Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Kžzd-80/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca za mladež Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca za mladež Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N.K.(ranije L.), OIB:, zbog dva kaznena djela iz čl. 177. st. 2., sve u svezi čl. 51. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optužene podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 2. svibnja 2023., br. Kzd-2/2018-39, u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. N.K. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku, opt. N.K. (ranije L.) proglašena je krivim zbog dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11, te su joj najprije utvrđene pojedinačne kazne za svako kazneno djelo na način da joj je za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11 počinjeno na štetu ošt. M.L. utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11 počinjeno na štetu ošt. L.L. utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci.

1.1. Temeljem čl. 51. KZ/11 optužena je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.2. Temeljem čl. 56. KZ/11 prema optuženoj je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako optužena u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Temeljem čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("NN“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, br. 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80 /22 – dalje u tekstu: ZKP/08) optužena je na ime troška kaznenog postupka dužna platiti paušal u iznosu od 50,00 eura, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žali se opt. N.K. po braniteljici A.G., odvj. iz Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o uvjetnoj osudi i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak ili preinači na način da optuženu oslobodi od optužbe.

3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu optužene odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optužena po braniteljici, žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede Kaznenog zakona, no pri tome ne označava numerički na točno koju odredbu bi se odnosila istaknuta povreda i žalba uopće ne sadrži obrazloženje u čemu bi se sastojale te povrede u pobijanoj presudi. Nadalje, žalitelj ističe kroz navedene prigovore da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno izveo zaključke da je dokazano da je optužena počinila opisana djela iz izreke pobijane presude, te da je prvostupanjski sud i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada nije proveo predloženo novo ispitivanje svjedoka – djece žrtve i psihologijsko vještačenje. Nadalje, žalitelj uopće ne daje razloge povodom prigovora zbog odluke o uvjetnoj osudi i troškovima postupka, te to ne obrazlaže.

7. Zbog navedenog, kako žalba ne sadrži obrazloženje zbog prigovora bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede Kaznenog zakona, drugostupanjski sud se povodom izjavljene žalbe optužene ograničio na ispitivanje povreda na koje pazi po službenoj dužnosti iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, te ispitivanja žalbenih prigovora zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji prigovor u sebi sadrži i žalbu zbog uvjetne osude shodno čl. 478. ZKP/08.

8. Protivno žalbenom prigovoru optužene nije ostvarena povreda pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kada žalitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da iz činjenica i dokaza i to na raspravi iskaza danih od svjedoka M.L., žrtava/djece M.L. i L.L. (rođeni ..), te svjedoka iz Centra za socijalnu skrb J.K.Č. i N.R., i pročitane materijalne dokumentacije proizlazi pravilan zaključak prvostupanjskog suda, da je optužena opisanim radnjama iz izreke pobijane presude počinila dva kaznena djela na štetu svoje djece L. i M.. Prvostupanjski sud je pozornom ocjenom svih izvedenih dokaza dao pojedinačnu ocjenu svakog izvedenog dokaza zasebno, kao i ocjenu istih u međusobnoj povezanosti i s danom obranom optužene, pri čemu je naročito dao ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza te stoga potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Prvostupanjski sud je kao vjerodostojan prihvatio iskaz djece žrtvi M. i L.L., čiji snimak iskaza je reproduciran na raspravi shodno čl. 115. st. 4. Zakona o sudovima za mladež ("NN" br. 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 – dalje u tekstu: ZSM), a koji snimak je napravljen sukladno čl. 292. st. 1. ZKP/08, te pročitan iskaz sa zapisnika o provedenoj radnji od 4. srpnja 2017., a koja djeca su u svom iskazu, protivno obrani optužene danoj na raspravi, da ni jedno dijete nikada nije tukla niti udarila, niti nagovarala da u bolnici, Centru za socijalnu skrb i policiji terete oca i baku – majku njihovog oca, da ih za vrijeme boravka kod njih seksualno i fizički zlostavljaju, opovrgli takve navode iz obrane optužene. Pri tome, prvostupanjski sud je s pravom odbio prijedlog optužene da se djeca ponovno ispitaju, što je protivno odredbi čl. 292. st. 1. ZKP/08 i čl. 115. st. 4. ZSM kada se djeca mogu samo jedanput ispitati kao svjedoci a snimka ispitivanja može biti uvijek reproducirana na raspravi. Naime, prvostupanjski sud je osnovano odbio prijedlog za psihologijsko vještačenje žrtava, pravilno cijeneći dužinu vremenskog perioda od počinjenja djela 2014. do polovine 2017. godine, te vrijeme trajanja kaznenog postupka započetog polovinom 2017. do 2023. godine, te posebno tadašnju dob djece – žrtava.

