REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4116/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. D. G. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćnici N. K., odvjetnici u Z., protiv tuženika Z. b. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. K. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. & P. j.t.d. Z., radi isplate, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-506/2023-2 od 13. lipnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6943/2019-32 od 27. siječnja 2023., na sjednici održanoj 25. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Dopušta se tužiteljici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-506/2023-2 od 13. lipnja 2023., u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6943/2019-32 od 27. siječnja 2023., u odnosu na pravno pitanje:
„Može li se tražbina u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora (a ne radi se o postupku nakon odluke po kolektivnoj tužbi), odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih ugovornih odredaba, smatrati zastarjelom prije pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?“
II. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-506/2023-2 od 13. lipnja 2023., u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6943/2019-32 od 27. siječnja 2023., u smislu odredbe članka 385. a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
1. „Da li je suprotno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.siječnja 2020. broj Su-IV-47/2020 kojim je zauzet stav da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, stav suda kojim se presudom odbija tužbeni zahtjev zbog zastare u smislu odredbe čl. 225. ZOO jer donesena prvostupanjska presuda kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe nije bila pravomoćna u trenutku podnošenja zasebne tužbe radi isplate po restitucijskom zahtjevu?
odnosno,
da li je suprotno pravnom shvaćanju stav suda kojim se presudom odbija tužbeni zahtjev zbog zastare u smislu odredbe čl. 225. ZOO/, a da je u trenutku donošenja sudske odluke povodom zasebne tužbe radi isplate po restitucijskom zahtjevu, presuda kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe pravomoćna?“
2. Da li tražbina u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, se može smatrati zastarjelom prije pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?“
2. Tužiteljica kao razlog važnosti u odnosu na postavljena pitanja ukazuje na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. broj Su-IV-47/2020.
3. Odgovor na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Nadalje, tuženik je podnio prijedlog i dopunu prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-506/2023-2 od 13. lipnja 2023., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 6943/2019-32 od 27. siječnja 2023., u smislu odredbe članka 385. a stavka 1. i članka 387. ZPP, zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koje glasi:
„Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu s EUR valutnom klauzulom, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim kamatnim razlikama, na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je kamatna stopa bila manja od početne kamatne stope navedene u Ugovoru o kreditu?“
5. Tuženik kao razlog važnosti u odnosu na postavljeno pitanje ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-4951/2022 od 11. siječnja 2023., te odluke Županijskog suda u Bjelovaru, broj Gž-737/2020-2 od 27. siječnja 2022., Gž- 187/2022 od 14. travnja 2022. i Gž-742/2022-4 od 21. srpnja 2022., te Županijskog suda u Zadru, broj Gž-832/2021 od 15. rujna 2021.
6. Odgovor na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije nije podnesen.
7.1. U odnosu na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da su postavljena pravna pitanja, koja se svode na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, važna u smislu odredbe članka 385. a stavka 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a obzirom na zauzeto shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. broj Su-IV-47/2020.
7.2. Stoga je, postupajući u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio da je protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je preinačena presuda suda prvog stupnja dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog pod stavkom I. izreke.
8.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski je sud ocijenio da pravno pitanje koje je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od zauzetog pravnog shvaćanja u odluci ovog suda broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., a koju je u smislu čl. 390. st. 2. ZPP donijelo prošireno vijeće od trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa nije riječ o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.
8.2. Slijedom navedenog, kako u povodu prijedloga tuženika za dopuštenje revizije nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 25. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa, v.r.
