Poslovni broj: 6 Us I-13/2023-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja I. - I. N. d.d. Z., …, OIB: …, zastupan po

opunomoćenici L. L. A., odvjetnici iz Odvjetničkog društva S. i partneri d.o.o. R., …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske,

Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Zrinsko Frankopanska 60, radi utvrđenja posebne naknade za nezakonito obavljanja djelatnosti bez koncesije, nakon javne rasprave zaključene 17. siječnja 2024. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja B. B., odvjetniku u S. i opunomoćenica tuženika A. L. i M. T., zaposlenica tuženika, objavljene 25. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Klasa: UP/I-471-01/22-11/69, Urbroj: 513-02-8008/2-22-1 od 05. prosinca 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-471-01/22-11/69, Urbroj: 513-02- 8008/2-22-1 od 05. prosinca 2022. tužitelju kao obvezniku obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju koji je obavljao djelatnost za koju je potrebna koncesija, utvrđena je obveza po osnovi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije za razdoblje od … do … u ukupnom iznosu od … kuna, te je utvrđena imovinska korist

ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije u navedenom razdoblju u iznosu od … kuna, s nalogom za uplatu utvrđenog iznosa u roku od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi da tužitelj nije imao zaključen ugovor o koncesiji ali ne svojom krivnjom već zato što nadležna tijela sporo provode postupak izdavanja koncesija. Tvrdi da je dana … uputio dopis Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture i

obavijestila ih o nastalim problemima i radu benzinskih postaja bez odgovarajuće dokumentacije. Navodi da je imao namjeru zatvoriti predmetnu benzinsku postaju kako bi poštovao zakonske propise, ali da to nije učinio zbog pritiska nadležnog Ministarstva i lokalne zajednice jer je ova benzinska postaja jedina na otoku koja služi za opskrbu lokalnom stanovništvu. Navodi kako se radi o djelatnosti isporuke goriva brodicama, ribarima, turistima u turističkoj destinaciji R. na Š. i nezamislivo je da se isporuka goriva prekine tijekom turističke sezone. Tvrdi kako s e navedeno navodi i u dopisu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od … u kojem je navedeno da je rad ovih benzinskih postaja od

interesa za Republiku Hrvatsku. Tvrdi kako čini sve potrebne radnje kako ne bi došlo do prekida djelatnosti opskrbe gorivom, te kako upravo radi zamolbi nadležnih tijela Vlade nije zatvorio benzinsku postaju, a da tuženik bez obzira na navedeno donosi predmetno rješenje kojim tužitelju utvrđuje novčanu obvezu. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, koje u bitnom ponavlja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava ... čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je tuženo tijelo je obavilo porezno- pravni postupak financijskog nadzora obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju kod tužitelja za razdoblje od … do ..., o čemu je

sastavljen Zapisnik, Klasa: 471-01/22-11/184, Ur.broj: 513-02-8008/2-22-4 od ...

8. U postupku je utvrđeno kako tužitelj u promatranom razdoblju obavlja gospodarsku djelatnost na dijelu k.o. G., predio obala u R. na otoku Š.,

bez koncesije.

9. Utvrđeno je kako je tužitelj posjedovao Ugovor o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu korištenja luke posebne namjene – benzinske postaje za punjenje pogonskim gorivom plovila i vozila na dijelu k.o. G., predio obala u R.,

otok Š., Klasa: 022-04/05-02/21 UG, Urbroj: 2181/1-2-07-1 od ... sklopljen između S.-d. ž. (davatelj koncesije) i tužitelja na

vremensko razdoblje od ... do ...

10. Utvrđeno je kako lučko područje koje je dano u koncesiju se sastoji od ukupne tlocrtne površine kopna od … m2 (od čega objekt zauzima površinu … m2) te morske površine od … m2 koje je omeđeno spojnicama lomnih točaka … do …, a kako je nacrtano i označeno na snimki stvarnog stanja u mjerilu … izrađenom od tužitelja, PJ za geodeziju i katastar, u ...

11. Kako je nadzorom utvrđeno da tužitelj u promatranom razdoblju nije imao koncesiju za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru, to je tužitelju utvrđena obveza po osnovi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije za razdoblje od … do … u iznosu od

… kuna, u skladu sa odredbama Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru ("Narodne novine"" broj: 23/04, 101/04, 39/06, 63/08, 125/10, 102/11, 83/12 i 10/17,) kojom su utvrđeni kriteriji za određivanje visine koncesijske naknade, a koja Uredba je donijeta temeljem članka 119. točke 1b. i 1.c. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj: 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16.), te je utvrđena imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije u navedenom razdoblju u iznosu od … kuna.

12. Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom. Stavkom 2. istog članka propisano je da pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje.

13. Odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da građevine i drugi objekti na pomorskom dobru koji su trajno povezani s pomorskim dobrom smatraju se pripadnošću pomorskog dobra. Stavkom 2. istog članka propisano je da na pomorskom dobru ne može se stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.

14. Odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da za posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra može se u Zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija.

15. Odredbom članka 12. stavkom 1. Zakona o koncesijama propisano je da je zabranjeno svako obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, a obavlja se bez dane koncesije.

