REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 177/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Županijske uprave za ceste Varaždinske županije, OIB 74640705361, Varaždin, Gajeva 4, koju zastupaju punomoćnici Dragoslav Zuber i Senka Zuber Šanjek, odvjetnici u Varaždinu protiv tuženika ČF, vl. obrta za montažu metalnih predmeta u industriji, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dalibor Gradinščak, odvjetnik u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2601/2023-2 od 6. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-90/2022-17 od 29. lipnja 2023., na sjednici održanoj 25. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je, u toč. I. izreke, odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.994,65 Eur s pripadajućim zateznim kamatama pobliže opisanima u izreci presude. Toč. II. izreke, tužiteljici je naloženo nakaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 298,62 Eur/1.194,48 kn.
2. Tužiteljica je protiv drugostupanjske odluke podnijela prijedlog za dopuštenje revizije zbog sljedećeg pravnog pitanja:
"Je li naknada za korištenje cestovnog zemljišta radi prilaza/priključka na javnu cestu posebna naknada i da li se razlikuje od naknade radi obavljanja „pratećih djelatnosti", kao i je li se plaćanjem naknade za prilaz/priključak mogu teretiti osobe koje obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta – na način kako je to predviđeno čl. 2. st. 2. Pravilnika o mjerilima?"
3. U odnosu na postavljeno pitanje tužiteljica, kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenom pitanju zauzeto shvaćanje u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1483/16-3 od 18. prosinca 2019., Pž-1698/18-3 od 20. siječnja 2020., Pž-1930/18-3 od 3. ožujka 2020. i Pž-7100/2019-2 od 24. veljače 2021., a spominje i odluke ovoga revizijskoga suda poslovni broj Revd-1129/2020-2 od 16. lipnja 2020. i Revd-884/22-2 od 22. ožujka 2022., pri čemu tvrdi da sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.
4. Tužiteljica ujedno u prijedlogu tvrdi da joj je donošenjem pobijane presude povrijeđeno ustavno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje time što je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi odstupio od svog ranijeg pravnog shvaćanja u ovakvim situacijama.
5. Na prijedlog nije odgovoreno.
6. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice nije dopušten.
7. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev radi isplate iznosa od 2.994,65 Eur, koji iznos se odnosi na naknadu za korištenje cestovnog zemljišta koje plaćaju pravne i fizičke osobe za korištenje priključka, odnosno prilaza na javnu cestu izgrađenih na cestovnom zemljištu i kad obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta, pri čemu među strankama nije bio sklopljen ugovor o korištenju cestovnog zemljišta za ostvarivanje prilaza i priključka na županijsku cestu, a tuženik cijelo vrijeme obavlja svoj obrt na zemljištu koje je u vlasništvu ABC, dakle izvan cestovnog zemljišta.
9. Pitanje, kako je postavljeno u prijedlogu, nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. U situaciji kada je tužbeni zahtjev odbijen zbog toga što tužiteljica nije dokazala da je tuženik u utuženom razdoblju obavljao komercijalnu djelatnost ili djelatnost pružanja usluga vozačima i putnicima koje se obavljaju na cestovnom zemljištu niti da bi to radio unutar cestovnog zemljišta, od pitanja koje preispituje shvaćanje o obvezi plaćanja naknade za korištenje cestovnog zemljišta pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju komercijalne djelatnosti u objektima izvan cestovnog zemljišta (pa time koriste i cestovni priključak na javnu cestu), ne ovisi ishod spora.
10. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnog pitanja koje tužiteljica smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
11. Također, u vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17) predlagateljici valja odgovoriti da čl. 29. st. 1. Ustava sadrži, uz iznimke, samo određena procesna jamstva. Ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Donesene presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa iz navoda prijedloga ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
12. Kako predlagateljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na osnovi odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
13. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Zagreb, 25. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
