REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3501/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LAVANDA TURIST GRUPA d.o.o., Mravince, Braće Radić 31 F, OIB 12691239806, kojeg zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB 10840749604, kojeg zastupa punomoćnica Draženka Buntak, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3219/2022-2 od 8. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1390/2019 od 11. siječnja 2022., u sjednici održanoj 25. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3219/2022-2 od 8. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1390/2019 od 11. siječnja 2022. u kojem postavlja sljedeće pitanje:
„Je li tužitelj kao ugovaratelj osiguranja ovlašten potraživati naknadu štete izgubljene zarade od tuženika kao osiguravatelja proizašlu iz nepravovremenog ispunjenja obveze tuženika ukoliko osiguraniku (Raiffeisen leasing d.o.o.) nije takva šteta nastala te samim time ne može ni prenijeti na tužitelja više prava nego što ih sam ima, a sve u smislu odredbe članka 921. ZOO-a u vezi s člankom 943. stavkom 4. ZOO-a?“.
1.1. Navedeno pitanje smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te tvrdi da je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije osim što je u njemu naznačeno pitanje zbog kojeg predlaže dopustiti reviziju protiv drugostupanjske presude, tužitelj nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da bi postavljeno pitanje bilo važno u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, niti su uz prijedlog dostavljene ili bar određeno naznačene odluke višeg suda ili revizijskog suda, a u kojima da bi o postavljenom pitanju bilo izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke.
4. Međutim, za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije nije dovoljno samo navesti da ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenom pitanju i da je odgovor na postavljeno pitanje važan zbog zauzimanja općenitog stava za sve buduće sudske postupke.
5. Naprotiv, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj samo iznosi svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz članka 385.a stavak 1. ZPP koji bi opravdavali intervenciju revizijskog suda.
6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 387. stavak 2. ZPP, to je na temelju odredbe članka 389.a stavak 3. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 25. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
