REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1200/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. pok. J. iz S., C., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik G. R., odvjetnik u P., protiv tuženice A. P. ud. N. iz S., C., OIB ..., koju zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u M., radi predaje u suposjed, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1201/2019-2 od 10. ožujka 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-428/19 od 27. lipnja 2019., u sjednici održanoj 25. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tužitelja.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana preda tužitelju u suposjed 1/5 idealnog dijela nekretnine položene u k.o. P. i označene kao dio k.č. br. 651/1 ZU 538 – u naravi staja, označena u nalazu i mišljenju vještaka geodeta B. P. iz M. od 22. studenoga 2016. godine, kao lik omeđen točkama 1,2,3,16,9,10,11,12,13,14,1, koji se sastoji od lika označenog žutom bojom omeđen točkama 1,2,15,14,17,20, dio zgrade natkrivene salonitnim pločama, površine 17,67 m2, od lika označenog tamo- plavom bojom, omeđenog točkama 10,11,12,13,14,15,10, otvoreno dvorište ograđeno zidom površine 19,77 m2, koje s likom označenim žutom bojom povezano vratima i čini zasebnu funkcionalnu cjelinu, od lika označenog zelenom bojom, omeđenog točkama 2,3,16,15, natkrivenog isto salonitnim pločama, površine 15,62 m2, a sa likom 1,2,15,14,1, čini jedinstvenu konstruktivnu cjelinu, od lika označenog crvenom bojom, omeđenog točkama 9,10,15,16, natkriven plastičnim pločama površine 15,89 m2, koji zajedno s likom označenim zelenom bojom čini funkcionalnu cjelinu.

II. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana tužitelju nadoknadi troškove ovog spora u iznosu od 8.400,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se za svako polugodište određuje prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, do isplate, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi, koja stopa se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, do isplate.".

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja i odbijen tužbeni zahtjev (toč. 1.) te je naloženo tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 5.000,00 kn (toč. 2.) i troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.181.25 kn (toč. 3.).

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 1452/2020-2 od 8. srpnja 2020. dopustio je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"Je li dopušteno postaviti tužbeni zahtjev predajom u suposjed idealnog suvlasničkog dijela protiv drugog suvlasnika".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je protiv navedene presude podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

5. U odgovoru na reviziju tuženica predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u suposjed 1/5 idealnog dijela nekretnine označene kao dio kat. čest. 651/1 k.o. P. i to onog koji je u skici lica mjesta označen likom i točkama 1-2-3-16-9-10-11-12-13-14-1.

9. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je ovlaštenje suvlasnika da tužbeni zahtjev postavi na način da zahtjeva predaju u suposjed idealnog suvlasničkog dijela od drugog suvlasnika.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

- da je predmetna nekretnina u naravi nekada predstavljala kamenu staju, suhozidinu, pokrivenu slamom i limom koju su izgradili sredinom 60-tih godina prošlog stoljeća i koristili pokojni roditelji tužitelja odnosno svekar i svekrva tuženice;

- da su tuženica i njen sada pokojni suprug još za života njegovog oca ozidali zid, izlili serklaž, ozidali lastavicu te jednu stranu pokrili kupom, a drugu lesonit pločama tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća;

- da je predmetna nekretnina pripadala prednicima stranaka i kao takva predstavljala ostavinsku imovinu, iako kao takva nije utvrđena rješenjem o nasljeđivanju te je tužitelj predmnijevani suvlasnik nekretnine;

- da je nekretnina fizički podijeljena na način da zid dijeli i unutarnji i vanjski prostor sporne staje na dva dijela od kojih je jedan dio u posjedu tuženice, a drugi u posjedu tužiteljeva brata V. V. P.

- da tuženica drži u posjedu spornu nekretninu u dijelu označenom u skici lica mjesta sačinjenoj od strane vještaka likom i točkama 10-11-12-13-14-1-2-10;

- da tužitelju pripada suvlasništvo od 1/5 idealnog dijela na temelju nasljeđivanja prednika, pa da tuženica nema pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine kao isključiva posjednica.

11. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 37. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZV) s obrazloženjem da tuženica nema pravni temelj posjedovanja kao isključiva posjednica nekretnine.

12. Prihvaćajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda drugostupanjski sud smatra da na tako utvrđeno činjenično stanje nije pravilno primijenio materijalno pravo.

13. Pozivom na odredbe čl. 37. st. 4., čl. 46. st. 1., čl. 42. st. 1. i čl. 166. st. 1. i 2. ZV- a drugostupanjski sud je preinačio pobijanu presudu iznoseći shvaćanje:

- da tužitelj u ovom postupku ne može osnovano zahtijevati predaju u suposjed samo 1/5 idealnog dijela predmetne nekretnine, koji odgovara njegovom idealnom suvlasničkom dijelu, već bi mu kao suvlasniku iste, temeljem citiranih zakonskih odredbi, pripadalo pravo na suposjed predmetne nekretnine u njezinoj cjelini s obzirom da tuženica nije posjednica dijela kat. čest. 651/1 k.o. P. u skici lica mjesta označenog likom i točkama 2-3-16-9-10-2 odnosno zelenom bojom površine 15,62 m2, i crvenom bojom površine 15,89 m2 koji čini funkcionalnu cjelinu i u skici je definiran zid u pravcu 2-15-10 koji zid dijeli posjede tuženice i V. P., a u odnosu na koji dio iz spisa predmeta slijedi da je u posjedu tužiteljevog brata V. P., a ne tuženice.

14. Prema odredbi čl. 37. st. 1. ZV-a, kad postoji suvlasništvo neke stvari, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova. Idealni dio stvari je neodvojiv od suvlasničkoga dijela koji ga određuje (st. 2.). Svaki suvlasnik je vlasnik onoga idealnog dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnog dijela (st. 4.).

15. Prema odredbi čl. 38. st. 1. ZV-a, nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, a odredbom čl. 30. st. 2. ZV-a određeno je da vlasnik, između ostalih prava, ima pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

16. Odredbom čl. 42. st. 1. ZV-a, propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Nadalje, na temelju odredbe čl. 46. st. 1. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

17. Navedene odredbe dakle, jednako kao i tuženici daju i tužitelju, pravo suposjedovanja predmetne nekretnine te tužitelj ima pravo postaviti tužbeni zahtjev predajom u suposjed idealnog suvlasničkog dijela protiv drugog suvlasnika. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.

18. No, u okolnostima konkretnog slučaja da bi tako postavljen tužbeni zahtjevu predmnijevanog suvlasnika za predaju u suposjed mogao biti prihvaćen potrebno je utvrditi nalazi li se tuženica u samostalnom posjedu sporne nekretnine da bi istu nekretninu i mogla predati u suposjed tuženiku.

19. U postupku je utvrđeno, a na temelju uviđaja i nalaza i mišljenja vještaka, da je nekretnina fizički podijeljena na način da zid dijeli i unutarnji i vanjski prostor sporne staje na dva dijela od kojih je jedan dio u posjedu tuženice, a drugi u posjedu brata tužitelja V. V. P. Dakle, tuženica se ne nalazi u samostalnom posjedu cijele nekretnine čiju predaju u suposjed idealnog suvlasničkog dijela od nje tužitelj zahtjeva.

20. Posjed tuženice označen je u skici lica mjesta likom i točkama 10-11-12-13-14-1- 2-10, a posjed V. V. P. likom i točkama 2-3-16-9-10-2, dok iz tužbenog zahtjeva proizlazi tužitelj traži od tuženice predaju u suposjed nekretnine označene likom i točkama 1-2-3-16-9-10-11-12-13-14-1, a koji da se sastoji od likova omeđenim točkama 1,2,15,14,17,20 - 10,11,12,13,14,15,10 - 2,3,16,15 - 9,10,15,16.

21. Iz navedenog jasno proizlazi da tužitelj tužbenim zahtjevom, sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZV-a, traži predaju u suposjed i onoga što tuženica nema u svom posjedu, odnosno i dijelova nekretnine koji se nalaze u isključivo i samostalnom posjedu njegovog brata. Suvlasništvo u smislu odredbe čl. 36. ZV-a znači vlasništvo više osoba na jednoj nepodijeljenoj stvari, pa u konkretnoj situaciji kada se u (su)posjedu nekretnine nalazi više suvlasnika, a ne i tužitelj, tužitelj ne može samo od tuženice tražiti predaju u suposjed cijele nekretnine razmjerno svom suvlasničkom omjeru (u tom smislu i ovaj sud u odluci broj Rev 446/2000 od 26. listopada 2000.).

22. Stoga je, u okolnostima konkretnog slučaja, drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer tuženica ne drži u posjedu cijelu nekretninu pa mu ni ne može predati u suposjed cijelu nekretninu razmjerno njegovom suvlasničkom omjeru.

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

24. Tuženici nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 25. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.