Republika Hrvatska
Poslovni broj Kž-17/2024-4
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I opt. Š. A., OIB: … i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 2. u svezi čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i I opt. Š. A. podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-726/2018-117 od 16. svibnja 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2024. godine,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i I opt. Š. A., kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-726/2018-117 od 16. svibnja 2023. godine, I opt. Š. A. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – teške krađe iz čl. 229. st. 2. KZ/11 u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11, pa je za terećeno kazneno djelo, temeljem čl. 229. st. 2. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja mu je, temeljem čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11, zamijenjena radom za opće dobro.
1.1. Rad za opće dobro na slobodi biti će izvršen u roku od 2 (dvije) godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro, u skladu sa Zakonom o izvršavanju zaštitnog nadzora i rada za opće dobro na slobodi.
1.2. Temeljem čl. 55. st. 7. KZ/11, ako se optuženik u roku od 8 (osam) dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju, ili mu poziv ne bude mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ako ne da pristanak za rad za opće dobro, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja.
1.3. Temeljem čl. 55. st. 8. KZ/11, ukoliko optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne o neizvršenom dijelu ili u cijelosti. Ako ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje nadležno tijelo za probaciju produžit će rok iz čl. 55. st. 6. KZ/11.
1.4. Temeljem čl. 54. KZ/11, I opt. Š. A. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 02. studenog 2016. do 31. siječnja 2017. godine, te od 19. travnja 2023. do 17. svibnja 2023. godine.
1.5. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, I opt. Š. A. naloženo je platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.132,29 eura/1 8.531,25 kn na ime troškova obrane po branitelju po službenoj dužnosti N. D., odvjetniku iz Z. i troškove obrane po službenoj dužnosti po novom branitelju D. L., odvjetniku iz Z., o kojima će biti odlučeno posebnim rješenjem, iznos od 33,93 eura/250,66 kn na ime troškova dovođenja, te iznos od 100,00 eura/753,45 kn na ime paušalne svote.
1.6. Istom presudom, temeljem čl. 453. toč. 3 ZKP/08, II opt. S. S. i III opt. S. S. oslobođeni su optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv imovine – tešku krađu iz čl. 229. st. 2. KZ/11 u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11.
1.7. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka u odnosu na II i III optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08) i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da II opt. S. S. i III opt. S. S. proglasi krivima i osudi po zakonu, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, te I opt. Š. A. po branitelju D. L., odvjetniku iz Zagreba, zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, podredno istu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
2.2. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, II opt. S. S. po braniteljici V. R., odvjetnici iz Z., ističe kako je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, slijedom čega je donio pravilnu i zakonitu odluku kojom ga je oslobodio optužbe. Predlaže žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
2.3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je i III opt. S. S. po braniteljici M. F. S., odvjetnici iz Z., ističući kako je prvostupanjski sud donio pravilnu odluku kojom ga je oslobodio optužbe, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika i potvrdi pobijanu presudu.
3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-18/2024 od 17. siječnja 2024. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.
4. Žalbe državnog odvjetnika i I opt. Š. A. su neosnovane.
U odnosu na oslobađajući dio presude (II opt. S. S. i III opt. S. S.)
Na žalbu državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka
5. Žalitelj (državni odvjetnik) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer da presude nema valjano obrazloženje o odlučnim činjenicama.
5.1. Suprotno tom žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08. Obrazlažući u žalbi ovaj žalbeni osnov žalitelj ustvari osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda sa kojima nije zadovoljan. 6. Žalitelj (državni odvjetnik) u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak kako nije dokazano da su II opt. S. S. i III opt. S. S. počinili terećeno kazneno djelo. Žalitelj u žalbi u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.
6.1. Prvostupanjski sud je analizirao obranu I opt. Š. A. čiji iskaz predstavlja jedini dokaz koji izravno tereti II opt. S. S. i III opt. S. S., te obrane II opt. S. S. i III opt. S. S. koji u cijelosti poriču sudjelovanje u počinjenju terećenog kaznenog djela po prethodnom dogovoru i zajednički sa I opt. Š. A.
6.2. Sud je analizirao iskaz svjedoka P. T. zastupnika ošt. TD „T. S.“ d.o.o. koji nema saznanja o počinitelju terećenog kaznenog djela, osim podataka o stvarima te tvrtke koje su otuđene. Kako su otuđene stvari vraćene ošt. trgovačkom društvu imovinskopravni zahtjev nije podnesen.
6.3. Također je sud analizirao sadržaj iskaza svjedokinja Dž. H. i R. H. Iz iskaza tih svjedokinja nije razvidno da imaju neposrednih saznanja da bi I opt. Š. A. zajedno sa II opt. S. S. i III opt. S. S. počinili terećeno kazneno djelo. Navedene svjedokinje imaju saznanja o međusobnim odnosima navedenih optuženika, ali koja saznanja i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nisu od značaja za utvrđenje bitne činjenice, a to je da su sva trojica optuženika po prethodnom dogovoru i zajednički počinili terećeno kazneno djelo.
6.4. Provedenim vještačenjem mobitela koji su pronađeni u vozilu I opt. A. nesumnjivo je utvrđeno da ne pripadaju II opt. S. S. i III opt. S. S. iz čega proizlazi kako tim dokazom nije utvrđeno da su II i III optuženik bili u vozilu I opt. A.
6.5. Jedini dokaz koji tereti II i III optuženika je sadržaj obrane suoptuženika I opt. Š. A. na čijem iskazu, u nedostatku drugih relevantnih dokaza, se ne može isključivo ili u odlučnoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda u odnosu na II opt. S. S. i III opt. S. S.
6.6. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica, a na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Žalbeni navodi državnog odvjetnika, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
Na žalbu I opt. Š. A. zbog povrede Kaznenog zakona u odnosu na osuđujući dio presude
7. Žalitelj (I opt. Š. A.) pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona jer da je prvostupanjski sud u predmetnom slučaju trebao u odnosu na I opt. A. primijeniti odredbu čl. 48. KZ/11, budući nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje glede okolnosti od značaja za utvrđivanje vrste i visine kazne. Međutim, žalbeni navod I optuženika zbog povrede Kaznenog zakona nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kazni u odnosu na optuženika glede kaznenog djela iz čl. 229. st. 2. KZ/11.
8. Opt. Š. A. u žalbi ne ističe žalbeni osnov zbog odluke o kazni, ali zbog istaknute žalbene osnove povrede Kaznenog zakona ovaj drugostupanjski sud je shodno čl. 478. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu.
8.1. Prilikom donošenja odluke o u odnosu na I opt. A. prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.
8.2. Polazeći od stupnja krivnje I opt. A., društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud I opt. Š. A., za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 229. st. 2. KZ/11, izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 55. KZ/11, izrečenu kaznu zatvora zamijenio radom za opće dobro koji će se izvršiti u roku od 2 (dvije) godine, tako što će se jedan zatvora zamijeniti sa dva sata rada.
8.3. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na I optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je I opt. A. počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).
9. Slijedom navedenog, žalbe državnog odvjetnika i I opt. Š. A. nisu osnovane, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).
Osijek, 25. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća
Miroslav Jukić