Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžmp-6/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FT, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog FT, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj Kmp-5/2021. od 9. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog FT kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru broj Kmp-5/2021. od 9. rujna 2023. optuženi ŠT proglašen je krivim, zbog dva kaznena djela iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanih pod točkama I i II izreke pobijane presude te je, na temelju članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i u vezi sa člankom 49. stavak 1. točka 3. KZ/11., optuženiku za kazneno djelo pod točkom 1. izreke pobijane presude utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, dok mu je, na temelju odredbe članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i u vezi sa člankom 49. stavak 1. točka 4. KZ/11., za kazneno djelo pod točkom 2. izreke pobijane presude utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju naprijed navedenih zakonskih odredbi, a uz daljnju primjenu zakonskih odredbi o stjecaju iz članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11., optuženi ŠT je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.

1.1. Na temelju odredbe članka 69. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. optuženom JT je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, a koja mjera će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne zatvora te može trajati najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.2. Na temelju odredbe članka 77. stavak 1. KZ/11. u vezi sa odredbom članka 560. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

– odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) od optuženog FT je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 5.526,26 kuna, koji iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske.

1.3. Na temelju odredbe članka 560. stavak 2. ZKP/08. optuženom JT naloženo je da novčani iznos od 5.526,26 kuna uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

1.4. Na temelju odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi ŠT u cijelosti je oslobođen naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08., kao i troškova nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja te navedeni troškovi padaju na teret državnog proračuna.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi ŠT, po branitelju, Josipu Toliću, odvjetniku u Zadru i to zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni (pogrešno navedeno kaznenoj sankciji), s prijedlogom da se prihvati žalba te preinači pobijana presuda, optuženika oslobodi od optužbe za počinjena kaznena djela, podredno da se ista presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. optuženik navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri obrazložio postojanje namjere kod optuženika za navodno počinjenje kaznenih djela te da o toj odlučnoj činjenici nisu izneseni razlozi. Također se navodi da se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije osvrnuo na objašnjenje pobuda, zbog kojih je okrivljenik navodno počinio predmetna kaznena djela. U prilog toga se citira i određena postojeća sudska praksa. Ujedno navodi da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio iskaze svjedokinja te da je time počinjena bitna povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer da su nejasni razlozi o odlučnoj činjenici zašto sud ne poklanja vjeru iskazu optuženika, a poklanja vjeru iskazima svjedokinja. Navodi da je ostalo nejasno kako je prvostupanjski sud mogao zaključiti kako je kao sredstvo prijetnje optuženik koristio kuhinjski nož, tim više što nikakav nož nije pronađen, niti u blizini mjesta događaja niti kod optuženika, čime je također ostvaren ovaj vid postupovne povrede jer su razlozi o odlučnoj činjenici ostali nejasni.

7. U odnosu na istaknute navode koji se odnose na nedovoljno obrazloženje postojanja namjere kod optuženika, kao i pobuda iz kojih su počinjena kaznena djela, ustvari se optuženik žali, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te će o tome biti više riječi u nastavku presude, a istaknutim žalbenim navodima nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Nadalje, u odnosu na iskaze svjedokinja BT i TT kojima je prvostupanjski sud poklonio vjeru, a nije iskazu optuženika, prvostupanjski sud je dao obrazloženje pod točkom 15. pobijane presude navodeći da je obrana optuženika suprotna iskazu oštećenica BT i TT kao i ostalim provedenim materijalnim dokazima. To prvenstveno proizlazi i iz rezultata provedenog biološkog i daktiloskopskog vještačenja tragova pronađenih na mjestima inkriminacija, što je sve ispravno obrazloženo pod točkom 16. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Osim toga, svjedokinje BT i TT su detaljno opisale sve okolnosti važne za pronalazak DNA profila odnosno otisaka papilarnih linija optuženika na određenim predmetima vezanim za počinjenje kaznenih djela navedenih pod točkom I i II izreke pobijane presude. Nadalje svjedokinja BT detaljno je opisala, kako je optuženik bio odjeven, kako je ušao u trgovinu, pričekao da ostali kupci izađu iz trgovine, zaprijetio velikim kuhinjskim nožem sa drvenom ručkom da mu preda novac, što je u strahu i učinila, opisujući kako je iz ruksaka izvadio nož i oštricu noža usmjerio prema njoj, koliko je bio udaljen od nje, kao i sve ostale okolnosti počinjenja kaznenog djela. Nesporno je da je optuženik kritične prigode kao sredstvo prijetnje koristio kuhinjski nož jer su se u tom pogledu decidirano izjasnile ispitane svjedokinje i to BT, te TT što je prvostupanjski sud iscrpno naveo i analizirao pod točkom 6. i 7. te pod točkom 18. obrazloženja pobijane presude te ni u tom pravcu razlozi o toj odlučnoj činjenici nisu ostali nejasni pa nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se upire u žalbi.

