Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-2403/2023-2

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Mirjani Rubić kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. M. M., pok. B., rođ. J., OIB: ..., rođene ..., a umrle ..., odlučujući o žalbi nasljednika V. M., OIB: ..., iz S., zastupanog po punomoćniku Nikoli Juriću, odvjetniku u Splitu, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu O-2557/22 od 25. srpnja 2023., dana 25. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba nasljednika V. M. te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu O-2557/22 od 25. srpnja 2023.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Prekida se ostavinski postupak.

II. Upućuje se V. M., OIB: ..., iz S., zastupanog po pun. N. J., odvj. u S., sin ostaviteljice, da u roku od 30 dana po pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu protiv D. M., JMBG: ..., s nepoznatom adresom prebivališta, zastupan po pun A. B. S., odvj. u S., sina ostaviteljice, radi utvrđenja da je zakonski nasljednik D. M. namiren u nužnom dijelu za života ostaviteljice, te stoga nema pravo na nužni dio.

III. Prekid ostavinskog postupka trajat će do pravomoćnog okončanja spora.

IV. Ukoliko gore navedeni nasljednik ne pokrene parnicu u određenom roku, sud će nastaviti postupak, te će ukoliko do završetka ostavinskog postupka stranka ne podnese dokaz da je parnicu pokrenuo, dovršiti ostavinski postupak bez obzira na zahtjev u pogledu kojeg je upućen u parnicu.".

2.Pravovremeno podnesenom žalbom žalitelj pobija prvostupanjsko rješenje izričito se ne pozivajući na konkretne žalbene razloge ali je iz sadržaja žalbe zaključiti kako ukazuje na sve zakonske razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 dalje: ZPP) koji se u smislu čl.175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03,163/03, 35/05,127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN) supsidijarno primjenjuje, uz prijedlog da ovaj sud prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba nije osnovana.

4.Žalitelj određeno ne navodi koju je to bitnu povredu odredaba postupka počinio prvostupanjski sud, a ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP, koje se primjenjuju u ovom ostavinskom postupku u smislu odredbe čl. 175. st. 2. ZN, utvrđeno je da prvostupanjski sud pri donošenju pobijanog rješenja o prekidu postupka i upućivanju žalitelja na parnicu nije počinio bitnu povredu odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti odgovarajućom primjenom odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a također nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a, na koju se sadržajem žalbe pokušava ukazati jer rješenje nema nedostataka radi kojih se ne bi moglo ispitati.

5.Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi:

-kako su iza ostaviteljice na nasljeđivanje po zakonu, kao nasljednici prvog nasljednog reda, pozvani sinovi I., V. i D.,

-kako je ostaviteljica Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 17. travnja 2001. raspolagala ½ dijela stana u S., ... u korist nasljednika V. M. a ugovorom o darovanju od 25. veljače 1998. dvor i kuću u V. u cijelosti je darovala sinu V. M.,

-kako je ostaviteljica oporukom pred svjedocima “Split,17. prosinca 2014.“ te vlastoručnom oporukom “Split, 25. kolovoza 2015.“ raspolagala svojom imovinom (stan u S., ... i 1/2 stana u S., ...),

-kako su nasljednici V. i I. M. priznali oporuke istinitim i pravovaljanim prihvaćajući se nasljedstva time što je I. svoj nasljedni dio ustupio bratu V. koji je ustup prihvatio,

-kako je nasljednik D. M. osporio oporuke i to onu pred svjedocima kao pravno nevaljanu zbog bliskog srodstva oporučnih nasljednika sa svjedocima, odnosno obje oporuke kao nepotpisane od ostaviteljice, a ujedno je zatražio nužni dio, te je zbog nastalog spora upućen pokrenuti parnicu protiv sunasljednika I. i V. M. radi utvrđenja da oporuke ostaviteljice “Split,17. prosinca 2014.“ i “Split, 25. kolovoza 2015.“, nisu istinite i pravno valjane, koju u ostavljenom roku od 30 dana nije pokrenuo pa je ostavinski postupak nastavljen,

-kako je nasljednik V. M. osporio sunasljedniku D. M. pravo na nužni dio jer da je za života ostaviteljice dobio više darova iz vrijednosti kojih je namiren u svom nužnom dijelu pa tako 15.000,00 Eura time da raspolaže dokazom o isplati 9.000,00 Eura, o čemu dokaz prilaže spis a za preostali iznos će dostaviti.

