REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4132/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci protiv tuženika LUJE d.d., Kostrena, Paveki 1, OIB: 44354247337, zastupanog po punomoćniku Pavi Škare, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđivanja prava vlasništva i trpljenja uknjižbe, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-543/2023-2 od 24. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-502/2022-29 od 15. prosinca 2022., na sjednici održanoj 25. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-543/2023-2 od 24. svibnja 2023., kojom je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-502/2022-29 od 15. prosinca 2022. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], i da je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na toj nekretnini, uz naknadu troška tužitelju u iznosu od 23.125,00 kn, odnosno 3.069,21 eura.
2. Tuženik predlaže dopustiti reviziju radi vjerojatnosti povreda temeljnih prava u smislu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s čl. 389.a st. 4. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim povrede temeljnih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.
5. U odnosu na navodne povrede prava na pravično suđenje, a koje bi se sastojale u proizvoljnosti i nedostatku obrazloženja, retroaktivnoj primjeni "kasnijih" propisa i prakse uz nepoštivanje pravomoćne sudske odluke, ukazuje se da pobijane odluke sadrže jasne, razumljive i dostatne razloge zbog kojih nižestupanjski sudovi smatraju da je tužitelj stekao vlasništvo na predmetnoj nekretnini, odnosno zbog kojih smatraju da je izostalo stjecanje vlasništva od strane tuženika. Naime, obrazloženo je od strane nižestupanjskih sudova da tuženik na predmetnoj nekretnini, koja je bila u društvenom vlasništvu, nije stekao vlasništvo na zakonom propisani način (predniku tuženika kao društvenom poduzeću nedostajalo je poštenje da bi mogao dosjelošću steći nekretninu), a kako predmetna nekretnina predstavlja građevinsko zemljište koje od strane prednika tuženika nije bilo procijenjeno u temeljni kapital u procesu pretvorbe, to je postala vlasništvo tužitelja na temelju čl. 23. st. 1. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u pretvorbi i privatizaciji ("Narodne novine" broj 92/10; dalje: ZT). Osim toga, posebno je i detaljno obrazloženo u nižestupanjskim odlukama iz kojih razloga presuda Okružnog privrednog suda u Rijeci poslovni broj P-11938/92 od 15. travnja 1993. nije relevantna za tužitelja i za nekretninu koja je predmet ovog postupka, zbog čega nema zapreke za primjenu mjerodavnih propisa poput citiranog ZT i stajališta iz relevantne sudske prakse. Stoga se u ovom predmetu, prema ocjeni revizijskog suda, ne mogu s dostatnim stupnjem vjerojatnosti isticati prigovori retroaktivne primjeni propisa i prakse, negiranja pravomoćnosti ranije donesene presude, proizvoljnosti i postojanja greške državnih tijela.
6. Budući da su nižestupanjski sudovi dostatno argumentirali tužiteljevo stjecanje vlasništva predmetne nekretnine na temelju jasne i predvidive zakonske osnove, odnosno obrazložili razloge zbog kojih predmetna presuda Općinskog privrednog suda u Rijeci nema utjecaja na tužitelja i predmetnu nekretninu, niti je utvrđeno da bi je tuženik stekao na neki drugi način (dosjelošću zbog izostanka poštenja, procjenom u temeljni kapital u procesu pretvorbe), to nema dostatnih naznaka da bi se ovdje radilo o povredi prava vlasništva. Posljedično, u takvoj situaciji nema osnove za tvrdnju da bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu za oduzetu imovinu.
7. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 25. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