16. Odredbom članka 8. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da sve koncesije na pomorskom dobru i koncesijska odobrenja daju se na temelju prava koja na pomorskom dobru ima Republika Hrvatska.

17. Odredbom čanka 16. stavka 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da je koncesija pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje pravnim osobama i fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta. Stavkom 2. istog članka propisano je da prava i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji.

18. Odredbom čanka 28. stavkom 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da se za koncesiju na pomorskom dobru plaća godišnja naknada koja se određuje odlukom o koncesiji. Stavkom 2. istog članka propisano je da naknada za koncesiju za gospodarsko korištenje pomorskog dobra sastoji se od stalnog i promjenjivog dijela, a visina se određuje polazeći od gospodarske opravdanosti, odnosno profitabilnosti gospodarskog korištenja pomorskog dobra koja se dokazuje studijom gospodarske opravdanosti, procijenjenom stupnju ugroženosti prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi te zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske.

19. Odredbom čanka 37. a Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da Republika Hrvatska može poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, kao i podnositi tužbe radi utvrđenja pomorskog dobra, naknade štete ili stjecanja bez osnove protiv osoba koje gospodarski koriste ili su koristile pomorsko dobro bez koncesije ili koncesijskog odobrenja i time ostvarile određenu korist ili svojim radnjama uzrokovale štetu.

20. Nadalje, odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj: 69/17.) propisano je da je zabranjeno svako obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, a obavlja se bez dane koncesije. Stavkom 2. istog članka propisano je da koncesionaru koji izvršava ugovor o koncesiji zabranjeno je obavljanje djelatnosti koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije koji je određen ugovorom o koncesiji. Obavljanjem djelatnosti koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije koji je određen ugovorom o koncesiji smatra se svako prekoračenje ovlaštenja koja proizlaze iz ugovora o koncesiji, uključujući svaki oblik samovlasnog proširenja primjene tih ovlaštenja.

21. Odredbom članka 89. stavka 1. Zakona o koncesijama propisano je da ako se u postupku nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije obavlja bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, inspektor donosi rješenje kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa posebne naknade za nezakonito obavljane djelatnosti bez koncesije. Stavkom 2. istog članka propisano je da obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju nastaje obavljanjem djelatnosti u okolnostima iz st.

1. ovog članka. Stavkom 3. istog članka propisao je da se iznos naknade s obilježjem naknade za koncesiju utvrđuje na temelju činjenica utvrđenih prema njihovoj gospodarskoj biti i pripadajućim najvišim iznosima koji se obračunavaju primjenom kriterija koji su posebnim zakonom propisani za određivanje visine nakade za koncesiju. Stavkom 6. istog članka propisano je da utvrđenje i plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju ne predstavlja ozakonjenje nezakonitog obavljanja djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka i ne može se smatrati osnovom za stjecanje prava koncesije te ne isključuje obvezu oduzimanja imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti, kao ni pravo na naknadu svake druge štete koja je nastala zbog nezakonitog obavljanja djelatnosti.

22. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.

23. Prema ocjeni ovog Suda, obzirom kako je nadzorom nedvojbeno utvrđeno da tužitelj u promatranom razdoblju nije imao koncesiju za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru, a koju djelatnost je obavljao, što tužitelj niti ne spori, to je tužitelju pravilno utvrđena naknada za koncesiju zbog obavljanja djelatnosti bez pravne osnove, odnosno obavljanje gospodarske djelatnosti za koje je potrebna koncesija, bez dodijeljene koncesije, u skladu sa citiranim odredbama Zakona.

24. Navodi tužitelja kojima ukazuje da je tužitelj napravio sve potrebno kako bi dobio koncesiju i zaključio ugovor o koncesiji odnosno da tužitelju koncesija nije odobrena zbog propusta nadležnih tijela nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Jednak pravni stav, u predmetu iste činjenične i pravne situacije, zauzet je u odlukama Upravnog suda u Splitu poslovni broj Us I-12/23 i Visokog upravnog suda RH poslovni broj: Usž-2005/23.

25. Slijedom prethodno navedenog, ovaj Sud ocjenjuje kako je tuženo tijelo u obrazloženju osporenog rješenja dalo obrazložene odgovore na tužiteljeve prigovore na Zapisnik o nadzoru, s kojim obrazloženjem je Sud suglasan.

26. U skladu sa navedenim, navodi tužitelja iz tužbe nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

27. Slijedom navedenoga, Sud je stajališta kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS- a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao točki I izreke presude.

28. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao u točki II izreke presude.

U Splitu, 25. siječnja 2024.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćenici tužitelja L. L. A., odvjetnici iz Odvjetničkog društva

S. i p. d.o.o., …,

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom ured Split, Zrinsko Frankopanska 60

3. U spis

4. Kalendar 30 dana

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je 1.327,22 eura (čl. 25. ZSP-a)

2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude, te žalbe ukoliko bude uložena, po pravomoćnosti, u skladu sa odredbama ZSP-a

3. Kalendar 30 dana