8. Žaleći se sadržajno zbog, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik navodi da prvostupanjski sud nije valjano obrazložio postojanje namjere kod optuženika u pravcu počinjenja kaznenih djela te da nije dokazano da bi optuženik prijetio oštećenicama da će izravno napasti na njihov život i tijelo jer da to ni jedna od njih nije potvrdila. Suprotno žalbenim navodima, ispravno je prvostupanjski sud naveo postojanje namjere na strani optuženika u odnosu na oba kaznena djela iz izreke pobijane presude, jer je ispravno prvostupanjski sud iz iskaza svjedokinje- oštećene BT, ali i iz materijalnih dokaza, utvrdio da je optuženik kazneno djelo pod točkom I izreke pobijane presude počinio prijetnjom da će izravno napasti na njezin život i tijelo, oduzeo joj novac, tuđu pokretnu stvar s ciljem da ju protupravno prisvoji, pri čemu je uporabio kuhinjski nož, a postupao je s namjerom, što je sve obrazloženo pod točkom 21. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Nadalje, postojanje namjere ispravno je prvostupanjski sud obrazložio i za kazneno djelo pod točkom 2. izreke pobijane presude sve pod točkom 29. pobijane presude, posebno uzimajući u obzir iskaz svjedokinje TT, ali i materijalne dokaze, a koja obrazloženja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, osim iskaza svjedokinja, kojima je prvostupanjski sud poklonio vjeru, počinjenje kaznenih djela potvrđeno je i biološkim vještačenjima. Osim toga, nedvojbeno iz iskaza oštećenica pod točkom 6. i 7. obrazloženja pobijane presude proizlazi da im je optuženik prijetnjom da će izravno napasti na njihov život oduzeo tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoji pri čemu je uporabio nož kao opasno oružje i postupao je s namjerom. I u odnosu na pobude za počinjenje kaznenih djela ispravno je prvostupanjski sud obrazložio da se optuženik počinjenjem kaznenih djela htio okoristiti.

9. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik navodi da nije počinio kazneno djelo pod točkom 1. izreke pobijane presude, te da se njegov otisak na predmetnoj limenci piva našao igrom slučaja, a da u prilog tome govori i činjenica što ga svjedokinja BT uopće nije prepoznala, kao i da osoba koja je počinila kaznenog djelo pod točkom 1. izreke pobijane presude nije imala pokriveno lice, a svjedokinja je opisala osobu koja nije optuženik. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. navodi se da je te prilike korišten običan drveni štap, a ne nož, kojim štapom optuženik nije ni prijetio svjedokinji TT. Osim toga, nož nije ni pronađen, a zbog udaljenosti od pola metra od te svjedokinje da je ista vidjela nešto te pomislila da je nož, iako noža nije bilo. Također navodi da se svjedokinja ne sjeća izgleda navodnog noža i nije prepoznala optuženika kao počinitelja kaznenog djela. Uz to, navodi da treba uzeti u obzir i socijalnu anamnezu optuženika, jer je u kritičnom razdoblju živio na ulici pa tako nije ni mogao doći do noža.

10. Suprotno žalbenim navodima, činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno ni u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1., kao ni u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. izreke pobijane presude jer je svjedokinja BT opisala kako je optuženik prethodno inkriminaciji stavio limenku piva na prodajni pult, a na toj limenci je pronađen otisak papilarnih linija koji se podudara sa otiskom kažiprsta desne ruke optuženika. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. izreke pobijane presude pronađen je DNA profil optuženika na ključu registar kase kojega je dirao kao što je iskazala svjedokinja TT. Sve ovo je ispravno obrazloženo pod točkom 16. pobijane presude, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. U tom pravcu činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno. Stoga nije od značaja ni navod iznesen u žalbi kako svjedokinja BT nije mogla prepoznati optuženika, jer je od događaja prošlo dvije godine pa je svjedokinja i rekla da s obzirom na tu okolnost ne može prepoznati optuženika. Nisu osnovani ni navodi optuženika u pogledu opisa godina i njegove visine kako se navodi u žalbi. Naime, navedena svjedokinja se u svom iskazu uopće nije izjašnjavala o tome već je navela da je optuženik normalne građe. U pogledu noža kojeg je imao optuženik izjasnila se svjedokinja TT, a što je sud sve naveo pod točkom 7. obrazloženja pobijane presude, kao i što je pod točkom 23. obrazloženja pobijane presude. Prvostupanjski sud je ispravno naveo kako je optuženik negirao da je oštećenoj TT prijetio nožem, već da je imao drveni štap, koju obranu je sud ispravno cijenio neosnovanom i usmjerenom u pravcu umanjenja kaznene odgovornosti iz razloga jer se svjedokinja TT u pogledu postojanja noža kojeg je optuženik držao i zaprijetio joj s njim, decidirano izjasnila, što je sve sud ispravno obrazložio pod točkom 25. pobijane presude, pa i bez obzira na činjenicu što nakon počinjenja djela noža nije bilo i isti nije pronađen, te što nije mogla prepoznati optuženika iz razloga jer je preko lica nosio crnu platnenu masku kako je sve i navela svjedokinja. Stoga u tom pravcu nije ni od značaja koliko je optuženik bio udaljen od oštećenice, a bio je udaljen možda pola metra kako je svjedokinja iskazivala, jer to ne znači da optuženica nije mogla vidjeti kako u ruci drži nož, a posebno stoga jer se u pogledu noža i držanja istog iscrpno očitovala u svom iskazu.

