Iz pobijane presude proizlazi da je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno, a između stranka nije bilo ni sporno, da je tužena na predmetnoj nekretnini na koju se odnose računi tužitelja, suvlasnica u 1/8 dijela i da je tužena tužitelju platila račune za utrošak vode za utuženo razdoblje razmjerno svom suvlasničkom udjelu na nekretnini, odnosno u visini 1/8 dijela ukupne visine računa. Prvostupanjski sud presudu je obrazložio na način da je iz rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Makarskoj poslovni broj O-105/59-10 od 09. lipnja 1960. i rješenja o nasljeđivanju Općinskoga suda u Splitu poslovni broj O-176/05 od 15. prosinca 2005. vidljivo da je tužena suvlasnica u 1/8 dijela nekretnine za koju je tužitelj obavio isporuku vode, pa da je zato tužena obvezna tužitelju podmiriti samo 1/8 dijela računa za utrošak vode, a kako je utvrđeno da tužena u predmetnoj nekretnini nije ni stanovala, to ni po toj osnovi ne može biti obvezana za isplatu cjelokupnog utuženog iznosa. Kako je tužitelj učinio nespornom činjenicu da mu je tužena isplatila 1/8 dijela njegova potraživanja, što znači da je svoju obvezu s osnove utroška vode za utuženo razdoblje ispunila sukladno svojem vlasničkom udjelu na nekretnini, prvostupanjski je sud u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika jer je utvrdio da tužena tužitelju više ništa ne duguje. Izrekom pobijane presude o parničnim troškovima prvostupanjski sud nije ni odlučivao, s obrazloženjem da tužena, koja je prema sadržaju izreke presude uspjela u parnici, parnični trošak nije ni potraživala.
11. Žalba tuženika u kojoj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, pogrešno smatrajući da tužena za obveze tužitelju odgovara razmjerno svom suvlasničkom udjelu na nekretnini, a ne solidarno s ostalim suvlasnicima nekretnine, nije osnovana.
11.1. Naime, tužena kao suvlasnica nekretnine koju je prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-1756/05 od 15. prosinca 2005. stekla nasljeđivanjem u 1/8 dijela iza pokojne majke A. J., umrle 3. kolovoza 2001.,
za dugove tužitelju za vodu isporučenu za predmetnu nekretninu, u naravi kuću na kojoj su u preostalih 7/8 dijela upisani drugi suvlasnici, odgovara razmjerno svom suvlasničkom udjelu i to na temelju čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17., dalje: ZVDSP) kojom je propisano da se plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju.
12. Prema čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21 - dalje: ZOO) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.
12.1. Međutim, solidarnost obveze nikada se ne presumira, već je za njezin nastanak potrebna pravna osnova u vidu zakonske odredbe kojom je solidarnost propisana ili pravnog posla kojim je solidarnost ugovorena, a tuženik tijekom postupka nije dokazao niti predlagao dokaze na okolnost da bi koja od pretpostavki za solidarnost obveze postojala na strani tužene i ostalih suvlasnika nekretnine.
13. Ne može se prihvatiti žalbeni navod tuženika da je u konkretnom slučaju bilo potrebno primijeniti odredbu čl. 70. st. 1. ZVDSP-a jer se ona odnosi na osobe koje su suvlasnički dio nekretnine stekle zajedno s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, a u ovom postupku prije podnošenja žalbe, tuženik niti je tvrdio niti dokazao da je tužena suvlasnica posebnog dijela nekretnine, pa stoga nije ni odlučno pozivanje tuženika na sudsku odluku u kojoj je primijenjena ta zakonska odredba.
14. Radi navedenog, kako ne postoje žalbeni razlozi, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda, kao u točki I. izreke ove presude.
15. Kako tužitelj nije uspio s podnesenom žalbom, to je u točki II. izreke ove presude, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a zahtjev tužitelja za naknadom troška podnošenja žalbe odbijen kao neosnovan.
Bjelovar, 26. siječnja 2024.
Sutkinja
Vesna Šuflaj Šestak, v.r.
