REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 349/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o., OIB 80572192786 iz Zagreba, Strojarska 11, protiv tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o., OIB 39901919995 iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju EŠ, dipl. pravnica s položenim pravosudnim ispitom, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2600/2023-3 od 5. listopada 2023., kojom je potvrđena i preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-127/2020-32 od 29. lipnja 2023., u sjednici održanoj 25. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2600/2023-3 od 5. listopada 2023., kojom je potvrđena i preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-127/2020-32 od 29. lipnja 2023.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
„1. Odgovara li tuženik kao upravitelj željezničke infrastrukture za štetu koju je pretrpjela treća osoba na željezničko cestovnom prijelazu, zbog nepoštivanja propisa od strane radnika tužitelja, a tuženik je poduzeo sve radnje sukladno odredbama Pravilnika o načinu i uvjetima za obavljanje sigurnog tijeka željezničkog prometa?
2. S obzirom da zakonom nije propisana obveza upravitelja željezničke infastrukture o reguliranju cestovnog prometa na ŽCP-u, niti obavještavanja vozača cestovnih vozila o kvaru uređaja, da li sud može utvrditi sudgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja?
3. Da li na strani tuženika kao upravitelja željezničke infrastrukture postoji suodgovornost za nastanak štetnog događaja, sukladno odredbi čl.83.st.8. Zakona o sigurnosti i interoperabilosti željezničkog sustava, s obzirom da u njegovom postupanju nije bilo elemenata protupravnosti, jer je poduzeo sve propisane radnje sukladno odredbama Pravilnika o načinu i uvjetima za obavljanje sigurnog tijeka željezničkog prometa?
4. Da li je sud prilikom odlučivanja o suodgovornosti za nastanak štetnog događaja uzeo u obzir da je odlučujući uzrok koji je doveo do štetne posljedice nije bilo propuštanje radnji o obavještavanju sudionika da je uređaj neispravan, već nepostupanje strojovođe tužitelja sukladno Pravilniku o načinu i uvjetima za obavljanje sigurnog tijeka željezničkog prometa, kada se je trebao zaustaviti, i na taj način do štetnog događaja ne bi niti došlo?
5. Da li je sud prilikom odlučivanja o suodgovornosti za nastanak štetnog događaja uzeo u obzir Izvješće Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu, gdje u točci 8.2.9. stoji slijedeće: „vozači cestovnih vozila i pješaci se ne obavještavaju da je uređaj za osiguranje ŽCP- a izvan funkcije putem prometnih znakova. Takvo rješenje je sukladno nacionalnim propisima?“
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je u odnosu na postavljena pitanja utvrdio da nisu jasno naznačeni razlozi važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a. Osim toga, postavljena pitanja u vezi odgovornosti i suodgovornosti su po svojoj naravi činjenično pravna pitanja odgovor na koja ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Stoga takva pitanja nemaju onaj stupanj univerzalnosti koji je nužan u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a koji bi doveo do dopuštanja podnošenja revizije i odluke ovog suda u kojoj bi se povodom dopuštenih pitanja iznjedrilo pravno shvaćanje kojim bi se ujednačila sudska praksa, osigurala jedinstvena primjena zakona ili razvilo pravo kroz sudsku praksu i koje bi u budućnosti riješilo svaki takav isti procesnopravni ili materijalnopravni prijepor.
4. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 2. i 4. ZPP-a te odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 25. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