11. Žaleći se zbog kazne (pogrešno navedena kaznena sankcija), optuženik navodi da su mu kao otegotne okolnosti pogrešno navedene prethodna osuđivanost za određena kaznena djela, ali da nije navedeno u kojoj mjeri to utječe na visinu određene kazne i da to sve proizlazi iz jednog teškog razdoblja kada se optuženik nije znao na pravi način nositi s obiteljskim i psihičkim problemima. Navodi da mu se kao otegotno nije moglo uzeti što je oba kaznena djela počinio u kratkom vremenskom razdoblju. U žalbi ističe kako je prilikom odmjeravanja kazne za kazneno djelo pod točkom 2. izreke pobijane presude trebalo više u obzir uzeti obiteljsku situaciju u kojoj se optuženik tada nalazio (odbačenost od obitelji, život u teškom siromaštvu na ulici, pretjerana konzumacija alkohola) kao i njegovu prošlost koja je u bitnome utjecala na njegovo ponašanje i postupke, te izraženo kajanje i primjereno ponašanje tijekom cijelog postupka, što bi sve skupa dovelo do blaže vrste i visine kazne, primjerice uvjetne kazne zatvora.

12. Međutim, drugostupanjski sud nalazi da su u prvostupanjskoj presudi ispravno utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika, a to je činjenica da se radilo o mlađem punoljetniku koji se našao u teškoj materijalnoj i financijskoj situaciji, živio je na ulici bez posla, novaca, hrane i bez ikakve podrške obitelji, činjenicu da se i ispričao oštećenoj TT, zbog kaznenog djela pod točkom 2. izreke pobijane presude kao i da je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv što proizlazi iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja, te iskazanu volju da po izlasku iz zatvora pronađe posao, promijeni sredinu, sve kako više ne bi dolazio u sukob sa zakonom. Ispravno su utvrđene i otegotne okolnosti na strani optuženika i to prethodna osuđivanost zbog kaznenih djela krađe, teške krađe, razbojništva i prijetnje što upućuje da se radi o osobi koja je sklona činjenju imovinskih kaznenih djela, ali i djela s elementima nasilja kao i da do sada izrečene bezuvjetne kazne zatvora istoga nisu odvratile od takvog ponašanja te je i dalje nastavio sa kriminalnim ponašanjem, kao i upornost u činjenju kaznenih djela i nekritičnost prema takvom ponašanju. Stoga je ispravno prvostupanjski sud ocjenom olakotnih i otegotnih okolnosti uz stupanj krivnje i pobude iz kojih su počinjena kaznena djela težinu uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo i to od po 1 (jednu) godinu, kao i što je ispravno osudio optuženika, na temelju članka 51. KZ/11., ocjenjujući ličnost počinitelja, a kako je navedeno pod točkom 12. ove presude i počinjenja 2 (dva) kaznena djela protiv imovine, razbojništva, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, što je primjereno u smislu članka 41. KZ/11. za izražavanja društvene osude, zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja u pravni poredak utemeljen na vladavini prava jer će se takvom kaznom utjecati na optuženika, ali i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznih djela i o pravednosti kažnjavanja. Ispravno mu je izrečena i sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti, na temelju članka 69. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. jer je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je ovisnik o alkoholu, koja mjera može trajati najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora i izvršavat će se u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izvršavanja kazne, kao i oduzimanje imovinske koristi koju je ostvario počinjenim kaznenim djelima sukladno odredbi članka 77. stavak 1. KZ/11. i članka 560 ZKP/08.

13. Kako u konkretnom slučaju nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavak 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, donesena je odluka kao u izreci, a sve na temelju članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu 25. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Snježana Hrupek-Šabijan