6.Na temelju navedenog, smatrajući kako je pravo oporučnog nasljednika na cijeloj ostavini manje vjerojatno od prava zakonskog nasljednika na nužni dio i da onaj tko tvrdi da zakonskom nasljedniku ne pripada pravo na nužni dio to mora i dokazati sukladno čl. 222. st. 2. ZN, prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem oporučnog nasljednika D. M., čije pravo je ocijenio manje vjerojatnim, uputio na pokretanje parnice protiv zakonskog nasljednika D. M. radi utvrđenja da je potonji namiren u nužnom dijelu (čl. 225. ZN).

7.Žalitelj V. M. u bitnome navodi kako pobijano rješenje nije pravilno i zakonito uslijed pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda koji nije utvrdio sve relevantne činjenice na potpun i pravilan način te posljedično tome nije pravilno primijenio materijalno pravo. Pri tome smatra, budući je ostaviteljica u korist žalitelja raspolagala oporukom i ugovorom o darovanju da se zahtjev nasljednika D. M. za nužni dio može tumačiti kao zahtjev za umanjenje raspolaganja oporukom i zahtjev za povrat dara, za koje institute Zakon o nasljeđivanju predviđa različite pretpostavke i načine ostvarenja pravne zaštite. Kako u konkretnom slučaju žalitelj ne pristaje vratiti darovanu mu stvar D. M. kojemu i ne pripada pravo na nužni dio jer je za života ostaviteljice namiren darovanjem novčanih sredstava, smatra kako je sud u parnicu trebao uputiti D. M.

8.Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je između nasljednika V. M. i D. M. došlo do spora o činjenicama o kojima ovisi pravo nasljednika tijekom ostavinskog postupka te je valjano primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 222. st.1. u vezi sa čl. 225. st.1. ZN kada je prekinuo ostavinski postupak i oporučnog nasljednika V. M. uputio na pokretanje parnice, jer je među nasljednicima došlo do spora oko prava nasljednika D. M. na nužni dio.

8.1.U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud ocijenio manje vjerojatnim pravo oporučnog nasljednika V. M. koji je sunasljedniku D. M. osporio pravo na nužni dio ističući da je za života ostaviteljice namiren isplatom 15.000,00 Eura (ostavinska rasprava od 29. rujna 2022., list 64 spisa), što ponavlja i u žalbi, čije je pravo i po prosudbi ovog drugostupanjskog suda manje vjerojatno od prava zakonskog nasljednika na nužni dio.

8.2.Naime, pravo zakonskog nasljednika na nužni dio priznato je Zakonom o nasljeđivanju, stječe se ostaviteljevom smrću, pa je nužni nasljednik ostaviteljev univerzalni sukcesor, kako to valjano nalazi i prvostupanjski sud kada upućuje na odredbu iz čl. 70. ZN i samo ako postoje činjenice koje isključuju to pravo takav zakonski nasljednik nema pravo na nužni dio iz ostavine. U takvoj situaciji i prema ocjeni ovog suda pravo zakonskog nasljednika koji traži svoje zakonsko pravo na nužni dio vjerojatnije je od prava oporučnog nasljednika koji to pravo zakonskom nasljedniku osporava.

8.3.Ovdje treba naglasiti da u situaciji upućivanja, u ostavinskom postupku, povodom spora stranaka o činjenicama, nasljednika na pokretanje parnice, ostavinski se sud samo do određene granice upušta u prosudbu pitanja na čijoj je strani pravo te je ta prosudba, u pravilu, sumarna i svodi se na ocjenu vjerojatnosti toga prava, a ne na ocjenu izvjesnosti.

9.Stoga je na temelju odredbe iz čl. 225. st. 1. ZN prvostupanjski sud pravilno postupio kada je upravo oporučnog nasljednika uputio na put građanske parnice radi utvrđenja da je zakonski nasljednik D. M. namiren u svom nužnom dijelu još za života ostaviteljice.

9.1.Žalbenim navodima kojima pokušava ukazati na opravdanost drugog pravnog pristupa žalitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

9.2.Prema tome, iz svega iznesenog proizlazi da žalba nema svog opravdanja jer je prvostupanjski sud u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenice bitne za donošenje odluke, te je pravilno primijenmaterijalno pravo, a nije bilo ni bitnih povreda na koje opisno upire žalitelj kao ni onih na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, radi čega je žalbu nasljednika valjalo odbiti kao neosnovanu te sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Splitu 25. siječnja 2024.

Sutkinja:

Mirjana Rubić, v. r.