REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3327/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv 1. tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, 2. tuženika MPI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Edi Biočić, odvjetnik u Zagrebu i 3. tuženika MP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vedrana Suša, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu 1. i 3. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-494/2023-2 od 14. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2008/2021 od 21. listopada 2022., u sjednici održanoj 25. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlozi 1. i 3. tuženika za dopuštenje revizije se odbacuju.
Obrazloženje
1. Tuženici Zagrebačka banka d.d. i MP su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-494/2023-2 od 14. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2008/2021 od 21. listopada 2022.
2. Tuženik Zagrebačka banka d.d. u prijedlogu postavlja sljedeće pitanje:
„Predstavlja li povreda ugovorne obveze koja je ujedno bankarska tajna osnovu za naknadu štete obzirom da je prvotuženik banka na koju se primjenjuju odredbe Zakona o bankama i štedionicama (NN 94/93, NN 46/97), Zakona o bankama (NN 161/98, NN 84/02) i Zakona o kreditnim institucijama ( NN 117/08, NN/159/13)?“,
navodeći da za postavljeno pitanje nema prakse revizijskog suda ali je isto važno za osiguranje jedinstvene primjene prava.
3. Tuženik MP u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja:
„1. Ukoliko nasljednik primi određeni novčani iznos temeljem rješenja o nasljeđivanju koje nije stavljeno van snage, može li se u parnici u odnosu na nasljednika primljeni iznos proglasiti stečenim bez osnove, a da pritom rješenje o nasljeđivanju (naknadno pronađenoj imovini ostane pravomoćno i na snazi?
2. Da li je sud ovlašten presuditi tuženika na ispunjenje moralne obveze?“,
navodeći da su ista važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Odgovor na prijedloge za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući po odredbi članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da podneseni prijedlozi nemaju propisani sadržaj.
6. Naime, predlagatelji su u odnosu na postavljena pitanja, u prijedlogu propustili određeno navesti razloge zbog kojih smatraju da bi navedena pitanja bila važna ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, tj. zbog čega bi navedena pitanja bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga. U smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, a što je u konkretnom prijedlogu izostalo.
7. Za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije nije dovoljno samo navesti da ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenom pitanju i da je odgovor na postavljeno pitanje važan zbog zauzimanja općenitog stava za sve buduće sudske postupke.
8. Pored navedenog, valja reći i da pozivanje 3. tuženika na odluku broj Pž- 5916/2019-5 od 10. studenoga 2021. koja je donesena ranije u ovopredmetnom postupku, nije odgovarajući razlog važnosti u smislu odredbe članka 385.a ZPP.
9. Stoga je, na temelju odredbe članka 389.a stavak 3. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog 1. i 3. tuženika za dopuštenje revizije.
Zagreb, 25. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