8.1. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio iskaz svjedoka M.L. i dao analizu istog kada je utvrdio da je iskaz M.L. – oca od djece sukladan iskazu njihove djece, materijalnoj dokumentaciji Centra za socijalnu skrb Š., materijalnoj dokumentaciji i nalazu Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba iz 2014. godine, te iskazu psihologinje – svjedokinje J.K.Č. i N.R., iz kojeg iskaza je pravilno cijenio da optužena koristi njihovu djecu M.L. i L.L. blizance, koji imaju utvrđen ADHD, a pored toga M.L. i epilepsiju, za svoje manipulacije i višekratno prijavljivanje oca djece i njegove majke za udaranje i zlostavljanje djece i da su djeca bila stalno u strahu od svoje majke što su mu izjavili, kao i psihologu J.K.Č. u Centru za socijalnu skrb u Š. i što su potvrdili u svom iskazu na sudu. Iz pobrojanog, a posebno iz detaljno danog iskaza svjedokinje J.K.Č., proizlazi da su djeca bila u strahu od zlostavljanja od strane njihove majke i da su morali lagati i loše govoriti o svome ocu i njihovoj baki kada su pozivani zbog provjere prijava koje je učestalo podnosila optužena protiv njihovog oca i bake u više institucija, te da ih otac i baka nisu zlostavljali. Navedeni iskaz sukladan je iskazu i svjedokinje N.R., a upravo je od Centra za socijalnu skrb iniciran postupak protiv optužene, jer je Centar za socijalnu skrb zaključio da su djeca bila zlostavljana od svoje majke, da su u strahu od majke morali u bolnici u Zagrebu, odnosno u Centru i policiji lagati da su tata i baka loši i da ih tuku i zlostavljaju, jer su se bojali majke da ako tako ne budu govorili da će ih ona kod kuće istući, odnosno da ih je i tukla kada ne bi govorili te laži i da je ona kontrolirala što je ulazilo u dokumente da bi ih onda poslije kažnjavala ako to nije bilo kako je to prethodno tražila od njih. Nadalje, iz iskaza navedenih svjedokinja proizlazi da djeca sada žive sa ocem od 31. svibnja 2017. i da im je dobro, što potvrđuje dokumentacija Centra za socijalnu skrb o izvršenom nadzoru, koji je predložio da se djeca dodijele ocu kao skrbniku. Nadalje, iz materijalne dokumentacije Centra za socijalnu skrb Š. kao i danog nalaza Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba zbog prijave optužene iz veljače 2014., proizlazi da su sukladni iskazima navedenih svjedoka.

9. Stoga i prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno je zaključio da je dokazano da je optužena počinila obilježja kaznenih djela iz izreke pobijane presude – dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. svibnja 2017. koje razloge kao pravilne i potpune prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Optužena se žali zbog odluke o uvjetnoj osudi koju ne obrazlaže. Međutim, prvostupanjski sud je odlučujući o vrsti i mjeri sankcije optuženoj za svako kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11 utvrdio po 6 (šest) mjeseci zatvora, a primjenom čl. 51. KZ/11 optuženu osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, dok je primjenom odredbe čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu, tako da se izrečena kazna zatvora od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optužena u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

10.1. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti kada je utvrdio da je optuženoj prilikom odmjeravanja pojedinačnih kazni utvrdio za svako kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, kada je kao okolnosti koje je cijenio za navedene utvrđene kazne zatvora cijenio raniju osuđivanost optužene te njenu upornost i ustrajnost u činjenju protupravnih radnji, kao i težinu djela i zaštićenog dobra. Pravilno je stoga prvostupanjski sud odmjerio jedinstvenu kaznu zatvora optuženoj shodno čl. 51. KZ/11 u trajanju od 10 (deset) mjeseci, kada je utvrdio sve naprijed navedene okolnosti o kojima ovisi vrste, izbor i mjere kazne, te o tome dao jasne i potpune razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Nadalje, pravilno je sud shodno čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optužena u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, koji rok provjeravanja i po ovom drugostupanjskom sudu je dostatno određen, po svom trajanju provjeravanja kao adekvatnom mjerom – mjerom upozorenja, koja će dovoljno utjecati na optuženu da u navedenom roku provjeravanja ne čini ovakva ili slična kaznena djela, te da će se time ostvariti i svrha kažnjavanja zadana ciljevima specijalne i generalne prevencije. Za ukazati je da navedena uvjetna osuda i određena rokom provjeravanja je sukladna utvrđenim okolnostima prvostupanjskog suda, a posebno činjenice da je od počinjenja kaznenog djela za koje je optužena proglašena krivom prošlo više godina, a da optužena nije činila nova protupravna djela, tako da i prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda sve te okolnosti ipak opravdavaju da se optuženoj izrekne naprijed navedena uvjetna osuda.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 482. ZKP/08 valjano je odbiti žalbu optužene kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 25. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić